Rak debelog crijeva može oštetiti živce prije kemoterapije
Američki znanstvenici otkrili su da u predkliničkim modelima raka debelog crijeva tumori mogu početi oštećivati periferne živce prije početka kemoterapije. Ovi rezultati sugeriraju da upala povezana s tumorom i promjene u metabolizmu masti mogu oštetiti zaštitni omotač oko živaca, poremetivši signale i potencijalno ih čineći osjetljivijima na perifernu neuropatiju ili oštećenje živaca uzrokovano liječenjem.
Studija dovodi u pitanje konvencionalno mišljenje da je periferna neuropatija kod pacijenata s rakom debelog crijeva uglavnom posljedica kemoterapije. Umjesto toga, rezultati sugeriraju da je velik dio oštećenja živaca možda već prisutan zbog samog raka, čak i bez očitih simptoma boli.
Smatra se, da ovi rezultati unapređuju razumijevanje kako rak debelog crijeva može uzrokovati oštećenje perifernog živčanog sustava. Ovo oštećenje živaca, koje utječe na zaštitnu izolaciju oko živaca, uglavnom je latentno i moglo bi imati velike implikacije na kvalitetu života preživjelih, čak i kada nema očitih simptoma boli.
Periferna neuropatija nastaje kada se oštete živci izvan mozga i leđne moždine. Ovo oštećenje može uzrokovati bol, utrnulost, probleme s ravnotežom, slabost i/ili smanjenu osjetljivost na dodir i temperaturu.
Kemoterapija se često koristi za liječenje kolorektalnog karcinoma, a neki lijekovi mogu uzrokovati perifernu neuropatiju i povezane simptome.
U predkliničkim modelima kolorektalnog karcinoma, znanstvenici su primijetili gubitak malih živčanih vlakana u koži i suptilne probleme s pokretima i koordinacijom. Međutim, nije bilo jasne osjetljivosti na dodir ili temperaturu, što sugerira da se neuropatija može pojaviti bez očitih simptoma boli.
Daljnje analize otkrile su oštećenje mijelinskih ovojnica, zaštitnog materijala koji okružuje živčana vlakna, kao i znakove stresa u stanicama koje proizvode i održavaju mijelin. Osim toga, živčane stanice pokazale su probleme s regulacijom kalcija, koji pomaže u prijenosu signala. Ove promjene pratili su slabiji električni signali i smanjena aktivnost živčanih stanica.
Znanstvenici su također uočili promjene u upalnim proteinima i molekulama masti povezanim s upalom u krvi i živcima. Makrofagi – imunološki stanice koje reagiraju na ozljede – također su se nakupljale u perifernim senzornim živcima. Međutim, uklanjanje tih stanica pogoršalo je probleme s kretanjem u modelima, što znači da neki makrofagi zapravo mogu igrati zaštitnu ili reparativnu ulogu.
Liječenje protuupalnim lijekom smanjilo je neke rane abnormalnosti, no nije spriječilo sve znakove ozljede živaca, što implicira da upala doprinosi neuropatiji, ali nije jedini uključeni faktor.
Rezultati sugeriraju model u kojem upala uzrokovana tumorom i promijenjeni metabolizam masti doprinose stresu i oštećenju perifernih živaca. Jednako tako, rezultati postavljaju pitanja o tome čini li suptilno oštećenje živaca prije liječenja pacijente osjetljivijima na kasnije neurološke nuspojave.
Iako su ovi rezultati bili dosljedni u predkliničkim modelima koji su prirodno razvili kolorektalni karcinom i, zauzvrat, sugeriraju da se ovaj fenomen javlja kod različitih vrsta, studija nije uključivala ljudske uzorke ili ishode pacijenata. Potrebna su i dodatna istraživanja kako bi se ispitala funkcija živaca kod pacijenata prije, tijekom i nakon kemoterapije kako bi se utvrdilo javlja li se neuropatija slično kod različitih podtipova kolorektalnog karcinoma.
Izvor:
Nature Communications