Rak debelog crijeva jedna je od najčešćih zloćudnih bolesti među stanovništvom razvijenog svijeta i ujedno jedan od glavnih uzroka smrti sa zabrinjavajućim trendom porasta učestalosti. Podjednako se javlja u osoba oba spola, a većina oboljelih starija je od 65 godina.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj je tijekom 2000. godine zabilježeno 2.800 novooboljelih osoba s rakom debelog crijeva, dok ih je više od 1.500 umrlo. Svega 30 do 40 posto bolesnika ima lokaliziranu bolest u vrijeme postavljanja dijagnoze.
Rak debelog crijeva nastaje u donjem dijelu probavnog sustava, a može se javiti u dijelu debelog crijeva koji se nalazi uz tanko crijevo (cekum), u glavnom dijelu debelog crijeva (kolon) ili u donjem dijelu debelog crijeva koji vodi do analnog otvora (rektum).
Dosadašnja saznanja ukazuju da u nastanku bolesti, pored genetske predispozicije važnu ulogu imaju čimbenici okoliša, odnosno životni stil i prehrambene navike pojedinca. Tako su visok sadržaj masnoća u hrani uz malo prehrambenih vlakana, niski sadržaj selena, heterociklički amini te produkti nastali djelovanjem enzima nekih crijevnih bakterija, prepoznati kao vjerojatni ili mogući rizični čimbenici u razvoju bolesti.
Bolest započinje postupno i u većini slučajeva klinički se manifestira znakovima poremećaja crijevne funkcije (zatvor, proljev), nalazom krvi i/ili sluzi u stolici te općom slabosti, gubitkom tjelesne težine i anemijom. Napredovanjem bolesti, osim zahvaćenosti crijevne stijenke, bolest se širi u regionalne limfne čvorove, jetru, pluća i kosti, a kasnije i u udaljena područja kao primjerice središnji živčani sustav, te se u kliničkoj slici raka debelog crijeva pojavljuju i simptomi bolesti koji su odraz zahvaćenosti drugih organa.
Prognoza bolesti uvelike ovisi o njezinoj proširenosti u trenutku dijagnosticiranja te o pravovremeno započetoj terapiji.
Zadnja izmjena: 22.08.2019.
Nova studija pokazala je da preoperativna radioterapija za metastaze u mozgu ne samo da izravno cilja tumorske stanice, već može i aktivirati imunološke putove koji tumore čine prijemčivijima za imunoterapiju.
Znanstvenici s Medicinskog fakulteta u Beču opisali su mehanizam u metastatskom raku debelog crijeva kojem se do sada posvećuje malo pažnje: ključna meta postojećih terapija, takozvani receptor epidermalnog faktora rasta (EGFR), vjerojatno utječe na više od samih stanica raka. Studija pokazuje da EGFR također utječe na određene imunološke stanice u mikrookruženju tumora - i time pomaže u određivanju koliko učinkovito vlastita obrana tijela može boriti se protiv tumora.
