Zagađenje zraka povezano s povećanim rizikom od raka debelog crijeva


Zagađenje zraka povezano s povećanim rizikom od raka debelog crijeva

Rak debelog crijeva je jedan od najčešćih tipova raka u svijetu, čija je etiologija povezana sa širokim spektrom životnih čimbenika i čimbenika okoline. U kontekstu čimbenika okoliša, onečišćenje okolnog zraka je posebno ključno jer bi moglo dovesti do razvoja raka utječući na upalni sustav.

Inače, ranije je dokumentirana značajna povezanost između čestica (PM) i rizika od raka debelog crijeva, učestalosti karcinoma probavnog sustava i jetre te smrtnosti.

Nove epigenomske studije povezanosti (EWAS) istaknule su da izloženost onečišćenju zraka dovodi do promjene u epigenetskim markerima, posebice metilaciji DNA (DNAm). Ova promjena izaziva upalu koja može povećati rizik od razvoja i napredovanja bolesti. Formiranje 5-metilcitozina u citozin-fosfat-guanin (CpG) dinukleotidima koji odražavaju aberantnu DNAm identificirano je kao važan epigenetski mehanizam u karcinogenezi raka debelog crijeva.

Nova studija pokazala je pozitivnu korelaciju između izloženosti PM2.5 i povećanog rizika od raka debelog crijeva. Novorazvijena ocjena izloženosti zagađivačima zraka (APES) pokazala je da izloženost različitim zagađivačima zraka, pojedinačno ili zajedno, smanjuje ukupnu stopu preživljavanja raka debelog crijeva u odnosu na dozu i odgovor.

Štetni prognostički učinci onečišćenja zraka bili su izraženiji, iako ne statistički značajni, kod muškaraca, pušača i onih s nedovoljno tjelesne aktivnosti. Stoga bi promjena određenih čimbenika načina života mogla smanjiti rizik od raka debelog crijeca. Također, uočena je značajna povezanost između onečišćenja zraka i incidencije/preživljenja raka debelog crijeva.

Zagađenje zraka posreduje u razvoju CRC kroz sustavni upalni put, koji je povezan s povećanom glasničkom ribonukleinskom kiselinom (mRNA) i razinama proteina interferona-γ (IFN-γ), proizvodnjom interleukina i proupalnom aktivnošću u krvi.

Analize interakcije gena i okoline pokazale su da izloženost PM2.5 utječe na CpG mjesto rs876961 gena TMBIM1/PNKD, što utječe na preživljenje raka debelog crijeva. Dugotrajna izloženost PM2.5 također je povezana s povišenim razinama C-reaktivnog proteina i indukcijom sistemskog upalnog stanja.

Smatra se, da je ova studija potvrdila štetan učinak onečišćenja okolnog zraka na rizik od raka debelog crijeva i preživljavanje, kao i učinak epigenetskih promjena TMBIM1/PNKD, CXCR5 i TMEM110 na patogenezu raka debelog crijeva. Potrebne su buduće studije kako bi se razjasnio temeljni mehanizam kojim epigenetske promjene uzrokuju razvoj raka debelog crijeva. 

Izvor:
eBioMedicine

Copyright © 2000. - 2015. Cybermed d.o.o. Sva prava pridržana.