|
Stormblast
|
08.04.2015. 12:05
Poštovani,
Javljam Vam se s namjerom da mi pomognete i date smjernice kako se ponašati kao roditelj.
Naime,moj sin u zadnje vrijeme je poceo biti jako neposlusan u situacijama kada smo u gostima ili kada je vise od nas dva(mame i tate). Totalno se zaigra i pusti van kontrole pa pocne bacati igracke iz sve snage,ili sa stola pocne iz cista mira rusiti sve igracke,ko divlji,ali onda naravno nece to podignuti samo kaze NE! i jedino pokupi ako ga vratis mirno na isto mjesto i uz moju pomoc pokupi sve stvari! Neka strogost ne dolazi nimalo u obzir! Onda je inat jos veci!
Isto tako u parku (od nedavno je u vrticu pa se i tamo to dogadja!) mladju djecu lupa i gura prste u oci,gura....
Ne znam kako da se postavim u takvim situacijama; dali biti strog,primiti ga i zapovijediti da pospremi igracke ili mirno mu objasniti da ne moze to raditi i da uz moju pomoc pospremi igracke? Jer i nas odrasle zna mlatnuti sa nekom igrackom sto nimalo nije ugodno!!! A onda prevrsi svaku mjeru i odemo doma! Sto sa lupanjem djece? mogu mu govoriti da se to ne smije! Jel ima jos koja metoda?
Isto tako kad nije nesto po njegovom,ne svaki put, npr kad idemo negdje a on si utuvi u glavu da ne zeli,baca se po podu i dere iz petnih zila! Za jelo isto tako! ne i ne! nece nikako!
Poceli smo sa odvikavanjem od pelena isto,mozda ima i u tome neke poveznice? Jako moramo paziti kada ide na veliku nuzdu jer je odnedavno prestao obavljati veliku nuzdu u gace,dodje mu potreba a on ju potisne! Prije je to obavljao svaki dan,a sada svaki drugi dan,rjedje svaki dan!
Eto ako Vas jos nesto zanima u vezi ovog mog slucaja,pitajte jer stvarno bi mi jako znacilo da me malo usmjerite!
Hvala unaprijed!
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
15.04.2015. 16:00
Draga mama,
na samom početku bih Vam htjela zahvaliti na povjerenju koje ste mi iskazali time što ste mi se obratili za pomoć. Iz svega napisanog vidljivo je da provodite dosta vremena sa svojim djetetom i pratite njegov razvoj. Biti roditelj je predivna, ali doista i jedna od najzahtjevnijih uloga koje imamo u životu, a za koju se najmanje pripremamo. Vjerujem da se osjećate pomalo bespomoćno u trenutcima kada Vaš sin burno reagira pa stoga razumijem koliko iscrpljujuće to može biti. Kako sam razumjela iz Vašeg upita, ono što Vam predstavlja poteškoće jesu glasno plakanje, bacanje po podu i agresivno ponašanje Vašeg sina. Činite mi se vrlo brižnom majkom, spremnom učiniti sve za svoje dijete kako bi mu osigurali zdravu i sretnu okolinu i zbog toga bih Vas htjela pohvaliti. Vidim da zaista brinete za njegovu dobrobit te ste spremni potražiti pomoć i savjet kako bi mu to i omogućili.
Ponašanja koja spominjete, poput udaranja, vikanja, neposluha, burnih ispada i slično, karakteristična su za razvojnu fazu u kojoj se Vaš sin trenutno nalazi. Naime, u dobi od 18 mjeseci do pet godina, a najčešće između druge i četvrte godine,kod djece se često javljaju takve teškoće. Važno je razumjeti da je takvo ponašanje najčešće posljedica unutarnje napetosti i naglih promjena raspoloženja, odnosno, djetetov način izražavanja emocija. U toj dobi dijete je prilično aktivno, znatiželjno i puno energije. Ponekad je razina pobuđenosti toliko visoka da se dijete još ne zna nositi s njom i to može prerasti u burno reagiranje. S obzirom da se dijete još ne zna samo smiriti i utješiti, ovakva su ponašanja sasvim normalna reakcija na frustraciju. U ovoj dobi dječji govor još nije dovoljno razvijen pa zato djeca koriste druge oblike komunikacije, poput griženja, udaranja, guranja i slično, koje ste i sami naveli, kako bi skrenula pozornost na sebe i poručila nam da neke njihove potrebe nisu potpuno zadovoljene. Spomenuli ste da je Vaš sin trenutno fazi odvikavanja od pelena pa je možda i to povezano s pojavom agresivnog ponašanja. Svaka promjena i svako učenje nove vještine može biti jedan dodatan izvor stresa u životu djeteta. Ponekad djeca frustraciju ne iskazuju odmah, nego kasnije, u situaciji koja se čini nepovezanom s prvotnim uzrokom, što može biti zbunjujuće za roditelje.
Iako su teškoće s kojima se suočavate najčešće dio uobičajene i prolazne razvojne faze, to ne znači da na djetetove ispade u ponašanju ne treba reagirati te je stoga Vaša inicijativa da dođe do promjene ponašanja jako važna i zbog toga bih Vas još jednom htjela pohvaliti.
Vaše je pitanje bilo kako pomoći djetetu. Ispade bijesa možda nije moguće uvijek spriječiti, ali je moguće pomoći djetetu da usvoji načine nošenja s neugodnim osjećajima koji ne uključuju izražavanje osjećaja putem agresivnog ponašanja. Bilo bi dobro pokušati otkriti pravi razlog djetetova ponašanja, odnosno, koja njegova emocija je u podlozi tog ponašanja. Kako god bilo, htjela bih Vam naglasiti kako to ne znači da je Vaše dijete "zločesto" niti da ste Vi loš roditelj ako se ono ponaša na taj način, no dijete je vrlo važno učiti drugim načinima izražavanja svojih osjećaja, želja i potreba. Da biste si olakšali prepoznavanje okolnosti koje izazivaju ispade bijesa i lakše prepoznali potrebe Vašeg djeteta, može biti korisno voditi dnevnik o točnim situacijama u kojima se opisano ponašanje javlja.
Govor djece u ovoj dobi još nije razvijen do te mjere da djeca mogu razgovarati o svojim osjećajima i na taj način se izraziti. Jedan od načina kako pomoći djetetu jest da ga podučavamo kako prepoznati i imenovati osjećaje. U situacijama kada Vaše dijete udari Vas ili neko drugo dijete, važno je da mu, na njemu razumljiv i jasan način, date do znanja da nikako ne odobravate nanošenje boli te da mu to nećete dopustiti. Pritom je djetetu bitno naglasiti kako shvaćate njegovu ljutnju te da se ljudi imaju pravo tako osjećati, no i da to nije prikladan način izražavanja ljutnje. Također, bilo bi važno djetetu omogućiti drugi način reagiranja kada je ljuto i ima potrebu izraziti se. Na primjer, udaranje igračkama možete preusmjeriti na društveno prihvatljivu alternativu na način da napravite tužan izraz lica te ga popratite odgovarajućom verbalizacijom osjećaja, kao na primjer: "Ne udaraj! To me boli!". Također, možete mu npr. dati mekanu lopticu koju u tom trenutku može baciti. Na taj način može osloboditi svoju frustraciju, a neće povrijediti Vas ili druge. Važno je ponuditi djetetu i priliku za prihvatljivo ponašanje, kao na primjer: "Zagrli me. To je lijepo." Na ovaj način dijete ima priliku naučiti izraziti riječima što ga smeta i boli, ali i saslušati kada to isto drugi kažu njemu. Vjerujem kako Vam nije nimalo ugodna situacija kada Vas dijete udari, no voljela bih naglasiti kako taj njegov postupak ne znači da Vas ono ne voli, već da ne zna drugi način kako izraziti svoju ljutnju. U ovakvim je situacijama iznimno važno imati na umu kako djeca uče iz naših postupaka te je važno ne uzvraćati istom mjerom jer ga u suprotnom učimo kako je agresija prihvatljiv način izražavanja emocija i dobivanja onoga što želimo, a to nikako nije poruka koju želimo prenijeti.
Također ste naveli kako Vaš sin ne želi samostalno pospremati igračke, već traži Vašu pomoć. Kako rastu i sazrijevaju, djeca imaju sve veću želju za samostalnošću i nezavisnosti od roditelja pa, u skladu s tim, žele sami donositi odluke, a na roditeljske zahtjeve često reagiraju odbijanjem. Tehnika koja u ovom slučaju može pomoći je da pospremanje igračaka bude dio zajedničke igre u kojoj iznimnu važnost ima sudjelovanje roditelja koji vlastitim primjerom pokazuju što se od djeteta očekuje. S obzirom da govorimo o dobi u kojoj dijete razvija svoju "volju", naravno da postoje situacije kada ono nikako ne želi pospremiti igračke. Kao što smo ranije spomenuli, tada je važno kratko i jasno postaviti granice (npr. reći da se igračke moraju pospremiti), ali i dati djetetu izbor kojim može zadovoljiti svoju potrebu na Vama prihvatljiv način (npr. možeš pospremiti igračke sam ili ih možemo pospremiti zajedno). Za aktivno sudjelovanje dijete možete nagraditi poljupcem i pohvalom, zajedničkim izlaskom na igralište ili nečim drugim za što procjenjujete da bi djetetu bilo važno.
Naglasila bih još kako je u odgoju vrlo važna Vaša roditeljska dosljednost. Vjerujem da su opisani trenuci za Vas kao roditelje ponekad frustrirajući i da je, na primjer, u trenutku kada dijete odbija pospremiti igračke, lakše popustiti i samostalno to učiniti, no važno je da se držite postavljenih pravila i pokušate jer na taj način dijete usvaja Vaše roditeljske odluke. Ako roditelj nije siguran u njih, teško da će ih i dijete prihvatiti. Više o dosljednosti, ali i drugim bitnim značajkama odgoja možete pronaći i u brošuri Hrabrog telefona ˝Kako biti bolji roditelj – izazovi suvremenog roditeljstva˝ koja se nalazi ovdje: http://www.hrabritelefon.hr/wp-co...uploads/Kako-biti-bolji-roditelj.pdf .
Na samome kraju, iznova Vam zahvaljujem na javljanju i ukazanom povjerenju te se nadam da ćete uspjeti pronaći rješenje radi dobrobiti Vašeg djeteta. Ako budete imali dodatnih pitanja ili Vam je potrebna dodatna podrška, možete se javiti na besplatnu i anonimnu liniju Hrabri telefon za mame i tate, svakim radnim danom od 9 do 20 sati, na broj telefona 0800 0800 ili putem e-maila na adresu savjet@hrabritelefon.hr.
Podršku i informaciju za sva pitanja s kojima se susrećete u roditeljstvu možete potražiti na još jednom mjestu, a to je Telefončić - savjetodavna linija namijenjena roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Putem telefonskog broja 01/4850-555 omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranog razvoja djece i suvremenog roditeljstva. Linija je otvorena od 7 do 22 sata, a njezinim stručnjacima se možete obratiti i putem e-maila info@telefoncic.hr. Tim Telefončića čine razni profili stručnjaka s višegodišnjim iskustvom rada s obiteljima i djecom predškolske dobi.
Želim Vam puno sreće u daljnjem odgoju Vašeg dječaka.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
