Hrana bogata šećerom može pogoršati poremećaje crijeva povezane s antibioticima
Nedavna studija ispitala je kako unos hrane, posebno hrane bogate šećerom, utječe na dinamiku crijevnog mikrobioma praćenjem 9.419 obroka koje su konzumirali pacijenti koji su podvrgnuti transplantaciji hematopoetskih stanica (HCT) i analizom naknadnih promjena mikrobioma. Znanstvenici su otkrili da je veći unos šećera tijekom izloženosti antibioticima širokog spektra povezan s većim poremećajem crijevne mikroflore, dok su eksperimenti na miševima podržali uzročnu interakciju između šećera i antibiotika.
Crijevna mikrobiota je sastavni dio metaboličke i imunološke regulacije domaćina. Disbioza crijevne mikrobiote, karakterizirana smanjenom mikrobnom raznolikošću i povećanim fakultativnim anaerobima, dosljedno se opaža kod različitih patologija. Unatoč nedostatku precizne definicije zdravog mikrobioma, razumijevanje mehanizama koji leže u osnovi poremećaja mikrobioma ostaje ključno za napredak istraživanja odnosa domaćin-mikrobiota i razvoj ciljanih terapijskih strategija.
Prehrana snažno utječe na sastav crijevnog mikrobioma i u mišjim i u ljudskim modelima. Ipak, ljudska istraživanja do danas su pretežno uključivala male prehrambene intervencije kod osoba s kroničnim bolestima ili zdravih kontrola koje pokazuju stabilne mikrobiome. Posljedično, utjecaj akutnih poremećaja, poput onih uzrokovanih kritičnom bolešću ili intenzivnim medicinskim terapijama, na strukturu i funkciju mikrobioma ostaje nedovoljno okarakteriziran.
Pacijenti koji primaju alogeni HCT (alo-HCT) prolaze kroz značajne nutritivne promjene i pokazuju izražen poremećaj mikrobioma, što se očituje gubitkom α-raznolikosti i širenjem fakultativnih anaeroba poput Enterococcusa. Ove ekološke promjene, prvenstveno pripisane primjeni antibiotika i upali povezanoj s liječenjem, povezane su s nepovoljnim kliničkim ishodima.
Ova studija je pokazala, da su šećeri u prehrani konzumirani tijekom izloženosti antibioticima širokog spektra bili povezani sa smanjenom raznolikošću crijevne mikroflore i većom brojnošću Enterococcusa kod transplantiranih pacijenata. Eksperimenti na miševima pružili su dodatne dokaze da suplementacija saharozom može pogoršati i produžiti širenje bakterija izazvano antibioticima.
Buduća istraživanja trebala bi istražiti i mehanizme koji leže u osnovi interakcija prehrane, antibiotika i mikrobioma te procijeniti primjenjuju li se ovi nalazi na druge populacije pacijenata. Prospektivna klinička ispitivanja posebno su potrebna kako bi se utvrdilo može li smanjenje unosa jednostavnog šećera tijekom liječenja antibioticima očuvati mikrobnu raznolikost, smanjiti infekcije ili poboljšati ishode pacijenata.
Izvor:
Nature
