Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 404 | Broj poruka: 1282

anonymous

Hana Hrpka, prof.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba
Zagreb, Đorđićeva 26


Djete se ne odaziva na ime i ne izvrsava naredbe


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Tiki321

08.08.2022. 11:25

Postovana,
Majka sam djecaka od 2g i 3mj. Roden je iz uredne trece trudnoce prirodnim putem na porodu koji je bio meni osobno uzasan. Apgar 8/10 Bio je velika beba, 5690kg i 59cm. Otpusteni redovno 3ci dan. Prohodao s 11mj.

Do neke godine i pol razvoj je po meni tekao uredno. Po mojoj procjeni sve do nekih 1,5g. Djete je rodjeno prvi dan lockdowna tako da je po meni bio zakinut za mnogo stvari sa socijalnog aspekta za koje mu brat i sestra nisu bili zakinuti no trudila sam se to nadoknaditi.

S nekih 1,5g je znao gledati crtice na mobitelu cemu nisam predavala vecu paznju jer su i prvi decko i curka isto voljeli i nikada zbog toga nismo imali nekakav konkretan problem. Ono sto me tada pocelo zabrinjavati najednom je potpuni blackout pri gledanju crtanih. Mogao si ga dozivati do mile volje nebi se odazvao nema sanse. I prvi decko i curka su se znali zagledati ali ovo je bilo nekako drugacije. Potom je pocelo neodazivanje na ime. Premda moram priznati da bi se meni u vecini slucajeva odazvao dok drugima u vecini ne. Nikada se nije pretjerano volio druziti s drugom djecom. Pristup mobitelu mu je sada u potpunosti zabranjen. Znaci ne gleda ga niti onih "dozvoljenih" 30min.

Drugi alarm mi je bio govor i razumjevanje. Od govora se nije razvilo nista. Imao je neki svoj govor koji se svodio na rijeci guc guc ba ba guc, naginjanja glavice u desno i pokazivanja prsticem kao da nesto objasnjava. I to je to. Mama i tata ne. Nisam shvacala na trenutke da li on mene razumje ili ne pa smo poceli s jednostavnim naredbama tipa ako zelis van donesi PEPE. I to je na jedvite jade krenulo. No smatrala sam da bi na pitanje di je seka morao u toj dobio okrenuti glavu prema sestri sto meni osobno nije napravio nikada. Bez obzira na govor kojem nisam predavala toliko paznje jer je i njegov brat progovorio s 3g. Jednostavno sam imala osjecaj da me ne razumje.

Izlasci van su bili opca katastrofa. Nije shvacao da smo tipa izisli na koncert uz rivu vec bi krenuo u beskonacni pohod ulicom na trenutke se osvrcuci prema meni. Upozorenja ne ne je razumio jer bi potom stao, kao da ceka da se ohladim da moze nastaviti jer bi poceo nogama raditi minijaturne korake put naprijed. Na plazi bi krenuo odlaziti od mjesta gdje smo se smjestili. Frustiran on frustrirana ja.
Trudila sam se izvoditi ga svaki dan sto vise. Iskreno sretan bi bio samo van. Doma mu je uvijek bilo ekstremno dosadno. Nije se znao okupirati nicim.

Pricala sam i pricala, ajde kazi mama. Ajde ovo ajde ono. Naposljetku je stekao 3 rjeci ali na nacin da mi ih je rekao samo jednom. Nakon izlaska. Misliti cete da sam luda ali mi je djelovalo kao da to ponavlja iz zahvale. Na putu kuci s mora sam uzela vrecu praznog cipsa i glumila da placem i govorila daj. Na sto je on spontano pogledao u kesu i rekao nema. Nisam mogla doci sebi. Navecer je sjeo na mene na balkon da ga poljuljam i ponavljao ma ma ma. Ali nekako tiho. I kada bi cekao da mu dam piti poviknuo je ajdeee... I to bi bilo to. Vise nista od toga nije ponovio osim ajde. Kao da zna sto od njega zelim pa me isao nagraditi i to je to. Zna dati pusu, ali samo kada to njemu znaci. Samnom ima pogled u oci dok se igramo na krevetu perfektan, a kad se on igra sam malo slabiji. S drugima rjetko. Ucim ga uzeti pelenu nakon prematanja i odnjeti baciti evo peti dan za redom i nista. Dok ce recimo kad njemu nesto treba uzeti me za ruku, i dovesti do toga. Pokazivati, gestikulirati, glasati. Prije nije pokazivao prstom sada pokaznu gestu ima ponekada.

Opsesivan je oko autica koje zna voziti po cjeli dan. Slozi ih u niz. Njih i jenga drvene kockice. Ali mi ne djeluje kao nesto za brigu jer samo to slaze u niz. Vise kao dio igre. Kada mu dam praznu rolu wc papira glumi da mu je to tunel pa ih provlaci kroz to. Parkirat ce ih 50 u zamisljenu garazu ali ako koje djete krene taknuti i jedno pocme tuca s njegove strane. Nosi ih svugdje sa sobom i ako ih ponese u park prvo oni idu niz tobogan potom on. Druga djeca ga ne zanimaju.

Igrati ce se samo sa svojom sestrom koja ima 6g. I to vise izgleda kao divljanje potaknuto s njene strane nego igra. Dok brata 9g ignorira ili koristi po potrebi da mu ulije sok. Njemu se takodjer ne odaziva dok njoj da, jedinoj uz mene. Ocu tek povremeno ali njega i vidja povremeno. Zna sutnuti loptu nogom ali ga lopta ne zanima. Nece pogledati avion na nebu ma koliko mu prstom pokazivao na njega. Zna slagati oblike kockica. Kada zeli ici kuci od nekuda donjeti ce meni torbu, kljuce od auta, sve. Samo da idemo. Ujutro kada me zeli probuditi donjeti ce mi naocale za vid jer mu to znaci da cu ustati. Zna se igrati KU KU. Skrivaca. Nekoliko sam ga puta nagovorila da se izbelji samo da vidim hoce li znati. Sve to obavlja bez tona da se tako izrazim.

Sto sam se puta rasplakala kako on ubiti ne razumi nista ali sam ga tu na plazi uhvatila u momentu srece u parku pitam di je seka. Na sekundu je pogledao put nje. Tada. Jedan jedini put. I jos jednom kada sam ga izvela van i pitala da li zelis sok pogledao je na zidic preko mog ramena u mjesto gdje je stajao sok. Ali sve mi to nekako djeluje premalo i cudno.

To sam sve ispricala pedijatru te smo krenuli na procjenu. Psihologu se tokom cjelog posjeta odazvao jednom i imao jedan mlaki brzi pogled u oci. Logopeda i defektologa cekamo.

Ponekada kada ide na popodnevni san pricam mu da nakon sto se digne idemo papa. Imam osjecaj da ide bez prigovora zbog toga ali nisam sigurna da li shvaca sto govorim. Mahnuti ce pa-pa ali jako rjetko.

Spava kao beba. Cjelu noc uz popodnevni san. Ne leprsa rukicama j nema stereotipna ponasanja. Jede sve ali ga ja hranim jer uz troje djece cesto nemam vremena sacekati da pojede sam. Voli se maziti samo samnom i sestrom te ponekada ocem. Ostale odrasle ne dozivljava uopce. Dapace. Skrene pogled.

Prije koji dan je dosao djecak kod kojeg cesto idemo i on kod nas. Razlike su 3mj. Sjedio je na podu. Djecak mu je prisao s "Di si prijatelju". On se momentalno okrenuo okrenuvsi mu ledja. Neznam vise sto da radim. Kad mu odrasli pridju automatski okrene glavu ko da su kugavi. Dok recimo ima jedna moja prijateljica koja ima topao glas i uvijek je nasmijana ona ga je predobila u dan.

Isprintala sam sliku auta, macke, baluna. Kazem mu bratu ajde pokazi macu. On pokaze ja veselo povicem pravo. Pokazem i njemu evo maca ljube. Potom ga pitam di je maca pokazi mami. On pocme lupati i guzvati papir. Ne histericno. Nego kao da ne kuzi pitanje uopce. Ali mi nije jasno kako onda kuzi sve ostalo?

Trazim svasta od autizma, ekranizma, neznam cega. Na momente mislim da ima sve na momente nista od navedenog. Psihologica je napisala da je topao djecak koji na odlazak majke reagira placem. Da se ne odaziva na ime, vec samo taj jedan put i da ima mlaki pogled u oci isto jednom i to je to. Preporucila je produzenje porodiljnog. I vrtic krece 01.09.

Unaprijed hvala na strpljenju i odgovoru.

Hana Hrpka, prof.

11.08.2022. 21:25

Draga mama,


hvala što ste mi se obratili s povjerenjem i podijelili svoju priču. Čitajući Vaš upit, stekla sam dojam da ste angažirana majka koja s pažnjom i ljubavi prati svoju djecu. Roditeljstvo donosi mnogo izazova od kojih neki mogu značajno odstupati od slike uobičajenog razvojnog puta kroz koji su roditelji zamišljali da će proći njihovo dijete, što može biti teško, zbunjujuće i izazivati osjećaj bespomoćnosti. Hrabro je i odgovorno na vrijeme prepoznati kada je potrebna dodatna podrška i još hrabrije zatražiti ju, što ste Vi učinili i za što Vas pohvaljujem.


Čujem da ste zabrinuti za svog dvogodišnjeg sina. Ako sam dobro shvatila, procjenjujete da je njegov razvoj tekao uredno prvih osamnaest mjeseci, kada iznenada počinju teškoće koje najprije zamjećujete u neodazivanju tijekom gledanja crtanih filmova i neodazivanju na svoje ime. Čini mi se da Vas najviše brine zaostajanje u razvoju govora i usvajanju vokabulara te to što primjećujete smetnje u razumijevanju, odnosno imate dojam kako često ne razumije što mu govorite i ne reagira na ono na što mu usmjeravate pažnju. Ponekad ima pokazne geste i izražava određene potrebe kao što je želja za izlaskom van, no čini Vam se da nema značajnog napretka te da neke riječi i ponašanja ipak koristi bez razumijevanja. Dodatno spominjete zabrinutost za njegov socijalni razvoj s obzirom na to da često nema interes za drugu djecu i odrasle. Čitajući upit stječem dojam da se pitate što znači sve što ste opisali i što je uzrok toga te da tragate za informacijom je li riječ o znakovima poremećaja kao što je autizam, pri čemu mogu zamisliti da Vas te brige mogu preplavljivati i iscrpljivati.


Vjerujem da iz iskustva znate kako se dječji razvoj u prvih nekoliko godina života odvija brzo i dinamično. Oblikovan je genima, obilježjima trudnoće i poroda, tjelesnim zdravljem, osobinama i temperamentom djeteta, manjim i većim životnim okolnostima poput odnosa s članovima obitelji, pa sve do situacija poput pandemije koronavirusa koju ste sami spomenuli. S obzirom na to da su svi ti čimbenici isprepleteni, teško je predvidjeti sve njihove utjecaje na dijete. Kompleksnost dječjeg razvoja prepoznaje se i u činjenici da postoje brojni razvojni poremećaji, a na mnoge od njih se počinje sumnjati ako dijete pokaže smetnje u razvoju određenih sposobnosti u za to očekivanom dobnom okviru. To je važan znak na koji treba reagirati i usmjeriti pažnju, a pohvaljujem Vas upravo za pravovremeno obraćanje pedijatru i zatraženu procjenu. Valja podsjetiti da je unatoč okvirnim normama svako dijete drugačije i da između djece ponekad postoje velike varijacije u postizanju razvojnih ciljeva. Uzimajući sve navedeno u obzir, utvrđivanje prisutnosti poremećaja i dugotrajne narušenosti neke važne funkcije kod djeteta nerijetko zahtijeva duži period praćenja i procjene njegovog razvoja od strane stručnjaka. Rekli ste da čekate procjenu defektologa i logopeda, a da ste bili na psihološkoj procjeni. Pitam se jeste li sa psihologinjom uspjeli podijeliti sve brige, koliko je vremena prošlo od pregleda i je li se djetetovo ponašanje od tada mijenjalo. U slučaju da je prošlo duže vrijeme i da dulje čekate na daljnju procjenu, pitam se što mislite o ideji ponovnog susreta sa psihologinjom ili traženja dodatnih uputa i mišljenja. Primjerice, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u sklopu svojih kabineta nudi procjene različitih razvojnih teškoća (https://centar.erf.unizg.hr/usluge-2/). Svakako Vas potičem na upornost u traženju stručne podrške, iako vjerujem da to može biti stresno i za dijete i za Vas, te bih voljela čuti imate li još neke brige oko toga. Također me zanima imate li briga oko polaska djeteta u vrtić i jeste li pri procjeni za upis u vrtić dobili mišljenje s obzirom na njegov jezični i socijalni razvoj.


Prirodno je da imate potrebu razumjeti što se točno događa i u skladu s time sinu pružiti najbolju moguću podršku. U svakom slučaju je podršku bitno usmjeriti na ona područja funkcioniranja gdje dijete ima poteškoće. Tako prepoznajem da već sami u interakciji sa sinom posvećujete dodatnu pažnju njegovom govoru i razumijevanju, a što vjerujem da će s vremenom obogatiti savjeti i podrška stručnjaka. Naveli ste primjer korištenja jednostavnih naredbi, poticanja na izgovor riječi i postavljanja pitanja te je odlično što ga pohvaljujete za trud. Veseli Vas svaki napredak, ali čujem i da su takvi pokušaji često praćeni njegovom i Vašom frustracijom. Voljela bih čuti što još na njemu primjećujete u takvoj interakciji i postoje li neke situacije koje prihvaća bolje od drugih. Iako to dijete ne može direktno izraziti, važno je voditi računa o tome da može biti u otporu ako osjeti velik pritisak, tjeskobu i stalnu usmjerenost odraslih na nešto što mu ide teško. Može biti korisno služiti se temama za koje dijete pokazuje veći interes, poput autića ili provođenja vremena vani, tako da ponekad o tome pred njim samo pričate bez dodatnih zahtjeva, čitate mu slikovnice na tu temu, dajete ideje za igru ako ih nema sam i slično. Pitam se što mislite o tome, jeste li nešto slično pokušali i imate li još neke zamisli. Opisali ste njegov topao odnos s Vama i do neke mjere sa sestrom i ocem, a čujem da Vas brine što s bratom, drugom djecom i odraslima ne želi ili ne zna kako stupiti u interakciju te da rijetko zadržava pogled očima. Zanima me koliko često i kako članovi obitelji, drugi odrasli i djeca provode vrijeme s njim, izgleda li ta interakcija uvijek isto i koliko podrške iz socijalne okoline osjećate da imate s obzirom na probleme koje primjećujete u njegovom razvoju.


Voljela bih se kratko osvrnuti i na to da, kada roditelji zamijete određene probleme u funkcioniranju svoje djece, mogu nenamjerno početi pripisivati sva ponašanja tome. Oko druge godine djeca tipično počinju intenzivno testirati granice koje odrasli postavljaju, što je znak zdravog psihološkog razvoja, a na što me podsjetila situacija u kojoj je Vaš sin nastavljao hodati unatoč tome što mu to niste dopuštali. Izazovno je razlikovati ako se testiranje granica javi istovremeno s nekim poteškoćama, pa je korisno podsjetiti se da svako dijete neovisno o svemu ima potrebu za strukturom i granicama unutar kojih uči o sebi, drugima i stječe samostalnost. Također, iako se može činiti da dijete te dobi i/ili u sklopu poteškoća izvodi ponašanja koja bismo kod odraslih procijenili kao sebične ili nepristojne u komunikaciji, vjerojatnije je da je to samo način na koji dijete trenutno jedino i najbolje što zna izražava svoje unutarnje doživljaje i potrebe.


Naposljetku, htjela bih Vas potaknuti da pazite na sebe. Roditeljstvo nije lako, a suočavanje s neočekivanim problemima u razvoju djeteta može biti posebno teško. Kontinuirane brige mogu postati preplavljujuće i potpuno je u redu potražiti pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje. Kada ste dobro, možete smirenije i svjesnije pružati podršku svojoj djeci. Pitam se imate li nekog dragog u okolini s kime možete dijeliti brige oko odgoja, uzeti predah i baviti se nečim što Vas veseli. Osim foruma, na raspolaganju za razgovor o ovoj ili bilo kojoj drugoj roditeljskoj temi uvijek je tu i savjetodavna linija Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800, koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.


Vašem sinu, Vama i cijeloj obitelji želim puno veselih zajedničkih trenutaka i puno sreće dalje,


Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

Tiki321

12.08.2022. 07:30

Poštovani, hvala na odgovoru.

Tek smo prije koji dan obavili pregled psihologa i za koji dan nas očekuje pregled defektologa i logopeda. Tako da nemogu reći da se bilo što specijalno promjenilo. Psihologica samnom praktički nije ni razgovarala osim što je savjetovala produženje porodiljnog i savjetovala smanjenje korištenja ekrana koje je nekih mjesec prije uvedeno svakako. Nikakav dodatan savjet nismo dobili. U tih pola sata sat se pokušavala poigrati s njim, dozivavši ga na što ni jednom nije reagirao. Vidio je samo hrpu novih igračaka i njih je premještao sa strane na stranu. U nalazu navodi: Kontakt se otežano uspostavlja. Kontakt očima uspostavlja izrazito rijetko te ne slijedi uobičajene obrasce neverbalne komunikacije. Na ime se ispitivaču odazvao jednom, majci nekoliko puta. Emocionalno topao. U situaciji frustracije reagira plačem, sam se uglavnom brzo smiri. Na odvajanje od majke reagira plačem i odlaskom za njom. Psihomotorno nemirniji, istražuje prostor, bez većeg zadržavanja u pojedinoj aktivnosti. Na pitanja ne odgovara; spontano na trenutke nerazumljivo vokalizira, ne govori nijednu riječ sa značenjem za vrijeme procjene. Receptivni i ekspresivni govor su ispod razine očekivane za dob. Neke jednostavne naloge izvršava, ali razumijevanje se doima situacijskim. Ima pokaznu gestu. Na poticaj uglavnom ne reagira. Prihvaća ponuđene materijale. Igra je funkcionalna. Suradnja je otežana. Tijekom procjene koristi desnu ruku.
Imam li brigu oko vrtiča? Itekakvu. Brine me da će oni djecu pozvati za stol a on neće razumjeti poziv. Da neće razumjeti poziv na određenu igru, ukratko, da neće razumjeti ništa što mu govore i da će ga na kraju izbaciti iz vrtića. Djete sam upisala sama s obzirom da bih se u treći mjesec dogodine trebala vratiti na posao. Tek nekih mjesec iza sam odvagnula da moram nešto napraviiti po pitanju njega. Jer ponekada, kada smo kod kuće sami, vi imate osjećaj da je s njim sve u potpunom redu, samo ne govori, a ponekada da je zastoj potpun. I izluduje me to što ja kao majka troje djece nemogu shvatiti što je a poznajem ga najbolje od svih, i to mi budi sumnju da neće ni oni. Kad bi bar progovorio. Pa bi znala na čemu sam. Eto. Ne muči me to što on ne govori, koliko sto imam osjećaj da ne razumje govor a da intelekt nije problem. Napisala sam vam u prethodnom postu da ga već pet dana učim baciti prljavu pelenu u smeće. Evo danas je uspio, i nakon toga nosi svaku. Učila sam ga na način da bi ju uzela, u njegovu ruku i pratila ga do kante. On je bio tako ponosan na sebe kad je uspio da imam osjećaj da prva 4 dana nije naprosto jer ne razumje što mu govorim. Na pregled sluha se u st za tako malu djecu čeka godinama da se tako izrazim, i to bi trebali uz sve žive napore obaviti početkom devetog. Msm, ja sam na sve moguće načine ispitivala čuje li ali mi se čini da čuje. No tu uz sluh može biti još 101 stvar koju ja nemogu ispitati.

Koliko god ja svoj interes usmjerim na ono što njega zanima on će apsolutno sudjelovati ali nema sanse da će reči i jednu jedinu riječ kamo li ponoviti nešto zamnom. Tih par rječi koje je rekao rekao je tada i više ne, osim ako je baš prisiljen, tipa sok mu se ne da na prvu. Ali to onda završava frustriranošću s njegove strane. Što se tiče provodjenja vremena s njim od strane ostalih, dječak, njegov brat je toliko toplo djete koje vole sva mala djeca, on kad mu pridje počme bez veze vristati toliko da se ovaj stufa i ne prilazi više. Čak me jednom pitao zašto ga brat nevoli a nikad mu ništa nije napravio. Ispočetka sam to vrištanje prepisivala tome što nam je cura sada 6g bila jako naporna naspram njemu kada se rodio, od kradje igračaka do unosenja u lice, sada više ni sama neznam. Otac ko „pravi dalmatinski muškarac“ strpljenja ima malo i nimalo. S obzirom da je rodjen prvi dan lockdowna nije ni viđeo previše druge ljude a nemogu reći da ih je dosta dalo si truda. Baka se sada aktivirala i nju voli.

Obavili smo eeg. Neznam da li vam što znači: Snimkom dominira miješana theta i alfa aktivnost frekvencije 7-8 Hz uz interponiranu brzu aktivnost.
Nema paroksizmlanih izbijanja niti vidljive asimetrije.
Tijekom FAS bez novih elemenata.
HV nije izvedena.

EEG nalaz je za dob i okolnosti snimanja u granicama normale.
A što se tiče mog predaha, neznam baš di bi ga mogla naći u st. Ponekada mi dodje da eksplodiram, ali se nadam da će kad-tad stvari krenut nabolje.

Hvala.
LP

Tiki321

12.08.2022. 23:20

Oprostite na dodatku sinoć sam kasno pisala pa se nisam svega sjetila. Što se tiče podrške za mene kao mene, iskreno da vam kažem ne treba mi netko da me tješi riječima da će sve biti ok i uči prihvaćati da mi djete ima problem. To vidim i sama. Ja se nadam ne nerješiv ali bi bilo divno kada bi postojao odjel, bilo što, koji bi radio s ovakvim roditeljima i djecom kao što smo ja i moj sin na konkretnim rješenjima. Niko me na ovom svijetu neće naučiti da otupim na djete i da to hladno prihvatim. To sam sigurna. Kada čitam taj nalaz psihologa bez obzira koliko je doktorica stvarno bila ok u njemu nalazim tu i tamo pokoju grešku koja se mogla rastumačiti intezivnijim razgovorom s roditeljem. Npr. piše da se djete ne veseli igri samnom. U određenim su me trenutcima neka pitanja zatekla da sam tek kada sam odvrtila film shvatila da sam potpuno pogrešno odgovorila na njih tipa to da li ga veseli igra samnom. On nema onaj prvotni zalet sreće, ali ako tipa slažem kockice s njim 20ak minuta i dignem se doći ce za dvije minute vući me da se vratim natrag slagati. Tako da ga na neki njegov način veseli. Imam osjećaj da bi boljom konverzacijom došli do rješenja problema puno brže, u protivnom se sve čini toliko protokolarno i to uzasno frustrira.

Uvijek sam imala osjećaj za djecu i osoba sam kojoj su svačija djeca dolazila na spavanje i koju bi svi molili da im čuva djecu. Nekako smo se razumjeli. Ja, kad me on pogleda, onako bistro i čisto imam osjećaj da mu nije apsolutno ništa već nekakav problem s procesuiranjem govora u značenje. Jer kad podražaji nestanu i ostanemo samo ja i on, meni to izgleda tako, doći će do mene, dati ba, zagrliti, poslušati. To je djete koje je toliko opsjednuto autima da je nemoguće da ne razumje naredbu "daj mami BIBI". On me čuje, ali nezna što dodati. Prvi dječak je progovorio s 3. Tako da me govor kao govor ne zabrinjava. Kad vidim sada kako je ponosan kad odnese tu pelenu u smeće vidim da želi učiti ali nemože. A neznam kome da se obratim a da se rješenje ne čeka pet do 25 mjeseci.
Ubija i ta neizvjesnost oko vrtića. Jer koliko god on kaska po meni to nije kaskanje samo zbog njega. Vidim da postoji problem, ali nemogu skužiti što je.
To za granice se slazem s vama, ali me izludjuje kao niko do sada. Ja sam tip roditelja koji ne udara djecu ni po guzi. Uvijek sam imala svoj djir i autoritet nad njima da bi se manje više na prvu, nekada drugu vratili. On ne. On ide, mic po mic, i onda moram doći do njega. Uzmem ga za ruku, on se baci na pod, ali i to sve bez glasa, lol, ni tu ne plače, a rodio se sa skoro 6kg, možete zamisliti kako ga je pomaknuti, ili podignuti, kao da se zabetonira u pod. Dodješ doma tražiš rješenja, i ništa, sve što možeš na koncu se svodi čekati termine koje da nisi imao 101 vezu nebi dobio do Sudnjeg dana.

Tiki321

12.08.2022. 23:20

I da, udavila sam vas, ali da li je ovo sada dob kada bi on morao razumjeti tudje osjećaje? U nekoliko sam se puta pravila da plačem on je umirao od smjeha. Sada ili ne razumje ili ja toliko loše glumim. Dok kad zavičeš na njega odmah trči sakriti se iza sestre ili brata kojeg koristi samo za takve prilike. Pa se onda mislim da ne razumje nebi ni to spontano radio? Ubiti, treba mi dobar konkretan psiholog za razgovor o djetetu hah.

Hvala doktorice. happy

Hana Hrpka, prof.

17.08.2022. 21:05

Draga mama,


hvala Vam na ponovnom javljanju i dodatnim informacijama koje ste podijelili. Iz Vašeg upita vidim da mnogo promišljate o okolnostima u kojima se nalazite i nastojite učiniti sve što je u Vašoj moći kako biste Vašem sinu omogućili poticajan razvoj i skrb.


Budući da navodite kako Vas je ovih dana očekivao pregled defektologa i logopeda, pitam se je li on u međuvremenu prošao i jeste li u komunikaciji s ovim stručnjacima dobili odgovore na neka od pitanja koja su Vam važna u vezi specifičnosti razvoja Vašeg sina. Iz svega što ste podijelili u svojim upitima, stekla sam dojam da Vas najviše brine i rastužuje što sa sinom još nemate uspostavljen određen način komunikacije pomoću kojega biste se međusobno mogli razumjeti, što bi Vam moglo olakšati da razumijete njegove želje i potrebe te mu prenesete poruke i upute koje su u tom trenutku važne. Budući da ste u komunikaciji s brojnim stručnjacima, pri čemu želim još jednom iskoristiti priliku da Vas pohvalim na proaktivnosti u traženju odgovora, pitam se jeste li ih pokušali pitati za određene smjernice koje bi Vam mogle olakšati komunikaciju s Vašim sinom s obzirom na to da se trenutno većinom ne izražava verbalno. Naime, stručnjaci poput defektologa, logopeda i psihologa rade s roditeljima djece koja većinom ili u potpunosti komuniciraju neverbalno, te ih mogu usmjeriti kako da s djetetom razviju svojevrstan jedinstveni zajednički jezik. Takav način sporazumijevanja može uključivati glasove koje dijete može izgovoriti, znakove, slike i slično. Ako još niste razgovarali sa stručnjacima o ovoj temi, potičem Vas da to učinite pri sljedećem susretu.


Nadalje, navodite kako imate osjećaj da psiholog nije posvetio punu pažnju prilikom obrade Vašeg sina i da nije stekao detaljan uvid u Vaš odnos s djetetom. Žao mi je što je Vaše iskustvo bilo takvo i pitam se kako Vam se čini da pokušate zatražiti ponovni susret u kojem ćete moći postaviti pitanja koja prethodno niste uspjeli i podijeliti više detalja za koje vjerujete da su važni za razumijevanje situacije u kojoj ste. Ponekad je potrebno više susreta sa stručnom osobom kako biste dobili odgovore na sva pitanja koja su Vam važna.


Opisujete brige oko vrtića u vidu straha da Vaš sin neće razumjeti ostalu djecu i odgajatelje kad će mu se obraćati. Vjerujem da Vam ova neizvjesnost može biti teška za izdržati i ne možete sa sigurnošću znati kako će se Vaš dječak prilagoditi na vrtić. Ono što možete učiniti jest što bolje se pripremiti na to što slijedi. Vaši odlasci spomenutim stručnjacima već su velik korak u tome smjeru, kao i traženje odgovora na pitanja koja Vam se javljaju. Stoga me zanima imate li informaciju o tome tko su odgajateljice koje će se brinuti o Vašem djetetu i jeste li razmišljali o tome da im se obratite i s njima podijelite sve informacije koje mislite da su bitne kako bi što bolje upoznale Vašeg sina i znale mu pristupiti. Uloga odgajatelja je da budu podrška svakom djetetu i važne su im informacije koje bi im to mogle olakšati. Također, odgajatelji imaju razna iskustva i vještine koje im mogu pomoći pristupiti djeteti i ostvariti odnos i komunikaciju. Odgajatelji bi mogli imati ideje i prijedloge kako pristupiti Vašem dječaku na način koji njemu odgovara.


Iz Vaših riječi čujem da nemate dojam podrške u svojoj okolini, ili barem ne u onom obliku koji trenutno smatrate potrebnim. Kažete da nemate dojam da Vam je trenutno potrebna podrška u prihvaćanju teškoća s kojima se nosi Vaše dijete, već pristup usmjeren na konkretne odgovore koji Vam mogu pomoći da u budućnosti zajedno s njim lakše funkcionirate. Međutim, voljela bih Vam reći kako podrška roditelju kako bi se lakše nosio s činjenicom da dijete pokazuje određene teškoće i kasniji razvoj pojedinih funkcija s obzirom na dob, ne isključuje i pronalazak smjernica kako što lakše možete djelovati u odgoju Vašeg djeteta i postizati ciljeve koji su mogući s obzirom na njegov trenutni stupanj razvoja. Okolnosti razvoja poput onih koje pokazuje Vaš sin za roditelje nerijetko mogu biti zahtjevne, izazivati tugu, frustraciju, osjećaj bespomoćnosti, krivnje ili srama te mnoge brige i sumnje. Ako se u procesu njegovog razvoja oslanjate na podršku okoline i stručnjaka, što znači da s nekim možete podijeliti sve ono što Vam je teško i sve emocije koje pritom doživljavate, to ne znači da odustajete i ostajete hladni prema stanju Vašeg djeteta. Podrška može značiti postepeno prihvaćanje određenih ograničenja na koja Vaš sin može naići, no podrška takvog oblika je upravo nužna kako biste imali energije za suradnju sa stručnjacima u pronalasku najboljeg načina kako sa sinom možete njegovati odnos, komunikaciju i pomoći mu da dostigne svoj potencijal i postigne razvojne ciljeve koji su mu dostupni. Ipak, prirodno je da Vam je i za prihvaćanje nekih aspekata situacije potrebno vrijeme i važno je da u svemu tome imate strpljenja i suosjećanja i za samu sebe. Zbog toga Vas potičem da, uz suradnju sa stručnjacima kako biste dobili smjernice u daljnjem odnosu i komunikaciji s djetetom, zaista promislite o pronalasku osobe koja će i Vama, kao majci koja se nosi sa zahtjevnim roditeljskim izazovima, pružiti podršku koju zaslužujete.


Voljela bih čuti što mislite o ovome što sam napisala. Roditeljska uloga sa sobom nosi brojne izazove i drago mi je što ste ovaj forum prepoznali kao mjesto na kojem možete iznijeti ono što Vas brine. Ako imate dodatnih pitanja ili nedoumica možete nazvati besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate, dostupnu svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broju 0800 0800, ili ponovno pisati putem ovog foruma.


Želim Vam puno ustrajnosti i sreće u budućim koracima s Vašim dječakom,


Hana Hrpka, prof.