Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 424 | Broj poruka: 1374

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Djete se ne odaziva na ime i ne izvrsava naredbe


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Tiki321

08.08.2022. 11:25

Postovana,
Majka sam djecaka od 2g i 3mj. Roden je iz uredne trece trudnoce prirodnim putem na porodu koji je bio meni osobno uzasan. Apgar 8/10 Bio je velika beba, 5690kg i 59cm. Otpusteni redovno 3ci dan. Prohodao s 11mj.

Do neke godine i pol razvoj je po meni tekao uredno. Po mojoj procjeni sve do nekih 1,5g. Djete je rodjeno prvi dan lockdowna tako da je po meni bio zakinut za mnogo stvari sa socijalnog aspekta za koje mu brat i sestra nisu bili zakinuti no trudila sam se to nadoknaditi.

S nekih 1,5g je znao gledati crtice na mobitelu cemu nisam predavala vecu paznju jer su i prvi decko i curka isto voljeli i nikada zbog toga nismo imali nekakav konkretan problem. Ono sto me tada pocelo zabrinjavati najednom je potpuni blackout pri gledanju crtanih. Mogao si ga dozivati do mile volje nebi se odazvao nema sanse. I prvi decko i curka su se znali zagledati ali ovo je bilo nekako drugacije. Potom je pocelo neodazivanje na ime. Premda moram priznati da bi se meni u vecini slucajeva odazvao dok drugima u vecini ne. Nikada se nije pretjerano volio druziti s drugom djecom. Pristup mobitelu mu je sada u potpunosti zabranjen. Znaci ne gleda ga niti onih "dozvoljenih" 30min.

Drugi alarm mi je bio govor i razumjevanje. Od govora se nije razvilo nista. Imao je neki svoj govor koji se svodio na rijeci guc guc ba ba guc, naginjanja glavice u desno i pokazivanja prsticem kao da nesto objasnjava. I to je to. Mama i tata ne. Nisam shvacala na trenutke da li on mene razumje ili ne pa smo poceli s jednostavnim naredbama tipa ako zelis van donesi PEPE. I to je na jedvite jade krenulo. No smatrala sam da bi na pitanje di je seka morao u toj dobio okrenuti glavu prema sestri sto meni osobno nije napravio nikada. Bez obzira na govor kojem nisam predavala toliko paznje jer je i njegov brat progovorio s 3g. Jednostavno sam imala osjecaj da me ne razumje.

Izlasci van su bili opca katastrofa. Nije shvacao da smo tipa izisli na koncert uz rivu vec bi krenuo u beskonacni pohod ulicom na trenutke se osvrcuci prema meni. Upozorenja ne ne je razumio jer bi potom stao, kao da ceka da se ohladim da moze nastaviti jer bi poceo nogama raditi minijaturne korake put naprijed. Na plazi bi krenuo odlaziti od mjesta gdje smo se smjestili. Frustiran on frustrirana ja.
Trudila sam se izvoditi ga svaki dan sto vise. Iskreno sretan bi bio samo van. Doma mu je uvijek bilo ekstremno dosadno. Nije se znao okupirati nicim.

Pricala sam i pricala, ajde kazi mama. Ajde ovo ajde ono. Naposljetku je stekao 3 rjeci ali na nacin da mi ih je rekao samo jednom. Nakon izlaska. Misliti cete da sam luda ali mi je djelovalo kao da to ponavlja iz zahvale. Na putu kuci s mora sam uzela vrecu praznog cipsa i glumila da placem i govorila daj. Na sto je on spontano pogledao u kesu i rekao nema. Nisam mogla doci sebi. Navecer je sjeo na mene na balkon da ga poljuljam i ponavljao ma ma ma. Ali nekako tiho. I kada bi cekao da mu dam piti poviknuo je ajdeee... I to bi bilo to. Vise nista od toga nije ponovio osim ajde. Kao da zna sto od njega zelim pa me isao nagraditi i to je to. Zna dati pusu, ali samo kada to njemu znaci. Samnom ima pogled u oci dok se igramo na krevetu perfektan, a kad se on igra sam malo slabiji. S drugima rjetko. Ucim ga uzeti pelenu nakon prematanja i odnjeti baciti evo peti dan za redom i nista. Dok ce recimo kad njemu nesto treba uzeti me za ruku, i dovesti do toga. Pokazivati, gestikulirati, glasati. Prije nije pokazivao prstom sada pokaznu gestu ima ponekada.

Opsesivan je oko autica koje zna voziti po cjeli dan. Slozi ih u niz. Njih i jenga drvene kockice. Ali mi ne djeluje kao nesto za brigu jer samo to slaze u niz. Vise kao dio igre. Kada mu dam praznu rolu wc papira glumi da mu je to tunel pa ih provlaci kroz to. Parkirat ce ih 50 u zamisljenu garazu ali ako koje djete krene taknuti i jedno pocme tuca s njegove strane. Nosi ih svugdje sa sobom i ako ih ponese u park prvo oni idu niz tobogan potom on. Druga djeca ga ne zanimaju.

Igrati ce se samo sa svojom sestrom koja ima 6g. I to vise izgleda kao divljanje potaknuto s njene strane nego igra. Dok brata 9g ignorira ili koristi po potrebi da mu ulije sok. Njemu se takodjer ne odaziva dok njoj da, jedinoj uz mene. Ocu tek povremeno ali njega i vidja povremeno. Zna sutnuti loptu nogom ali ga lopta ne zanima. Nece pogledati avion na nebu ma koliko mu prstom pokazivao na njega. Zna slagati oblike kockica. Kada zeli ici kuci od nekuda donjeti ce meni torbu, kljuce od auta, sve. Samo da idemo. Ujutro kada me zeli probuditi donjeti ce mi naocale za vid jer mu to znaci da cu ustati. Zna se igrati KU KU. Skrivaca. Nekoliko sam ga puta nagovorila da se izbelji samo da vidim hoce li znati. Sve to obavlja bez tona da se tako izrazim.

Sto sam se puta rasplakala kako on ubiti ne razumi nista ali sam ga tu na plazi uhvatila u momentu srece u parku pitam di je seka. Na sekundu je pogledao put nje. Tada. Jedan jedini put. I jos jednom kada sam ga izvela van i pitala da li zelis sok pogledao je na zidic preko mog ramena u mjesto gdje je stajao sok. Ali sve mi to nekako djeluje premalo i cudno.

To sam sve ispricala pedijatru te smo krenuli na procjenu. Psihologu se tokom cjelog posjeta odazvao jednom i imao jedan mlaki brzi pogled u oci. Logopeda i defektologa cekamo.

Ponekada kada ide na popodnevni san pricam mu da nakon sto se digne idemo papa. Imam osjecaj da ide bez prigovora zbog toga ali nisam sigurna da li shvaca sto govorim. Mahnuti ce pa-pa ali jako rjetko.

Spava kao beba. Cjelu noc uz popodnevni san. Ne leprsa rukicama j nema stereotipna ponasanja. Jede sve ali ga ja hranim jer uz troje djece cesto nemam vremena sacekati da pojede sam. Voli se maziti samo samnom i sestrom te ponekada ocem. Ostale odrasle ne dozivljava uopce. Dapace. Skrene pogled.

Prije koji dan je dosao djecak kod kojeg cesto idemo i on kod nas. Razlike su 3mj. Sjedio je na podu. Djecak mu je prisao s "Di si prijatelju". On se momentalno okrenuo okrenuvsi mu ledja. Neznam vise sto da radim. Kad mu odrasli pridju automatski okrene glavu ko da su kugavi. Dok recimo ima jedna moja prijateljica koja ima topao glas i uvijek je nasmijana ona ga je predobila u dan.

Isprintala sam sliku auta, macke, baluna. Kazem mu bratu ajde pokazi macu. On pokaze ja veselo povicem pravo. Pokazem i njemu evo maca ljube. Potom ga pitam di je maca pokazi mami. On pocme lupati i guzvati papir. Ne histericno. Nego kao da ne kuzi pitanje uopce. Ali mi nije jasno kako onda kuzi sve ostalo?

Trazim svasta od autizma, ekranizma, neznam cega. Na momente mislim da ima sve na momente nista od navedenog. Psihologica je napisala da je topao djecak koji na odlazak majke reagira placem. Da se ne odaziva na ime, vec samo taj jedan put i da ima mlaki pogled u oci isto jednom i to je to. Preporucila je produzenje porodiljnog. I vrtic krece 01.09.

Unaprijed hvala na strpljenju i odgovoru.

Hana Hrpka, prof. psih.

11.08.2022. 21:25

Draga mama,


hvala što ste mi se obratili s povjerenjem i podijelili svoju priču. Čitajući Vaš upit, stekla sam dojam da ste angažirana majka koja s pažnjom i ljubavi prati svoju djecu. Roditeljstvo donosi mnogo izazova od kojih neki mogu značajno odstupati od slike uobičajenog razvojnog puta kroz koji su roditelji zamišljali da će proći njihovo dijete, što može biti teško, zbunjujuće i izazivati osjećaj bespomoćnosti. Hrabro je i odgovorno na vrijeme prepoznati kada je potrebna dodatna podrška i još hrabrije zatražiti ju, što ste Vi učinili i za što Vas pohvaljujem.


Čujem da ste zabrinuti za svog dvogodišnjeg sina. Ako sam dobro shvatila, procjenjujete da je njegov razvoj tekao uredno prvih osamnaest mjeseci, kada iznenada počinju teškoće koje najprije zamjećujete u neodazivanju tijekom gledanja crtanih filmova i neodazivanju na svoje ime. Čini mi se da Vas najviše brine zaostajanje u razvoju govora i usvajanju vokabulara te to što primjećujete smetnje u razumijevanju, odnosno imate dojam kako često ne razumije što mu govorite i ne reagira na ono na što mu usmjeravate pažnju. Ponekad ima pokazne geste i izražava određene potrebe kao što je želja za izlaskom van, no čini Vam se da nema značajnog napretka te da neke riječi i ponašanja ipak koristi bez razumijevanja. Dodatno spominjete zabrinutost za njegov socijalni razvoj s obzirom na to da često nema interes za drugu djecu i odrasle. Čitajući upit stječem dojam da se pitate što znači sve što ste opisali i što je uzrok toga te da tragate za informacijom je li riječ o znakovima poremećaja kao što je autizam, pri čemu mogu zamisliti da Vas te brige mogu preplavljivati i iscrpljivati.


Vjerujem da iz iskustva znate kako se dječji razvoj u prvih nekoliko godina života odvija brzo i dinamično. Oblikovan je genima, obilježjima trudnoće i poroda, tjelesnim zdravljem, osobinama i temperamentom djeteta, manjim i većim životnim okolnostima poput odnosa s članovima obitelji, pa sve do situacija poput pandemije koronavirusa koju ste sami spomenuli. S obzirom na to da su svi ti čimbenici isprepleteni, teško je predvidjeti sve njihove utjecaje na dijete. Kompleksnost dječjeg razvoja prepoznaje se i u činjenici da postoje brojni razvojni poremećaji, a na mnoge od njih se počinje sumnjati ako dijete pokaže smetnje u razvoju određenih sposobnosti u za to očekivanom dobnom okviru. To je važan znak na koji treba reagirati i usmjeriti pažnju, a pohvaljujem Vas upravo za pravovremeno obraćanje pedijatru i zatraženu procjenu. Valja podsjetiti da je unatoč okvirnim normama svako dijete drugačije i da između djece ponekad postoje velike varijacije u postizanju razvojnih ciljeva. Uzimajući sve navedeno u obzir, utvrđivanje prisutnosti poremećaja i dugotrajne narušenosti neke važne funkcije kod djeteta nerijetko zahtijeva duži period praćenja i procjene njegovog razvoja od strane stručnjaka. Rekli ste da čekate procjenu defektologa i logopeda, a da ste bili na psihološkoj procjeni. Pitam se jeste li sa psihologinjom uspjeli podijeliti sve brige, koliko je vremena prošlo od pregleda i je li se djetetovo ponašanje od tada mijenjalo. U slučaju da je prošlo duže vrijeme i da dulje čekate na daljnju procjenu, pitam se što mislite o ideji ponovnog susreta sa psihologinjom ili traženja dodatnih uputa i mišljenja. Primjerice, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u sklopu svojih kabineta nudi procjene različitih razvojnih teškoća (https://centar.erf.unizg.hr/usluge-2/). Svakako Vas potičem na upornost u traženju stručne podrške, iako vjerujem da to može biti stresno i za dijete i za Vas, te bih voljela čuti imate li još neke brige oko toga. Također me zanima imate li briga oko polaska djeteta u vrtić i jeste li pri procjeni za upis u vrtić dobili mišljenje s obzirom na njegov jezični i socijalni razvoj.


Prirodno je da imate potrebu razumjeti što se točno događa i u skladu s time sinu pružiti najbolju moguću podršku. U svakom slučaju je podršku bitno usmjeriti na ona područja funkcioniranja gdje dijete ima poteškoće. Tako prepoznajem da već sami u interakciji sa sinom posvećujete dodatnu pažnju njegovom govoru i razumijevanju, a što vjerujem da će s vremenom obogatiti savjeti i podrška stručnjaka. Naveli ste primjer korištenja jednostavnih naredbi, poticanja na izgovor riječi i postavljanja pitanja te je odlično što ga pohvaljujete za trud. Veseli Vas svaki napredak, ali čujem i da su takvi pokušaji često praćeni njegovom i Vašom frustracijom. Voljela bih čuti što još na njemu primjećujete u takvoj interakciji i postoje li neke situacije koje prihvaća bolje od drugih. Iako to dijete ne može direktno izraziti, važno je voditi računa o tome da može biti u otporu ako osjeti velik pritisak, tjeskobu i stalnu usmjerenost odraslih na nešto što mu ide teško. Može biti korisno služiti se temama za koje dijete pokazuje veći interes, poput autića ili provođenja vremena vani, tako da ponekad o tome pred njim samo pričate bez dodatnih zahtjeva, čitate mu slikovnice na tu temu, dajete ideje za igru ako ih nema sam i slično. Pitam se što mislite o tome, jeste li nešto slično pokušali i imate li još neke zamisli. Opisali ste njegov topao odnos s Vama i do neke mjere sa sestrom i ocem, a čujem da Vas brine što s bratom, drugom djecom i odraslima ne želi ili ne zna kako stupiti u interakciju te da rijetko zadržava pogled očima. Zanima me koliko često i kako članovi obitelji, drugi odrasli i djeca provode vrijeme s njim, izgleda li ta interakcija uvijek isto i koliko podrške iz socijalne okoline osjećate da imate s obzirom na probleme koje primjećujete u njegovom razvoju.


Voljela bih se kratko osvrnuti i na to da, kada roditelji zamijete određene probleme u funkcioniranju svoje djece, mogu nenamjerno početi pripisivati sva ponašanja tome. Oko druge godine djeca tipično počinju intenzivno testirati granice koje odrasli postavljaju, što je znak zdravog psihološkog razvoja, a na što me podsjetila situacija u kojoj je Vaš sin nastavljao hodati unatoč tome što mu to niste dopuštali. Izazovno je razlikovati ako se testiranje granica javi istovremeno s nekim poteškoćama, pa je korisno podsjetiti se da svako dijete neovisno o svemu ima potrebu za strukturom i granicama unutar kojih uči o sebi, drugima i stječe samostalnost. Također, iako se može činiti da dijete te dobi i/ili u sklopu poteškoća izvodi ponašanja koja bismo kod odraslih procijenili kao sebične ili nepristojne u komunikaciji, vjerojatnije je da je to samo način na koji dijete trenutno jedino i najbolje što zna izražava svoje unutarnje doživljaje i potrebe.


Naposljetku, htjela bih Vas potaknuti da pazite na sebe. Roditeljstvo nije lako, a suočavanje s neočekivanim problemima u razvoju djeteta može biti posebno teško. Kontinuirane brige mogu postati preplavljujuće i potpuno je u redu potražiti pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje. Kada ste dobro, možete smirenije i svjesnije pružati podršku svojoj djeci. Pitam se imate li nekog dragog u okolini s kime možete dijeliti brige oko odgoja, uzeti predah i baviti se nečim što Vas veseli. Osim foruma, na raspolaganju za razgovor o ovoj ili bilo kojoj drugoj roditeljskoj temi uvijek je tu i savjetodavna linija Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800, koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.


Vašem sinu, Vama i cijeloj obitelji želim puno veselih zajedničkih trenutaka i puno sreće dalje,


Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

Tiki321

12.08.2022. 07:30

Poštovani, hvala na odgovoru.

Tek smo prije koji dan obavili pregled psihologa i za koji dan nas očekuje pregled defektologa i logopeda. Tako da nemogu reći da se bilo što specijalno promjenilo. Psihologica samnom praktički nije ni razgovarala osim što je savjetovala produženje porodiljnog i savjetovala smanjenje korištenja ekrana koje je nekih mjesec prije uvedeno svakako. Nikakav dodatan savjet nismo dobili. U tih pola sata sat se pokušavala poigrati s njim, dozivavši ga na što ni jednom nije reagirao. Vidio je samo hrpu novih igračaka i njih je premještao sa strane na stranu. U nalazu navodi: Kontakt se otežano uspostavlja. Kontakt očima uspostavlja izrazito rijetko te ne slijedi uobičajene obrasce neverbalne komunikacije. Na ime se ispitivaču odazvao jednom, majci nekoliko puta. Emocionalno topao. U situaciji frustracije reagira plačem, sam se uglavnom brzo smiri. Na odvajanje od majke reagira plačem i odlaskom za njom. Psihomotorno nemirniji, istražuje prostor, bez većeg zadržavanja u pojedinoj aktivnosti. Na pitanja ne odgovara; spontano na trenutke nerazumljivo vokalizira, ne govori nijednu riječ sa značenjem za vrijeme procjene. Receptivni i ekspresivni govor su ispod razine očekivane za dob. Neke jednostavne naloge izvršava, ali razumijevanje se doima situacijskim. Ima pokaznu gestu. Na poticaj uglavnom ne reagira. Prihvaća ponuđene materijale. Igra je funkcionalna. Suradnja je otežana. Tijekom procjene koristi desnu ruku.
Imam li brigu oko vrtiča? Itekakvu. Brine me da će oni djecu pozvati za stol a on neće razumjeti poziv. Da neće razumjeti poziv na određenu igru, ukratko, da neće razumjeti ništa što mu govore i da će ga na kraju izbaciti iz vrtića. Djete sam upisala sama s obzirom da bih se u treći mjesec dogodine trebala vratiti na posao. Tek nekih mjesec iza sam odvagnula da moram nešto napraviiti po pitanju njega. Jer ponekada, kada smo kod kuće sami, vi imate osjećaj da je s njim sve u potpunom redu, samo ne govori, a ponekada da je zastoj potpun. I izluduje me to što ja kao majka troje djece nemogu shvatiti što je a poznajem ga najbolje od svih, i to mi budi sumnju da neće ni oni. Kad bi bar progovorio. Pa bi znala na čemu sam. Eto. Ne muči me to što on ne govori, koliko sto imam osjećaj da ne razumje govor a da intelekt nije problem. Napisala sam vam u prethodnom postu da ga već pet dana učim baciti prljavu pelenu u smeće. Evo danas je uspio, i nakon toga nosi svaku. Učila sam ga na način da bi ju uzela, u njegovu ruku i pratila ga do kante. On je bio tako ponosan na sebe kad je uspio da imam osjećaj da prva 4 dana nije naprosto jer ne razumje što mu govorim. Na pregled sluha se u st za tako malu djecu čeka godinama da se tako izrazim, i to bi trebali uz sve žive napore obaviti početkom devetog. Msm, ja sam na sve moguće načine ispitivala čuje li ali mi se čini da čuje. No tu uz sluh može biti još 101 stvar koju ja nemogu ispitati.

Koliko god ja svoj interes usmjerim na ono što njega zanima on će apsolutno sudjelovati ali nema sanse da će reči i jednu jedinu riječ kamo li ponoviti nešto zamnom. Tih par rječi koje je rekao rekao je tada i više ne, osim ako je baš prisiljen, tipa sok mu se ne da na prvu. Ali to onda završava frustriranošću s njegove strane. Što se tiče provodjenja vremena s njim od strane ostalih, dječak, njegov brat je toliko toplo djete koje vole sva mala djeca, on kad mu pridje počme bez veze vristati toliko da se ovaj stufa i ne prilazi više. Čak me jednom pitao zašto ga brat nevoli a nikad mu ništa nije napravio. Ispočetka sam to vrištanje prepisivala tome što nam je cura sada 6g bila jako naporna naspram njemu kada se rodio, od kradje igračaka do unosenja u lice, sada više ni sama neznam. Otac ko „pravi dalmatinski muškarac“ strpljenja ima malo i nimalo. S obzirom da je rodjen prvi dan lockdowna nije ni viđeo previše druge ljude a nemogu reći da ih je dosta dalo si truda. Baka se sada aktivirala i nju voli.

Obavili smo eeg. Neznam da li vam što znači: Snimkom dominira miješana theta i alfa aktivnost frekvencije 7-8 Hz uz interponiranu brzu aktivnost.
Nema paroksizmlanih izbijanja niti vidljive asimetrije.
Tijekom FAS bez novih elemenata.
HV nije izvedena.

EEG nalaz je za dob i okolnosti snimanja u granicama normale.
A što se tiče mog predaha, neznam baš di bi ga mogla naći u st. Ponekada mi dodje da eksplodiram, ali se nadam da će kad-tad stvari krenut nabolje.

Hvala.
LP

Tiki321

12.08.2022. 23:20

Oprostite na dodatku sinoć sam kasno pisala pa se nisam svega sjetila. Što se tiče podrške za mene kao mene, iskreno da vam kažem ne treba mi netko da me tješi riječima da će sve biti ok i uči prihvaćati da mi djete ima problem. To vidim i sama. Ja se nadam ne nerješiv ali bi bilo divno kada bi postojao odjel, bilo što, koji bi radio s ovakvim roditeljima i djecom kao što smo ja i moj sin na konkretnim rješenjima. Niko me na ovom svijetu neće naučiti da otupim na djete i da to hladno prihvatim. To sam sigurna. Kada čitam taj nalaz psihologa bez obzira koliko je doktorica stvarno bila ok u njemu nalazim tu i tamo pokoju grešku koja se mogla rastumačiti intezivnijim razgovorom s roditeljem. Npr. piše da se djete ne veseli igri samnom. U određenim su me trenutcima neka pitanja zatekla da sam tek kada sam odvrtila film shvatila da sam potpuno pogrešno odgovorila na njih tipa to da li ga veseli igra samnom. On nema onaj prvotni zalet sreće, ali ako tipa slažem kockice s njim 20ak minuta i dignem se doći ce za dvije minute vući me da se vratim natrag slagati. Tako da ga na neki njegov način veseli. Imam osjećaj da bi boljom konverzacijom došli do rješenja problema puno brže, u protivnom se sve čini toliko protokolarno i to uzasno frustrira.

Uvijek sam imala osjećaj za djecu i osoba sam kojoj su svačija djeca dolazila na spavanje i koju bi svi molili da im čuva djecu. Nekako smo se razumjeli. Ja, kad me on pogleda, onako bistro i čisto imam osjećaj da mu nije apsolutno ništa već nekakav problem s procesuiranjem govora u značenje. Jer kad podražaji nestanu i ostanemo samo ja i on, meni to izgleda tako, doći će do mene, dati ba, zagrliti, poslušati. To je djete koje je toliko opsjednuto autima da je nemoguće da ne razumje naredbu "daj mami BIBI". On me čuje, ali nezna što dodati. Prvi dječak je progovorio s 3. Tako da me govor kao govor ne zabrinjava. Kad vidim sada kako je ponosan kad odnese tu pelenu u smeće vidim da želi učiti ali nemože. A neznam kome da se obratim a da se rješenje ne čeka pet do 25 mjeseci.
Ubija i ta neizvjesnost oko vrtića. Jer koliko god on kaska po meni to nije kaskanje samo zbog njega. Vidim da postoji problem, ali nemogu skužiti što je.
To za granice se slazem s vama, ali me izludjuje kao niko do sada. Ja sam tip roditelja koji ne udara djecu ni po guzi. Uvijek sam imala svoj djir i autoritet nad njima da bi se manje više na prvu, nekada drugu vratili. On ne. On ide, mic po mic, i onda moram doći do njega. Uzmem ga za ruku, on se baci na pod, ali i to sve bez glasa, lol, ni tu ne plače, a rodio se sa skoro 6kg, možete zamisliti kako ga je pomaknuti, ili podignuti, kao da se zabetonira u pod. Dodješ doma tražiš rješenja, i ništa, sve što možeš na koncu se svodi čekati termine koje da nisi imao 101 vezu nebi dobio do Sudnjeg dana.

Tiki321

12.08.2022. 23:20

I da, udavila sam vas, ali da li je ovo sada dob kada bi on morao razumjeti tudje osjećaje? U nekoliko sam se puta pravila da plačem on je umirao od smjeha. Sada ili ne razumje ili ja toliko loše glumim. Dok kad zavičeš na njega odmah trči sakriti se iza sestre ili brata kojeg koristi samo za takve prilike. Pa se onda mislim da ne razumje nebi ni to spontano radio? Ubiti, treba mi dobar konkretan psiholog za razgovor o djetetu hah.

Hvala doktorice. happy

Hana Hrpka, prof. psih.

17.08.2022. 21:05

Draga mama,


hvala Vam na ponovnom javljanju i dodatnim informacijama koje ste podijelili. Iz Vašeg upita vidim da mnogo promišljate o okolnostima u kojima se nalazite i nastojite učiniti sve što je u Vašoj moći kako biste Vašem sinu omogućili poticajan razvoj i skrb.


Budući da navodite kako Vas je ovih dana očekivao pregled defektologa i logopeda, pitam se je li on u međuvremenu prošao i jeste li u komunikaciji s ovim stručnjacima dobili odgovore na neka od pitanja koja su Vam važna u vezi specifičnosti razvoja Vašeg sina. Iz svega što ste podijelili u svojim upitima, stekla sam dojam da Vas najviše brine i rastužuje što sa sinom još nemate uspostavljen određen način komunikacije pomoću kojega biste se međusobno mogli razumjeti, što bi Vam moglo olakšati da razumijete njegove želje i potrebe te mu prenesete poruke i upute koje su u tom trenutku važne. Budući da ste u komunikaciji s brojnim stručnjacima, pri čemu želim još jednom iskoristiti priliku da Vas pohvalim na proaktivnosti u traženju odgovora, pitam se jeste li ih pokušali pitati za određene smjernice koje bi Vam mogle olakšati komunikaciju s Vašim sinom s obzirom na to da se trenutno većinom ne izražava verbalno. Naime, stručnjaci poput defektologa, logopeda i psihologa rade s roditeljima djece koja većinom ili u potpunosti komuniciraju neverbalno, te ih mogu usmjeriti kako da s djetetom razviju svojevrstan jedinstveni zajednički jezik. Takav način sporazumijevanja može uključivati glasove koje dijete može izgovoriti, znakove, slike i slično. Ako još niste razgovarali sa stručnjacima o ovoj temi, potičem Vas da to učinite pri sljedećem susretu.


Nadalje, navodite kako imate osjećaj da psiholog nije posvetio punu pažnju prilikom obrade Vašeg sina i da nije stekao detaljan uvid u Vaš odnos s djetetom. Žao mi je što je Vaše iskustvo bilo takvo i pitam se kako Vam se čini da pokušate zatražiti ponovni susret u kojem ćete moći postaviti pitanja koja prethodno niste uspjeli i podijeliti više detalja za koje vjerujete da su važni za razumijevanje situacije u kojoj ste. Ponekad je potrebno više susreta sa stručnom osobom kako biste dobili odgovore na sva pitanja koja su Vam važna.


Opisujete brige oko vrtića u vidu straha da Vaš sin neće razumjeti ostalu djecu i odgajatelje kad će mu se obraćati. Vjerujem da Vam ova neizvjesnost može biti teška za izdržati i ne možete sa sigurnošću znati kako će se Vaš dječak prilagoditi na vrtić. Ono što možete učiniti jest što bolje se pripremiti na to što slijedi. Vaši odlasci spomenutim stručnjacima već su velik korak u tome smjeru, kao i traženje odgovora na pitanja koja Vam se javljaju. Stoga me zanima imate li informaciju o tome tko su odgajateljice koje će se brinuti o Vašem djetetu i jeste li razmišljali o tome da im se obratite i s njima podijelite sve informacije koje mislite da su bitne kako bi što bolje upoznale Vašeg sina i znale mu pristupiti. Uloga odgajatelja je da budu podrška svakom djetetu i važne su im informacije koje bi im to mogle olakšati. Također, odgajatelji imaju razna iskustva i vještine koje im mogu pomoći pristupiti djeteti i ostvariti odnos i komunikaciju. Odgajatelji bi mogli imati ideje i prijedloge kako pristupiti Vašem dječaku na način koji njemu odgovara.


Iz Vaših riječi čujem da nemate dojam podrške u svojoj okolini, ili barem ne u onom obliku koji trenutno smatrate potrebnim. Kažete da nemate dojam da Vam je trenutno potrebna podrška u prihvaćanju teškoća s kojima se nosi Vaše dijete, već pristup usmjeren na konkretne odgovore koji Vam mogu pomoći da u budućnosti zajedno s njim lakše funkcionirate. Međutim, voljela bih Vam reći kako podrška roditelju kako bi se lakše nosio s činjenicom da dijete pokazuje određene teškoće i kasniji razvoj pojedinih funkcija s obzirom na dob, ne isključuje i pronalazak smjernica kako što lakše možete djelovati u odgoju Vašeg djeteta i postizati ciljeve koji su mogući s obzirom na njegov trenutni stupanj razvoja. Okolnosti razvoja poput onih koje pokazuje Vaš sin za roditelje nerijetko mogu biti zahtjevne, izazivati tugu, frustraciju, osjećaj bespomoćnosti, krivnje ili srama te mnoge brige i sumnje. Ako se u procesu njegovog razvoja oslanjate na podršku okoline i stručnjaka, što znači da s nekim možete podijeliti sve ono što Vam je teško i sve emocije koje pritom doživljavate, to ne znači da odustajete i ostajete hladni prema stanju Vašeg djeteta. Podrška može značiti postepeno prihvaćanje određenih ograničenja na koja Vaš sin može naići, no podrška takvog oblika je upravo nužna kako biste imali energije za suradnju sa stručnjacima u pronalasku najboljeg načina kako sa sinom možete njegovati odnos, komunikaciju i pomoći mu da dostigne svoj potencijal i postigne razvojne ciljeve koji su mu dostupni. Ipak, prirodno je da Vam je i za prihvaćanje nekih aspekata situacije potrebno vrijeme i važno je da u svemu tome imate strpljenja i suosjećanja i za samu sebe. Zbog toga Vas potičem da, uz suradnju sa stručnjacima kako biste dobili smjernice u daljnjem odnosu i komunikaciji s djetetom, zaista promislite o pronalasku osobe koja će i Vama, kao majci koja se nosi sa zahtjevnim roditeljskim izazovima, pružiti podršku koju zaslužujete.


Voljela bih čuti što mislite o ovome što sam napisala. Roditeljska uloga sa sobom nosi brojne izazove i drago mi je što ste ovaj forum prepoznali kao mjesto na kojem možete iznijeti ono što Vas brine. Ako imate dodatnih pitanja ili nedoumica možete nazvati besplatnu i anonimnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate, dostupnu svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broju 0800 0800, ili ponovno pisati putem ovog foruma.


Želim Vam puno ustrajnosti i sreće u budućim koracima s Vašim dječakom,


Hana Hrpka, prof.

Alisamateo

18.10.2022. 13:55

Postovanje
Imam sina od 3.3 godine koji još uvjek ne prica tu i tamo nešto ponovi ali skroz krivo ništa pravilno idemo i logopedu ima nešto pomaka ali jako slabo. Najveci problem što se ne odaziva na svoje ime i jako je neposlusan uvjek sve mora biti po njegovom i ako nije onda je to drama recimo ako smo vani onda se baca po ulici i vristi i plaće jer nejdemo u smjeru kako on zeli. Stvarno se trudim biti dobra majka i ne želim svoje dijete udarit jer mislim da to nema smisla pokušavam na razne metode da me poslusa ali ni to ne pomaže. Upisali smo ga u vrtic i peti dan su ga ispisali jer kažu da ne mogu raditi sa njim da je jako glasan da sve mora biti po njegovom i da je neposlusan. Jedino sam primjetila uvjek u odredeno vrijeme doba dana on kao da podivlja smije se nenormalno baca igracke i luduje po kuci Stvarno me strah da nešto nije u redu sa djetetom. Inače zna abecedu slozit zna koja je koja boja i dosta razumije kad mu nešto kažem ali neće pricati. Trenutno smo kuci jer nemamo novo mjesto za vrtic pa nas šalju da dijete stavimo u vrtic za posebne potrebe što mi to ne želimo jednostavno ne znamo kome se obratiti i kako pomoc djetetu.
Hvala

Hana Hrpka, prof. psih.

21.10.2022. 21:55

Draga mama,

prije svega Vam želim zahvaliti što ste se odlučili javiti i podijeliti svoje brige. Mislim da ste vrlo brižna i angažirana majka kojoj je stalo do svog djeteta te koja nastoji pronaći način da mu pomogne. Na tome bih Vas voljela pohvaliti.

Ako sam dobro razumjela, brine Vas razvoj govora Vašeg trogodišnjeg sina, konkretnije to što malo priča i što se ne odaziva na svoje ime. Isto tako, spominjete kako je u njegovom ponašanju izražena potreba da se stvari rade i odvijaju onako kako on to želi, pa tako opisujete primjer u kojem on silno želi da idete jednom stranom ulice, a u slučaju da ne možete tom stranom ulice krene plakati. Čini mi se da Vas opisane situacije brinu i pitate se zbog čega se one događaju te što Vi po tom pitanju možete napraviti kako biste pomogli svome sinu.
Voljela bih Vam reći kako su Vaši osjećaji sasvim prirodni u ovoj situaciji. Mnogi roditelji kada u ponašanju svoje djece uoče neka neobična i neočekivana ponašanja koja ne mogu objasniti ili koja do sada nisu doživjeli, mogu imati izražen strah i pitanje je li s njihovim djetetom sve u redu. Bitno mi je da znate kako niste sami u tome i kako zaslužujete dobiti odgovore na svoja pitanja, kao i podršku i pomoć.
U svakom aspektu dječjeg razvoja, pa tako i u ovoj domeni razvoja govora postoji jedan sasvim prirodan raspon u kojem neka djeca ranije izgovore svoje prve riječi i ranije krenu širiti svoj vokabular, dok druga djeca s time krenu nešto kasnije. Osim toga, razvoj govora ima svoje faze, koje se ne razvijaju sve jednakom brzinom. Obično djeca prvo razviju razumijevanje, a tek onda reprodukciju. Kao što ste i Vi u svom upitu naveli, Vaš sin razumije ono što mu Vi govorite, no teže to verbalno izražava.
S obzirom na to da se govor razvija kroz vrijeme, bitno je za naglasiti da je na njegov razvoj moguće i djelovati tako da se s djecom češće priča, čitaju im se priče i slično. Isto tako, važno je obraćati pažnju na to kako se taj razvoj odvija i reagirati ako primijetite da postoje određena odstupanja od onoga što je uobičajeno s obzirom na djetetovu dob. Upravo zbog toga bih Vas voljela pohvaliti na tome što sa sinom idete kod logopeda. Pitam se koliko dugo već s njim idete kod logopeda. Također mi je drago pročitati da vidite da se određeni pomaci jesu dogodili te bih voljela čuti kakve ste pomake primijetili.
Logopedi svakako imaju stručna znanja kojima mogu potaknuti razvoj dječjeg govora, vlastitim radom s djetetom, ali i kroz davanje smjernica roditeljima. Na taj način ne samo da dijete dobiva stručnu podršku i pomoć koja mu je potrebna i koju zaslužuje, već i roditelji dobivaju podršku u odgoju djeteta i poticanju njegova razvoja. Upravo zato me zanima jeste li o ovome svemu vezanom za govor, što ste meni opisali, razgovarali i s logopedom kod kojeg Vaš sin ide. S obzirom na njegova stručna znanja, čini mi se da bi Vam mogao ponuditi neke korisne smjernice i informacije vezane za razvoj govora. Osim toga, s obzirom na to da aktivno radi s Vašim sinom, vjerujem da ima detaljniji uvid u njegov razvoj govora kao i u cijelu situaciju koju ste meni opisali. Pitam se kako Vam zvuči ideja da probate razgovarati s njim o ovome.

Isto tako, spomenuli ste promjene u ponašanju svog sina, koje idu u smjeru iskazivanja potrebe za većom samostalnosti i time da radite stvari onako kako on to želi. Iz Vašeg sam upita dobila dojam da se trudite u takvim situacijama reagirati smireno i da u svemu tome nastojite izbjegavati neadekvatne metode odgoja, poput udaranja djeteta, što bih voljela pohvaliti. Isto tako mi se čini da se u svemu tome ponekad osjećate bespomoćno jer niste sigurni što još možete napraviti i kako se postaviti u takvim situacijama. Te su emocije prirodne i važno mi je da u tom cijelom procesu imate priliku uzeti predah, potražiti podršku i razgovarati s nekim o brigama i mislima. Pitam se imate li mogućnost razgovarati s ocem djeteta ili nekom drugom osobom u okolini. Razgovor i odmor su važni jer mogu olakšati suočavanje sa situacijom koju ste opisali i posljedično Vas osnažiti kako biste mogli brinuti o svom sinu onako kako želite.
Općenito mi je važno naglasiti kako nakon druge godine života djeca počinju shvaćati da su odvojena bića od svojih roditelja i ostalih ljudi u svojoj okolini. Kroz taj proces je sasvim prirodno da raste njihova potreba za samostalnošću i većom kontrolom. Ta se potreba često u ponašanju može iskazati kao inzistiranje da se napravi točno ono što dijete želi – bilo da želi obući određeni komad odjeće ili želi napraviti stvari određenim redoslijedom (na primjer, ujutro prvo popiti čašu mlijeka, a tek onda oprati zube i obući se za vrtić) ili u situaciji koju ste opisali, da želi ići u određenom smjeru na ulici. Takvim ponašanjima djeca često nastoje postići kontrolu i samostalnost. Često kada se takva ponašanja događaju roditeljima može biti teško jer to iziskuje više vremena i energije, a što nije uvijek lagano izdvojiti. Pitam se kako inače postupate u takvim situacijama, poput ove koju ste meni opisali. Ono što može biti korisno jest da pokušate svom sinu ponuditi bilo kakav izbor. Na Vašem primjeru, ako morate ići u određenom smjeru ulice, a to je različito od onoga što Vaš sin želi, možete mu probati ponuditi da on odabere stranu ulice kojom ćete hodati ili na primjer, brzinu kojom ćete hodati i slično. Isto je moguće napraviti i prilikom odijevanja ili nekih svakodnevnih aktivnosti – možete probati dati Vašem sinu na izbor koju majicu ili hlače će obući ili hoće li prvo oprati zube pa obući pidžamu navečer prije spavanja ili obrnuto. Davanjem takvih mogućnosti izbora upravo možete omogućiti svom sinu da dobije taj osjećaj samostalnosti i kontrole. Pitam se kako Vam zvuči to što sam Vam napisala.
Također ste spomenuli kako je krenuo u vrtić, no da su ga ispisali nakon pet dana zbog toga što su rekli da je teško raditi s njime. Žao mi je pročitati da se to dogodilo i voljela bih čuti više o tome što se dogodilo. Čini mi se da imate brigu oko upisivanja sina u vrtić za djecu s posebnim potrebama. Pitam se kako je došlo do teme upisivanja sina u vrtić za djecu s posebnim potrebama i tko Vas potiče na to te koje su Vaše brige u vezi toga.

Na kraju, čini mi se da Vam se mnogo toga događa pri čemu možete osjećati bespomoćno i niste sigurni kako da postupite. Još bih jednom voljela reći kako su Vaši osjećaji sasvim prirodni i važno mi je da imate prostor za razgovor o njima, kao i o svim situacijama koje ste opisali. Sve teme koje ste naveli su važne i bitno mi je da im se svima možemo posvetiti kvalitetno i detaljno, stoga bih Vas voljela pozvati da se ponovno javite.
Osim foruma, ako imate potrebu razgovarati o nekoj od do sada spomenutih tema, slobodno možete nazvati savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800, koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili pisati na savjet@hrabritelefon.hr.

Puno sreće Vama i Vašem sinu želi,
Hana Hrpka, prof.

Tiki321

13.11.2022. 23:10

Poštovana, evo mene opet.

S odmakom vremena situacija ista ako ne još i gora. Nasrecu, posrijedi je samo razočarenje u cijeli sustav koji za života i radnog vijeka financiramo.
S dječakom nema ništa nova. I dalje ne govori, jedino je neodazivanje na ime isčeznulo. Ostali problemi su i dalje tu. Ponajviše onaj da on ne razumije riječi.

"Budući da navodite kako Vas je ovih dana očekivao pregled defektologa i logopeda, pitam se je li on u međuvremenu prošao i jeste li u komunikaciji s ovim stručnjacima dobili odgovore na neka od pitanja koja su Vam važna u vezi specifičnosti razvoja Vašeg sina Budući da ste u komunikaciji s brojnim stručnjacima…"
- Obavili smo procjenu u KBCu gdje smo realno dobili nalaze koji jedan s drugim nemaju veze. Apsolutno nikakve odgovore.
- Logopedica je preporučila uključenje u kolektiv jer je smatrala da će kroz dva tri mjeseca magično progovoriti što se naravno nije dogodilo. Pretpostavljam da je ta teorija počivala na činjenici da dijete uskoro puni tri pa će njena briga time prijeći na drugoga.
- Defektologica je preporučila ADOS i praćenje vrtičke službe i to je to. Otvoreno nam je rekla da oni rade samo procjene dok za pružanje terapija nemaju vremena. Ona nije sigurna što mu je, možda ništa možda je autističan jer je eto, spektar tkan od duginih boja.
- Prošao je i procjenu preko CZSS u Centru za rehabilitaciju kako bi krenuo s terapijama, na toj procjeni se sumnjalo na sve osim autizma. No ni tu nije dobio terapije već je stavljen na listu čekanja zbog prezauzetosti centra.
- Oftamolog uredan
- Sluh već skoro 6mjeseci nepregledan jer jedini uređaj kojim se djeca pregledaju u Splitu trenutno ne radi a to je ona točka na koju svi gađamo. Prije koji dan smo potegli i do Zagreba, vozili cijelu noć, da bi nas vratili kući kao da smo došli iz kvarta pregledati se jer je djete bilo prehlađeno.

"Jeste li ih pokušali pitati za određene smjernice koje bi Vam mogle olakšati komunikaciju s Vašim sinom s obzirom na to da se trenutno većinom ne izražava verbalno. "
- To je jedino i što smo dobili. Hrpu papira isprintanih s interneta koje sam davno pričitala i otvorena vrata uz srdačan pozdrav po izlasku.

"Nadalje, navodite kako imate osjećaj da psiholog nije posvetio punu pažnju prilikom obrade Vašeg sina i da nije stekao detaljan uvid u Vaš odnos s djetetom. Žao mi je što je Vaše iskustvo bilo takvo i pitam se kako Vam se čini da pokušate zatražiti ponovni susret u kojem ćete moći postaviti pitanja koja prethodno niste uspjeli i podijeliti više detalja za koje vjerujete da su važni za razumijevanje situacije u kojoj ste."
- Nazvala sam doktoricu na telefon kada sam trebala po original nalaz na što sam dobila odgvor da nemože razgovarati o tome putem telefona. Dok mi naravno za novi dolazak treba nova uputnica i konkretan razlog, Nisam više pokušavala.

"Jeste li razmišljali o tome da im se obratite i s njima podijelite sve informacije koje mislite da su bitne kako bi što bolje upoznale Vašeg sina i znale mu pristupiti. "
- To mi je bila definitivno najveća greška do sada koja me koštala toliko suza. Čim sam se obratila tetama informacije o tome da je djete u fazi pregleda došle su i do vrtićke stručne službe. Održan je sastanak koji je više gravitirao tome da ograniči djetetov boravak u skupini nego ičemu drugome. Sve nalaze imaju kod sebe preko 2mj. Nitko nam se nije javio također vezano uz bilo kakvu pomoć (terapije) nakon sastanka.

Ono što je bolje nakon svega je što je meni slika jasnija ali ni blizu do kraja. Jer sada znam što trebam gledati. Ako vi imate kakvu sugestiju molim vas recite. Znači, obavili smo defektologa, logopeda, neuropedijatra, oftamologa i pshihologa. Ono najbitnije = sluh, još uvijek ne.
Što se djeteta tiče:
- On se sada odaziva na ime svim poznatim ljudima, ponajviše meni, i ženskim osobama s raskošnim glasom. Nepoznatima ne. Teti u vrtiću samo ako viče njegovo ime.
- Dijete je to koje spava i jede najnormalnije. Dapače, spava ko top, i jede apsolutno sve.
- Djete je to koje kada dođem po njega u vrtić trći u zagrljaj, potom me kada ga podignem samoinicjativno ljubi. Znači baš poljubac.
- Djete ima združenu pažnju u smislu da će svaku novu igračku donjeti pokazati
- Ukoliko se ja poigram s njim 10minuta na podu narednih pola sata će me čupati za ruku da se spustim ponovno igrati, dosadan ko crv
- Kada želi sok, vuče do kuhinje, pokažem mu domestos i pitam jeli ovo, on pomakom ljevo desno glavom odgovara ne. Ali riječi ni slučajno da će koristiti.
- I dalje ne zove nikoga, niti se kome obraća, samo čupa i vuče naokolo
- Zna se prepirati samnom na nekom svom jeziku
- Pogled u oči je najnormalniji, ali opet, samnom, i poznatima, nepoznatima ne
- Riječi apsolutno ne razumje. Iskreno, povezala sam da on nezna ni što su pepe, već shvaća da nemože vani bos, pa razumje situaciju i donosi ih kada ja počmem nešto pitati
- Naučila sam ga baciti pelenu, baca ju na mig, ubiti zna što se s njom radi, ali ne razumje ako stojim 1cm od pelene i pitam daj mami pelenu, nema šanse, ništa
- Smije se crtićima, zna se nasmijati „bazama“
- Igra se samo i isključivo s odraslima dok djecu izbjegava u širokom luku, osim sestre i curica starije dobi koje nalikuju na nju
- Jedan jedini put je prišao drugom djetetu njegove dobi, dječaku koji je ostao kod nas na spavanju a mirniji je i normalan dječak. Došao je do njega, tiho, vidiš da mu je neugodno jer nezna kako će ovaj reagirati. Nježno ga je uhvatio za ruku i još nježnije doveo do svojih autića. Bio je tako ponosan kada je misija uspjela pa su se poigrali zajedno
- Pokušali smo na sve načine otkriti da li čuje; ispala mi je zdjela pored njega na pod on nije trepnuo, dok ponekada kada ga tiho zovem dodje odmah. Vodili smo ga gledati avione, mlažnjak uzljeće on ne trza. Sve u svemu to sa sluhom nam je još uvijek enigma
- Neke rječi, možda tri ili četiri su se pojavile jednom ito samo jednom na ljeto, i s ljetom nestale
- Stereotipija nema, rutina mu ne predstavlja apsolutno ništa, dapače, što više skita to je sretniji
- Jedino što će ponoviti je malo i nimalo melodija neke pjesmice, tipa ako ja pjevam završiti će slog
- Ima igru uloga (tipa; dam mu praznu rolu wc papira glumi da je tunel za autiće, dok recimo neće hraniti bebu) i brzo shvati igrice
- Uzeti će češalj i provući kroz kosu
- Igra se kuku, dok ma koliko puta ti rekao kuku, on kaže baba, za poludit
- Dok recimo ono što mi nije jasno mjesecima se zna nasmijati iz čista mira i zaletiti rukama o mene. Ispočetka mi je to bilo simpa poslije sam mu govorila ne, jer je postao prejak ali kao da ne shvaća da mi to smeta uopće, a znala bi i povisiti ton. Frustrirajuće. Ako ništa trebao bi shvatiti po izrazu lica, zar ne?
- Dok bi, kad sam glumila da sam pala, ili da mi je prst zapeo negdje, odmah trčao pomoći
- U vrtiću se igra sam i obraća samo isključivo tetama. Tete kažu odgovara na podražaje ali nerazumje skupne naredbe, tipa amo sada svi u vrstu
- Sveukupno ponašanje je čudno, jednostavno, sve to skupa je prilično neobično, potpuno smo izgubljeni

Molim vas, ako imate kakve sugestije, o rješenju problema, pomozite. Jer realno, meni ovo ne izgleda kao autizam ma što defektologica sugerirala. Kad ga pokušavam naučiti riječ, izraz lica mu je kao da je na mučilima, i kao da postoji nekakav mehanički problem pa nemože i da mu to što govor ne razumje pričinja užasan problem sa socijalne strane. Da li možete možda makar sugerirati koje bi dodatne preglede mogli obaviti dok ne proradi uređaj za sluh u Splitu da dodatno razjasnimo situaciju, tipa uvz mozga, genetiku, bilo što, jer tapkamo u mraku bez ikakve pomoći.

Unaprijed hvala.

Hana Hrpka, prof. psih.

17.11.2022. 20:35

Draga mama,

hvala Vam na ponovnom javljanju i dijeljenju dodatnih informacija o tome kroz što prolazite.

Žao mi je pročitati kako ste razočarani i kako niste zadovoljni uslugom koja je pružena Vašem sinu i Vama te da Vam se čini da niste naišli na onaj oblik pomoći i podrške koju ste očekivali. Također spominjete da Vaš sin i dalje ne govori, no sada se odaziva na ime.

Spominjete kako je preporuka logopedinje bilo uključivanje Vašeg sina u kolektiv i spominjete kako nakon uključivanja niste primijetili značajne promjene. Pitam se jeste li nakon toga zatražili novi pregled ili ponovno stupili u kontakt s logopedinjom kako biste pitali koji bi bio sljedeći korak koji možete poduzeti i koje su daljnje mogućnosti i preporuke. Također, iz Vašeg upit nisam sigurna jesu li komentari defektologinje njena slobodna procjena, osobno mišljenje ili interpretacija obavljenog ADOS testiranja. Važno mi je istaknuti kako između navedenog postoji razlika budući da stručnjaci tek nakon provedenog testiranja mogu dati neko konkretno mišljenje i eventualno dijagnosticirati određena stanja i teškoće. Spominjete kako još uvijek nije obavljen pregled sluha Vašeg djeteta što mi se čini važnim pregledom nakon kojeg možete dobiti informacije koje će možda, zajedno s rezultatima ostalih testiranja, razjasniti razvojnu sliku Vašeg djeteta te Vas svakako potičem da budete ustrajni oko raspitivanja o njegovom obavljanju.

Posebno me rastužuje pročitati kako imate dojam da je nakon razgovora s odgajateljicama odluka djelatnika išla u smjeru ograničavanja boravka Vašem sinu, a ne u smjeru pružanja podrške. Spominjete kako stručna služba posjeduje njegove nalaze više od dva mjeseca, pa se pitam jeste li pokušali ponovno stupiti u kontakt sa stručnom službom kako biste pokušali potaknuti suradnju. Voljela bih Vam reći kako Vaš sin ima pravo na jednak vrtićki tretman bez obzira na njegove teškoće, te da je dužnost stručne službe i ostalih djelatnika prilagoditi pristup djetetu kako bi mu boravak u vrtićkoj grupi bio što ugodniji i primjeren njegovim specifičnostima. Također se pitam je li ravnatelj/ica vrtića upoznat/a s Vašom situacijom i koje je njegovo/njeno mišljenje o tome.

Budući da Vas zanima naše mišljenje u vezi pregleda koje još možete obaviti, voljela bih Vam reći da Vaša situacija i pitanja nadilazi granice i stručnost Hrabrog telefona. Pitam se jeste li o navedenim nalazima obavijestili svog pedijatra i ima li on/ona mišljenje o tome trebate li i koje preglede još možete obaviti. Svakako bih Vas voljela potaknuti na ustrajnost i daljnju suradnju s navedenim stručnjacima. Vjerujem da Vam cjelokupni proces može biti umarajući i frustrirajući te mi je žao što ste do sada imali iskustva sa stručnjacima u kojima niste u potpunosti bili zadovoljni. Potičem Vas da i dalje budete ustrajni u tome da se Vašem sinu omogući adekvatna pomoć i podrška, a ako imate još nekih briga koje biste voljeli podijeliti s nama možete se ponovno javiti ovim putem ili nazvati savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 otvorenu svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

Tiki321

21.11.2022. 11:15

Hvala. Ma nije cak stvar u tome kako je neko napravio procjenu. Bas me briga za dijagnozu ko dijagnozu. Ja sam svjesna da ditetu triba pomoc. Prvenstveno odgonetnuti sluh potom terapije. Jer nesto ne stima. On ima pravo na ranu razvojnu intervenciju. Jelda? Nitko od navedenih strucnjaka nije djetetu ponudio ono sto mu pripada nakon predanog zahtjeva centru, a to je pet sati tjedno terapija. Tragicno. U centrima za rehabilitaciju, u KBCu, u vrticu.... Nitko. Apsolutno nitko. Sve sto smo dobili je hrpa isprintanih papira s interneta. I cemu onda svi ti pusti pregledi i procjene. Da netko pravda svoju placu? Svi nesto kao brinu za njegovu dobrobit a nitko mu nije ponudio ono na sto on ima pravo. Ma neka me se okanu s takvom brigom. Jesmo. Narucili smo se ponovno u Logopeda pa cu svakako doci i s ovom tematikom. Bas me zanima sto ce mi odgovoriti. I ona i defektologica. Kad joj opisem situaciju iz vrtica i to da unatoc tome sto imaju njen nalaz ne reagiraju. Ravnateljica je dio strucnog tima tako da je upoznata sa situacijom. Eto. To vam je to otprilike. Vama hvala puno. Divni ste.

Hana Hrpka, prof. psih.

22.11.2022. 22:40

Draga mama,

zahvaljujem Vam što ste se javili i podijelili svoje brige. Iz Vašeg sam upita dobila dojam da ste brižna majka kojoj je važno da svome djetetu osigura adekvatnu i poticajnu okolinu za odrastanje. Pohvaljujem Vas što pomno pratite razvoj Vašeg sina i što ste mu podrška u savladavanju svakodnevnih izazova koje razvoj i odrastanje nose.

U upitu ste naveli kako Vaš sin od 3 godine i mjesec dana ne priča samostalno nego ponavlja za Vama. Često nam se roditelji javljaju sa sličnim upitima te mi je važno naglasiti kako je sasvim uobičajeno da kao roditelj imate brige oko brzine razvoja govora Vašeg sina i voljela bih da znate da u tome niste sami. Također, navodite da je Vaš sin motorički nadaren, da dobro spava i jede. Ako sam dobro razumjela, živite u Švedskoj zbog čega je dijete u vrtiću okruženo švedskim jezikom, a kod kuće srpskim. Htjela bih da znate da djeca ne moraju biti jednako vješta s oba jezika. Primjerice, dok jedan jezik koriste za izražavanje, za drugi mogu više biti pasivni slušači. Drago mi je čuti da ulažete svoj trud u unaprjeđenje govornih vještina Vašeg djeteta i čini mi se da to radite sa strpljenjem i ljubavlju. Također mi je drago da primjećujete njegov napredak. Želim naglasiti da svako dijete napreduje svojim tempom i dok jedno dijete nešto usvoji brže, drugome će trebati nešto duže vremena. Ipak, postoje određene pravilnosti u svladavanju pojedinih razvojnih zadataka kod djece. Dijete tipičnog jezično-govornog razvoja u dobi od 3 godine pokazuje veliki interes za komunikacijom, puno priča te govoriti u rečenicama. Budući da ste iskazali brigu oko njegovog govornog razvoja, važno mi je da dobijete podršku i smjernice stručnjaka koje su Vam potrebne. Potičem Vas da u suradnji sa stručnjacima iz okoline napravite psihološku obradu kako bi mogli dobiti konkretne smjernice za poticanje daljnjeg djetetovog jezičnog razvoja. U vašem ste upitu naveli kako Vam logoped trenutno nije dostupan, pa se pitam jeste li kontaktirali i neke druge stručnjake iz Vaše okoline. Osim logopeda, za procjenu se možete javiti nadležnom pedijatru, psihologu ili stručnom suradniku u vrtiću.

Nadalje, napisali ste kako i sami puno radite s djetetom oko njegovog govornog razvoja zbog čega bih Vas htjela pohvaliti. Voljela bih znati što ste do sada već pokušali kako bi unaprijedili njegove govorne vještine. Djetetov govor možete poticati na način da se Vaš govor usmjeren na dijete sastoji od kratkih rečenica s naglašenom intonacijom i s jasnim izgovorom riječi i stankama. Nadalje, nekoj djeci može biti korisno kada odrasli iz njihove okoline nove riječi ukomponiraju u različite kontekste kako bi dijete dobilo jasniji uvid u značenje riječi. Naveli ste da sin imitira zvukove životinja i pjeva pjesme, što mi zvuči kao zabavna aktivnost za proširivanje dječjeg vokabulara. Uz oponašanje zvukova i pjevanje, neki roditelji s djetetom recitiraju brojalice, čitaju i komentiraju slikovnice i jednostavne kratke priče ili komentiraju svakodnevne radnje (primjerice, dok zajedno peru zube), pa Vas potičem da i to pokušate ako već niste.
Dobila sam dojam da Vas situacija koju ste nam naveli brine i čini mi se da nastojite provoditi razne govorne aktivnost kako biste potaknuli promjenu u sinovom govoru. Važno je da te aktivnosti budu spontano ukomponirane kroz igru kako dijete ne bi osjetilo pritisak. Također, potičem Vas da što češće razgovarate sa sinom, pri čemu je važno da ga ohrabrujete i budete strpljivi. Pitam se kako Vam zvuče ove smjernice i jeste li već pokušali nešto od navedenog.

Konačno, zanima Vas jesu li pokazivanje predmeta i ponavljanje onoga što čuje znakovi da će Vaš sin uskoro progovoriti. Voljela bih Vam ponovno napomenuti da se djeca međusobno razlikuju u brzini razvoja govornih sposobnosti. Drago mi je pročitati da uviđate važnost stručnjaka kao što je logoped u praćenju djetetovog napretka i razvoja. Žao mi je čuti što se dugo čeka na termin pregleda te bih voljela znati jeste li ga već pokušali kontaktirati i dogovoriti termin pregleda. Na ovaj je način teško donositi bilo kakve zaključke o Vašem djetetu i njegovom razvoju, stoga Vas potičem da potražite pomoć stručnjaka kako biste mogli dobiti odgovore na pitanja koja su Vam važna.

Voljela bih čuti što mislite o svemu što sam napisala i pozivam Vas da se ponovno javite ovim putem ili nazovete besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800 na kojoj s educiranim savjetovateljima možete razgovarati o ovoj ili o drugim roditeljskim temama koje Vas brinu. Linija je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati.

Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

Hana Hrpka, prof. psih.

24.11.2022. 21:50

Draga mama,
prije svega, ispričavam se zbog gornjeg odgovora, čini se da je došlo do pogreške jer to nije odgovor na Vaš upit.
Hvala Vam na Vašem odgovoru i novostima u vezi Vaše situacije.

Iz svega što ste napisali dojma sam da ne nailazite na reakcije i odgovore koje ste očekivali od stručnjaka kojima ste se obratili, što mi je žao. Vjerujem da Vas to može dovesti do osjećaja frustracije i bespomoćnosti koji su uobičajeni i prirodni za situaciju koju opisujete. Vi i Vaše dijete imate pravo na podršku i pomoć koja Vam je potrebna, stoga bih Vas voljela potaknuti da nastavite ustrajati u traženju pomoći. Drago mi je da ste se ponovno naručili logopedu, kao i da ste se obratili defektologinji. Važno je surađivati sa stručnjacima i truditi se djetetu pružiti odgovarajuće uvjete za rast i razvoj. Također Vas potičem na daljnju suradnju sa stručnjacima u vrtiću koji Vaše dijete pohađa.

Pozivam Vas da se ponovno javite ako ćete imati potrebu podijeliti novosti i daljnji razvoj situacije. Možete to učiniti ponovno ovim putem ili se javiti na savjetodavnu liniju Hrabrog telefona čiji sam Vam kontakt ostavila u prethodnim odgovorima.

Puno sreće, ustrajnosti i strpljenja želi Vam,
Hana Hrpka, prof.

LannaAlann

02.12.2022. 21:15

Poštovanje
Imam problem takodje sa djecakom koji se ne odaziva na svoje ime..ima 16.mjeseci naravno gleda crtice iskljuci sve oko sebe. Dok je bio manji od godinu dana reagovao je na mene I na svoje ime..kako je vrijeme prolazilo tako je malo po malo prestao reagovat..prvo sam mislila da je to uredu, možda genetski da ga ne zanima okolina nego da se sam igra iako ne gleda crtani neće se naljutiti igra se sam....imam djevojčicu stariju manje paznje sam njoj davala nego njemu ali ipak s njom nisam imala nikad ovako neki problem...bila bih Vam zahvalna na odgovoru...lijep pozdrav

Hana Hrpka, prof. psih.

08.12.2022. 15:40

Draga mama,
hvala Vam na javljanju i povjerenju koje ste nam time iskazali. Drago mi je da ste se odlučili javiti i pohvaljujem Vas što promišljate o načinu pristupanja u situaciji u kojoj se nalazite te u tome tražite pomoć. Dobila sam dojam da ste brižna i topla majka kojoj je važno da svojoj djeci pruži adekvatno i podržavajuće okruženje za odrastanje.
Kažete kako imate dvoje djece, stariju djevojčicu te dječaka od 16 mjeseci. Brine Vas razvoj Vašeg sina, te opisujete situacije i ponašanja koja primjećujete, poput njegovog neodazivanja na ime kada gleda crtiće ili se igra. Navodite kako je Vaš sin s jednom godinom reagirao na Vas i svoje ime, međutim reakcije u posljednje vrijeme izostaju. Ovo ponašanje primjećujete najčešće u situacijama kada gleda crtiće, pa se pitam jeste li ovakvo ponašanje primijetili i u nekim drugim situacijama, i ako da, u kojima. Isto tako, zanima me kako Vi reagirate u takvim situacijama i što činite kada se sin ne odaziva na svoje ime.
Važno mi je naglasiti kako nam se roditelji često javljaju sa sličnim pitanjima te bih htjela da znate kako su zbunjenost ili zabrinutost potpuno prirodni osjećaji u ovakvoj situaciji. Želim Vam reći kako je svako dijete individualno za sebe te se razvija svojim tempom, međutim postoje određene pravilnosti u razvoju koje su uobičajene za ovu razvojnu dob. Kao što ste naveli i za Vašeg sina, djeca se uobičajeno u razdoblju između 6 i 12 mjeseci počinje odazivati na svoje ime. Isto tako, u ovoj razvojnoj fazi djeca prvi put počinju govoriti i sporazumijevati se sa svojom okolinom verbalnim putem. Pitam se je li Vaš sin progovorio i na koji način komunicira s Vama. U svoje ste upitu naveli kako se Vaš sin u posljednje vrijeme sve rjeđe odaziva na svoje ime, pa se pitam koliko dugo takvo ponašanje traje i čemu to pripisujete. Postoje situacije kada se djeca ne odazovu na ime zato što im je pažnja u tome trenutku usmjerena na nešto druge, kao što je u Vašem primjeru gledanje crtića ili djetetova igra. Međutim, važno je da takve situacije nisu učestale. Pitam se događa li se takvo ponašanje samo u situacijama kada je djetetu pažnja zaokupirana ili ste primijetili da se ne odaziva na ime i u drugim situacijama. Dijete čija je pažnja usmjerena na nešto, primjerice igru, kada ga mama pozove imenom, pogleda u mamu kako bi vidjelo zbog čega ga mama zove, te onda odlučuje hoće li nastaviti igru ili mijenja aktivnost. Ako se dijete ne odazove na ime, potičem Vas da mu priđete, dodirnete ga i uspostavite fizički kontakt kako bi pridobili njegovu pažnju te ga tada pozovete imenom.
Djeca u toj dobi imaju razvijene perceptivne sposobnosti na način da mogu brzo lokalizirati izvor zvuka te reagirati u situacijama kada ga se zove s neke udaljenosti. Kada dijete ne reagira u situacijama kada ga se zove njegovim imenom, to može biti znak odsutnosti djeteta. Međutim, postoji razlika u čestini neodazivanja na svoje ime, odnosno događa li se to uvijek ili samo ponekad. Ako je neodazivanje na svoje ime pojava koja se u posljednje vrijeme događa gotovo uvijek, važno je da potražite procjenu stručnjaka za dječji razvoj. Stručnjaci poput pedijatra, psihologa ili edukacijskog rehabilitatora su osobe koje su posebno educirane za dječji razvoj te Vam mogu pružiti podršku i konkretne smjernice i korake za daljnje postupanje. Pitam se jeste li se već obratili nekom stručnjaku i podijelili s njim svoje brige. Važno je da se s ovime ne nosite sami te da se oslonite na osobe iz svoje okoline.
Isto tako, važno mi je naglasiti kako se djeci ispod treće godine života ne preporuča često izlaganje televizoru i mobilnim uređajima. Pitam se koliko često Vaš sin gleda crtiće i postoje li neke druge aktivnosti kojima to možete zamijeniti. Potičem Vas da osmislite druge aktivnosti koje bi Vašem sinu bile jednako zanimljive, kako bi smanjili njegovo izlaganje i gledanje televizora.
Konačno, važno mi je da osim brige o djeci, brinete i o sebi kako bi imali kapaciteta za nošenje s izazovima koje roditeljstvo nosi. Pitam se imate li Vi neku blisku osobu s kojom možete podijelili svoje misli i brige. Važno je da niste sami i da u svojoj okolini pronađete podršku koju i zaslužujete.
Za kraj, pitam se kako Vam zvuči sve što sam Vam napisala. Želim Vam puno sreće u poduzimanju daljnjih koraka te Vas potičem da nam se ponovno javite ako budete imali dodatnih pitanja ili potrebu za razgovorom. Isto tako, potičem Vas da podijelite s nama daljnji razvoj situacije u kojoj se nalazite. Tu smo za vas. Možete se javiti i na besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800 koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati, a možete nam ponovno pisati i ovim putem.
Puno sreće i strpljenja želi Vam,
Hana Hrpka, prof.

LannaAlann

14.12.2022. 15:15

Zahvaljujem se puno na odgovoru. Malisa je naruce n iduće sedmice na pregled kod pedijatra da ustanove sta je tačno s njim. Pitali ste me jel se ikako odaziva na ime..ne nikako nazalost..kad ga presvlacim ili kad mi je u krilu igram se s njim I govorim mu ti si Alan a ja sam mama malo na kratko me gleda, posmatra I dosadi mu brzo..kad se igra I zovem ga ništa znaci nema reakcije. Ako mu kažem tasun, tasun, tanana tad se okrene I počne kao da plese I smije se..igracke ga uopšte ne privlace. Glavne igracke su mu kablovi, prekidaci od produznih kablova I kasike..inače je jako razigran, nije agresivan. Ako se jako udari tad će plakat. Nakon sto se probudi po sat vremena se igra u kreveticu, ne voli odma da izadje onda je nervozan I kenka..od hrane jede najviše proizvode od line da ih nema neznam sta bi jeo..dok je bio skroz mali htio je svega po malo, pa je presao samo na kupovne slane kase, I poslije ne zeli ni to..nekad jede nesto sto napravim kao svidjelo mu se I meni bude drago pa mu I sutra dan to isto napravim I naravno tad odbija..kifle I petit keks jedino ne odbija to malo gricka pa pljuje..sigurno sam puno opsirna ali želim vam dati najbolju sliku njega kakav je..imam osjecaj takodje u poslijednje vrijeme da ne reaguje ni kad mu kažem ne, ne..jer kako kažem dira kablove do prije 2 sedmice udalji se nekad mu nije pravo ali poslusa..sad kad mu kažem ništa kao I da ne kažem..
Pitali ste me da li brinem o sebi? To malo manje iskreno slabo spavam po noći koliko god mi se spava nemogu zaspat da više ni sama neznam zbog čega..sa mamom sam ovo podjelila I pricala s njom pa me tjesi da mi je takav brat bio, otac moj takodje I danas dan u svom nekom svijetu..ali mi se ne oslanja na mogucnost genetike. Sa muzem sam takodje pricala on nije sa nama samo povremeno dodje jer je u Njemačkoj. On opet vrsi pritisak na mene da ne radim dovoljno s malenim I da je on zbog tog takav. Crtice više uopšte ne gleda, čak TV mi je ugasen po cjeli dan jer ako vidi bilo sta interesantno ukljuci se I gleda..onda mi je lakše da ne palim dok je on budan..vjerujte da se bojim sta ce mi reci pedijatar samo da nije ono najgore..hvala vam puno na strpljenu I vasoj pomoći
Svako dobro od srca

Hana Hrpka, prof. psih.

16.12.2022. 20:00

Draga mama,
hvala Vam na odgovoru i dijeljenju dodatnih informacija o onome s čime se trenutno suočavate. Primjećujem da ste brižna majka koja ustraje u tome da omogući sinu adekvatan pristup za njegov razvoj i odrastanje, zbog čega Vas ponovno želim pohvaliti.
U upitu navodite različita ponašanja Vašeg sina, kažete kako se ne odaziva na svoje ime, da često ne reagira kada ga zovete i da brzo gubi pažnju kada se s njim igrate. Također, opisujete da je razigran, ali da ga ne privlače igračke već predmeti poput kablova i prekidača. Navodite i kako Vaš sin pokazuje promjene u hranjenju i da je često izbirljiv i odbija hranu koju mu ponudite. Konačno, kažete kako imate dogovoren pregled kod pedijatra što mi je drago čuti. Vjerujem kako Vam se trenutno mogu javljati različite brige i strahovi te bih Vam htjela reći kako je sasvim prirodno da se osjećate zabrinuto, tužno ili bespomoćno. Važno je da u svojoj okolini imate stručnjaka, poput pedijatra ili dječjeg psihologa, kojemu se možete obratiti i podijeliti s njima svoje misli i brige.
Želim Vam reći kako su mnoga ponašanja koja opisujete uobičajena za djecu te dobi. Često djeci može biti teško zadržavati pažnju na jednoj aktivnosti jer su razigrani pa prebacuju pažnju na nešto što je novo u njihovoj okolini. Također, prirodno je da ih neki predmeti u kući privlače više nego igračke. Ipak, kako se radi o predmetima koji mogu biti opasni za dijete, važno je pokušati spriječiti djetetovu igru s njima. Bilo mi je drago pročitati da pazite na vrijeme koje Vaš sin provodi ispred ekrana i da ste prestali paliti televiziju kako ju ne bi gledao. Televizija i tehnologija ne utječu povoljno na djecu te dobi i pohvalno je što ste to promijenili kako bi njemu bilo bolje.
S obzirom na Vašu zabrinutost oko nekih ponašanja Vašeg sina, poput njegovog nereagiranja kada ga dozivate ili upozoravate da nešto ne radi, potičem Vas da ustrajete u traženju smjernica i podrške kod svog pedijatra, sve dok iste i ne dobijete. Također, na pregledu možete navesti konkretne primjere ponašanja koja Vas brinu i tražiti smjernice oko toga što Vi možete učiniti u takvim situacijama, te o tome na koji način pristupiti sinu. Suradnja sa stručnjacima dječjeg razvoja je važna, pa Vas ohrabrujem da s njim pronađete načine kako da djetetu osigurati adekvatno i podržavajuće okruženje za rast i razvoj. Budući da navodite da ste naručeni na pregled sljedeći tjedan, pitam se jeste li već bili na pregledu i kako je protekao razgovor s pedijatrom.
Vjerujem da Vam se u situaciji u kojoj se nalazite mogu javljati različite misli i osjećaji koji ponekad mogu biti preplavljujući. Rastužilo me čuti da muž vrši pritisak na Vas oko brige o sinu. Htjela bih Vam naglasiti da i Vi zaslužujete dobiti podršku za sebe, pa mi je drago čuti da razgovarate s majkom i dijelite s njom svoje brige. Potičem Vas da i dalje ustrajete u traženju podrške za sebe kako bi imali kapaciteta za nošenje s izazovima roditeljstva i brigu o sinu.
Ako budete imali dodatnih pitanja, potrebe za razgovorom ili podrškom, tu smo za Vas. Možete nam pisati ponovno ovim putem ili možete nazvati besplatnu savjetodavnu liniju za mame i tate na broju 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati.
Želim Vam puno sreće i snage u nošenju s daljnjim koracima!
Lijep pozdrav,
Hana Hrpka, prof.