|
Aanjuska
|
12.08.2013. 10:40
Poštovani,
lijepo vas molim za savjet. Majka sam četverogodišnje djevojčice koja je u vrtić krenula sa godinom dana. Bili smo jedni od rijetko sretnih roditelja čije se dijete vrlo brzo adaptiralo, i čak mogu slobodno reći da je voljela ići u vrtić. Problemi su počeli prije tjedan dana. Prošli utorak suprug je došao po nju u vrtić i našao ju je da plaće. Teta kaže da plaće već četiri sata i da se ne može smiriti. Ukratko od tada ne prestaje plakati - plaće cijelo vrijeme u vrtiću, plaće od kad je pokupimo pa cijelo popodne i večer, budi se po noći i plaće, ujutro se budi u pet ujutro i ne prestaje plakati i moliti nas da ne idemo na posao i da ju ne vodimo u vrtić, spominje i tetu koja je bila to popodne kad je sve počelo i cijelo vrijeme govori da ne želi da ta teta bude u vrtiću. Pokušala sam razgovarati sa njom i otkriti šta se dogodilo, ali mi neće reći. Razgovarala sam naravno i sa tetama ali one se ne sjećaju u kojem trenutku i zašto je počela plakati. Danas sam ponovno razgovarala sa dotičnom tetom koja je vidno uzrujana jer dijete opet plaće iščupala malu iz mojih ruku i doslovno ju ugurala u sobu.
Jako mi je teško gledati dijete, koje je do prošlog tjedan pjevajući išla u vrtić, kako po cijele dane plaće i doista je pod velikim stresom. Na žalost nemamo drugu opciju jer i muž i ja radim, a bake nam nisu u blizini da ju pričuvaju - a s druge strane ne mislim da je to rješenje, jer ostavljanje djeteta na čuvanje nekom da ne bi išla u vrtić nekoliko dana dok se ne smiri smatram da neće riješiti situaciju. Naravno u vrtiću trenutno nisu njezine tete, a ima i djece iz drugog vrtića, ali poslije našeg godišnjeg i povratka u vrtić prošlo je više od tri tjedna pa smatram da to nije problem.
Molim vas savjet kako u ovakvoj situaciji pristupiti djetetu i pokušat ga smiriti te na koji način doći do spoznaje u čemu je nastao problem.
Hvala puno
Srdačan pozdrav
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
19.08.2013. 13:50
Poštovana mama,
zahvaljujem Vam na povjerenju koje ste pokazali javljanjem i postavljanjem upita zbog izazova s kojima se susrećete. Vlastitim djelovanjem i traženjem pomoći iskazali ste brigu za svoje dijete što je prvi korak u uspješnom nošenju sa teškoćama u novonastaloj situaciji.
U poruci kažete da se Vaša djevojčica prvobitno bez teškoća prilagodila na vrtić te su promjene u ponašanju nastupile nedavno. Teško je odrediti točan uzrok tih promjena te je moguće da se radi o nizu čimbenika. Naveli ste da su se promijenile tete u vrtiću te da su u vrtićku grupu uključena i djeca iz drugog vrtića. Različiti događaji, dolazak novog djeteta ili odlazak najboljeg prijatelja, pristup prema djetetu na koje ono nije naviklo može potaknuti promjene i strahove kod djeteta koje se mogu postupno razvijati ili se ponoviti odjednom. Stoga bi bilo dobro ponovno razgovarati s tetama te sa stručnim suradnikom u vrtiću, podijeliti s njima svoju zabrinutost te u razgovoru s njima istražiti moguće uzroke promjena koje kod djevojčice izazivaju strah i otpor prema odlasku u vrtić. Shodno tome, važno je zatražiti i njihovu pomoć u olakšavanju teškoća i strahova te ukoliko se pokaže potrebno dogovoriti neke metode i tehnike koje će pomoći Vašem djetetu da prebrodi strah.
Navodite situaciju gdje je teta 'isčupala' dijete iz Vaših ruku i ugurala u sobu. Moram priznati da me malo zabrinula jačina tih riječi i navedenog djela. Zanima me kako je dijete reagiralo kada je prisilno bilo oduzeto i stavljeno u sobu. Što ste vi tada učinili. Kako je teta reagirala na situaciju? U situacijama gdje se dijete boji je vrlo važno pokazati razumijevanje za strah, ali i pružiti sigurnost djetetu kako se ne mora bojati – a to se nažalost ne može pokazati 'silom'. Potrebno je puno strpljenja. Stoga, možda bi bilo zaista dobro zatražiti savjet stručnjaka (psiholog, socijalni pedagog) koji radi u vrtiću i iskazati zabrinutost za sve navedene situacije.
Također, promjene u prilagodbi i otpor prema odlasku u vrtić može biti potaknut okolnostima koje nisu nužno vezane za rutinu u vrtiću, odnosno promjenama u obitelji i stresnim iskustvima. U tom pogleda zanima me je li se nedavno dogodilo nešto što je moglo potaknuti nesigurnost kod Vaše djevojčice? Uz to, važno je razmisliti postoji li nešto čega se djevojčica inače boji, odnosno nešto što ju plaši i zbog čega plače i kod kuće.
U poruci izražavate tugu i zabrinutost zbog situacije i teškoća koje proživljava Vaša djevojčica. Također, navodite nemogućnosti da netko drugi pričuva djevojčicu, no i bojazan da time nećete riješiti probleme koje otežavaju razdvojenost od roditelja, stoga je važno istražiti moguće uzroke strahova koji otežavaju adaptaciju. Pri tome je bitno razgovarati i s djetetom. Međutim, ponekad djeca ne znaju ili ne mogu verbalizirati uzroke strahova te je potrebno prilagoditi razgovor njihovom načinu izražavanja. Primjerice, možda će Vašoj djevojčici biti lakše nacrtati ili kroz igru pokazati ono što osjeća, odnosno ono čega se boji. Zatim bi bilo dobro ispitati i provjeriti što bi joj u tim trenutcima i situacijama koje su joj teške moglo pomoći.
Naposljetku, iskazana briga i napori koji ulažete u olakšavanju situacije u kojoj se nalazi Vaša djevojčica pruža joj osjećaj ljubavi i sigurnosti. Stoga je važno tješiti ju kada se osjeća loše i kada plače te joj pružiti osjećaj zaštićenosti. Uz to važno je imati puno strpljenja i upornosti u pronalasku načina rješavanja promjena koje su nastupile.
Ukoliko ćete na tom putu imati dodatna pitanja ili će Vam biti potrebna podrška, pozivam Vas da se obratite Hrabrom telefonu na broj telefona 0800 0800. Savjetodavna linija za roditelje radi svakim radnim danom od 9 do 20 sati te je anonimna i besplatna. Također, možete se javiti na chat Hrabrog telefona na www.hrabritelefon.hr te putem mail-a savjet@hrabritelefon.hr. Koji god način odabrali educirane volonterke će Vas saslušati i pružiti Vam pomoć. Naravno, ukoliko ćete imati potrebu i dodatna pitanja možete se ponovno javiti i ovim putem.
Želim Vam se ponovno zahvaliti na javljanju te Vam poželjeti strpljenje i ustrajnost u brižnosti koji iskazujete prema djevojčici. Raditi u interesu djeteta i truditi se za njihovu sigurnost glavna je zadaća najvažnije i najljepše uloge u životu. Želim Vam puno sreće u pronalasku uzroka i načina rješavanja teškoća s kojima se susrećete.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
