|
zoki044
|
03.11.2014. 09:25
Moj šestogodišnji sin veliku nuždu vrši u gaće, stvarno ne znam u čemu bi mogao biti problem, ja i supruga smo razgovarali s njim i prije mjesec dana je prestao s tim, nije nas bilo sretnijih zbog tog njegovog napretka, čak je i on sam bio ponosan na sebe. ali prije dva dana je opet počelo, dva čak do tri puta na dan to učini i kad ga pitamo zbog čega to radi on kaže da ne zna. Mene zanima je li taj problem fiziološki ili psihološki, on je jako pametan dječak zna slova i brojeve normalno komunicira s nama i sve je ok. ali eto samo to kad bi prestalo, a možda je u pitanju i ljubomora pošto imamo bebu od godinu dana u kući. Molio bih vas za odgovor što činiti dalje. lijep pozdrav.
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
09.11.2014. 12:35
Dragi Tata,
za početak, želim Vam se zahvaliti na javljanju na ovaj forum i na povjerenju iskazanom u pokušaju traženja pomoći. Vjerujem da ste zabrinuti zbog opisane situacije, kako zbog neuobičajenosti ponašanja za ovu dječju dob, tako i zbog ponovnog pogoršanja stanja, što je razumljivo. Želim pohvaliti prepoznavanje poteškoća s kojim se susreće Vaše dijete te Vašu inicijativu da s njima suočite.
Ako sam Vas dobro razumjela, poteškoće s kontroliranjem stolice kod Vašeg dječaka već su se javljale te je u periodu od prvog javljanja došlo do kratkotrajnog poboljšanja. Želim naglasiti da se problemi s nemogućnošću kontrole stolice najčešće javljaju nenamjerno i nesvjesno. Enkopreza, kao i enureza (nemogućnost uspostavljanja kontrole nad mokrenjem) može biti problem fiziološke prirode. Posjet djetetovom pedijatru mogao bi baciti novo svjetlo na ovaj problem. Međutim, s obzirom na to da ste naveli da je dijete uspijevalo kontrolirati stolicu samostalno mjesec dana i da se rješenje situacije dogodilo nakon Vaših razgovora s njim, moguće je da riječ o problemu psihološke prirode. Stoga mislim da bi u ovoj situaciji bilo važno razmisliti o tome što se događa u djetetovom životu u posljednje vrijeme. Potičem Vas da razmislite o tome što se sve u djetetovoj okolini promijenilo ili dogodilo što je moglo pridonijeti problemu, kako prvi, tako i drugi put. Sami ste naveli mogućnost da je situacija povezana s Vašim jednogodišnjim djetetom. Ta sumnja je moguća, no ovim putem je o tome teško zaključiti. Bilo bi dobro prisjetiti se kada su točno ove poteškoće započele prvi puta, kao i kako je izgledalo njegovo treniranje regulacije stolice kada je prestajao koristiti pelene te je li i tada dolazilo do sličnih problema dulje vrijeme.
U ovakvim situacijama djetetu je potrebno jako puno pažnje i topline, ali i podrške. U situacijama kada Vašem djetetu „pobjegne“, bilo bi dobro da ostanete smireni. Spomenuli ste osjećaj ponosa koji je dijete imalo kada je uspostavilo kontrolu nad regulacijom stolice. Uistinu, to je za Vas i Vaše dijete bio uspjeh i nešto na što treba biti ponosan. Međutim, važno je da problemi s kontroliranjem stolice nisu fokus Vašeg slobodnog vremena i aktivnosti. Kada se previše pažnje pridaje problemu ove prirode, dijete uči kako izvršavanje nužde u gaće može poslužiti kao sredstvo kojim dobiva Vašu pažnju. Dapače, na primjeru mlađeg brata ili sestre primjećuje isti obrazac dobivanja pažnje, koji je u toj situaciji primjeren.
Enkopreza može biti znak da djetetu nešto nedostaje u odnosima u okolini. Moramo imati na umu da djeca imaju mnogo uži vokabular kojim bi izrazila svoje osjećaje, stoga ne iznenađuje odgovor Vašeg djeteta da ne zna zbog čega mu se to događa. Ponekad je i odraslima teško detektirati i verbalizirati ono što osjećamo. Ako ova zbivanja povezujete s dolaskom prinove u obitelj, bilo bi dobro promisliti kakav je bio Vaš odnos s djetetom prije dolaska brace/seke i postoji li kakva promjena u Vašem odnosu u zadnjih godinu dana. Možda Vaše dijete osjeća da dobiva manje pažnje u odnosu na pažnju koju je dobivalo prije, dok je bilo jedino dijete. Dijeljenje pažnje s bratom ili sestrom je uobičajeno, kao i problemi koji se u tim situacijama ponekad javljaju. Pitajte Vaše dijete misli li da sada manje vremena provodite s njim i bi li voljelo da je drugačije. Preporučam Vam da pokušate svaki dan Vi i supruga odvojiti određeni dio slobodnog vremena na zajedničku igru, razgovor i slične aktivnosti sa starijim djetetom, vrijeme koje će biti samo vaše. Također, možete potaknuti dijete da sudjeluje s Vama u aktivnostima koje uključuju brigu o prinovi, kao i igru s mlađim bratom ili sestrom, kako se tijekom dana ne bi osjećalo zapostavljeno, već uključeno u događanja.
Nemogućnost regulacije stolice problem je koji zahtijeva puno truda i strpljenja, otkrivanja njegovog uzroka i uklanjanja istog. S obzirom da se opisana situacija već događala, predložila bih Vam da se obratite stručnjacima, kako liječniku kako biste otklonili fiziološke uzroke, tako i psihologu. S obzirom da niste naveli otkud ste, ostavljam Vam kontakt Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba. U njoj rade različiti stručnjaci koji su vrlo iskusni u radu s djecom i mladima, a za dolazak je potrebna uputnica liječnika opće prakse. Poliklinika se nalazi u Đorđićevoj 26, a broj telefona na koji se možete naručiti je 01/ 3457 518. Ukoliko je Zagreb daleko Vašem mjestu stanovanja, pozivam Vas da nam se ponovno javite s informacijom otkud ste kako bih Vas mogla uputiti na drugi kontakt.
U slučaju dodatnih pitanja, slobodno se možete obratiti Hrabrom telefonu. Možete nazvati besplatni broj telefona 0800-0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Također, možete se javiti putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr te putem chat-a koji se nalazi na web adresi www.hrabritelefon.hr, svakim radnim danom od 15 do 18 sati. Još jedno mjesto na kojemu možete potražiti savjet je Telefončić - savjetodavna linija namijenjena roditeljima i drugima koji brinu o najmlađoj djeci. Putem telefonskog broja 01/4850-555 omogućena Vam je svakodnevna dostupnost stručne podrške i informacija iz područja ranoga razvoja djece i suvremenoga roditeljstva. Linija je otvorena od 7 do 22 sata.
Za kraj, želim pohvaliti Vašu brigu u odgoju djeteta i želju da poduzmete korake u otklanjanju njegovih teškoća. Želim naglasiti da one jesu rješive, ali je ponekad put do rješenja dugotrajan i iziskuje puno truda i strpljenja. Pružite Vašem djetetu puno podrške i topline na Vašem zajedničkom zadatku.
Želim Vam puno sreće!
Hana Hrpka, prof.
|
