|
tasha159
|
28.11.2014. 13:10
Poštovana, mi smo skladna tročlana obitelj, sa puno ljubavi, poštovanja jedni prema drugima. Povremeno kao i u svakoj obitelji dolazi do razmirica koje rijesavamo u miru i nikako pred trogodišnjim djetetom. Suprug radi u inozemstvu te je odsutan po mjesec dana, nakon čega je mjesec dana kod kuće. Dijete do sada nije pretjerano reagiralo na takve odlaske i dolaske jer se redovito čujemo i vidimo sa tatom preko skypa, ali ovaj put se situacija mijenja. Dan nakon sto je tata otišao, dijete u vrticu nije htijelo jesti, nije htio ni sijesti za stol sa ostalom djecom, a inace je izjelica. Dva tjedna nakon sto je tata odsutan, dogodila se situacija gdje nakon razgovora sa tatom, krene neutješno plakati i tražiti da odemo po tatu i da kada ce tata doci. Ja ga pokušavam smiriti, ali sto ja vise pričam to on jače plaće, jednostavno me ne želi ni pokušati saslušati. U svoj toj drami, me gura od sebe i ne dozvoljava da ga zagrlim, čak me i udari. Moram napomenuti da sam nažalost nezaposlena, on ostaje u vrticu do spavanja, zao mi ga je ostaviti jer sam ja doma. Jako je vezan za mene. Inače je jako živahan, razigran, obožava društvo, pomalo sebičan, ali uz razgovor vrlo rado posudi svoje, vrlo temperamentan, ali i plačljiv. Strah me da tatina povremena odsutnost ne utječe loše na njegovo odrastanje i ne ostavlja negativne posljedice. Dok je kod kuce, tata mu se posvećuje maksimalno i prije odlaska mu objasnimo da tata ide na posao i da ga neko vrijeme nece biti. U situacijama gdje plaće i drami bez razloga, ako me ne želi saslušati, ignoriram, i to uspijeva, on se isplače u sobi i izadje kao da se nista nije desilo, ali ovu situacije ne mogu i ne želim ignorirati...
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
03.12.2014. 16:05
Poštovana mama,
hvala Vam što ste pokazali povjerenje time što ste mi se obratili za pomoć. Također, Vaša briga za sina je za svaku pohvalu. Lijepo je vidjeti da ste spremni tražiti savjet od stručnjaka u želji da svome sinu osigurate što kvalitetniju okolinu.
Ako sam dobro shvatila, Vaš suprug radi u inozemstvu što znači da je često odsutan, a sa zadnjim njegovim odlaskom Vaš sin je reagirao plačem, a to se nastavilo i nakon svakog razgovora s tatom. Posve je normalno osjećati se zabrinuto za sina koji je ljut ili tužan. Razumijem da Vam nije lako gledati Vaše dijete kako tuguje, a Vi se osjećate bespomoćno. Prema onome što ste napisali čini mi se da se jako trudite olakšati djetetu ovu situaciju, no sada kao da niste sigurni postupate li dobro. Drago mi je što ste zbog toga odlučili potražiti savjet.
Prije svega, važno je da znate da su reakcije Vašeg sina normalne. Vezan je za tatu i žalostan je kad on odlazi. Također, trenutno se nalazi u razvojnoj fazi u kojoj se suočava s činjenicom da ipak ne može biti sve po njegovoj volji iako je na to navikao (tijekom svog dosadašnjeg odrastanja izložen je bezuvjetnoj skrbi, maksimalnoj pažnji i udovoljavanju želja, kako bi uostalom i trebalo biti). Emocije koje osjeća su razne, poput tuge, ljutnje, frustracije ili pak sreće kada je tata ovdje ili u nekim drugim situacijama. Za sada još nema verbalne kapacitete kojima se može poslužiti da izrazi svoje neugodne emocije, pa se trudi to učiniti kako zna – buntom protiv Vaše nježnosti, glasnim plačem ili čak udarcem. To, ponavljam, nije ništa neobično i važno je da ste svjesni da to čini zato što je to najbolje što zna, daje sve od sebe da izrazi svoje nezadovoljstvo. Također, emocionalne ekspresije kojima se služe djeca uzrasta Vašeg sina često su snažne, nestrukturirane i stoga vjerujem da Vam je ponekad teško nositi se s njima. Naravno, uskoro će porasti i otvara mu se mogućnost učenja novih obrazaca pokazivanja emocija i u tome mu možete pomoći upravo Vi i Vaš suprug. Recite mu da je u redu biti ljut ili tužan, dapače, svi u nekom trenutku osjećamo te emocije, ali bismo ih trebali na pravilan način pokazivati. S obzirom na to da djeca većinu svojih ponašanja uče od odraslih, najbolje bi bilo kada bi Vaš sin bio izložen konstruktivnim strategijama rješavanja sukoba poput iskrenog razgovora o nezadovoljstvu spram fizičkog sukobljavanja. Podržite korištenje terminologije koja bi zamijenila udarac, poput „Sad sam ljut jer nema tate“ tako što i Vi koristite takve riječi prilagođene njegovom uzrastu. Možete sinu ponuditi i neke načine izražavanja ljutnje koji ne ugrožavaju njega i druge iz njegove okoline – može zgužvati papire i bacati ih u koš ili išarati papir šarenim bojama. Djeci za lakše izražavanje osjećaja pomaže i poruka koju roditelji šalju – ako su roditelji iskreni, ne skrivaju svoje osjećaje pred djetetom i razgovaraju o njima, tada je i djetetu lakše izraziti kako se osjeća.
Djeca vole kada je njihovo okruženje predvidivo i žele da sadržaj koji ih okružuje bude obilježen stalnim ritualima i navikama. Kada to izostane, vjerojatno će nekako pokazati nezadovoljstvo. Vaš sin voli kada je njegov otac ovdje, ali kada ga nema, prekida naviku koja mu je draga i koja mu pruža osjećaj sigurnosti. Činjenica da je Vaš suprug dostupan preko Skypea omogućava Vam stvaranje zajedničke obiteljske navike koja vjerojatno već postoji u nekom obliku poput zajedničkog online druženja prije spavanja. Na primjer, mogli biste zajedno razgovarati prije spavanja kada je Vaš suprug ovdje, a kada nije ovdje, mogli biste to činiti preko Skypea. Čega god se možete domisliti, a da je zajednička obiteljska aktivnost, vjerojatno će biti primjenjiva metoda (Vi uostalom bolje znate s kojim idejama raspolažete s obzirom na Vaše mogućnosti). Ako biste u tome bili dosljedni, Vaš sin može stvoriti konkretnu naviku koja će mu dati osjećaj sigurnosti neovisno gdje se njegov tata nalazi. Također, iako to već činite, htjela bih naglasiti da bi bilo dobro objasniti Vašem sinu da njegov tata odlazi na neko vrijeme, ali da će se sigurno vratiti. S obzirom na to da djeca u ovoj dobi još uvijek nemaju osjećaj za vrijeme pa im jedan sat, dan ili mjesec nemaju isto značenje kao nama odraslima, u ovakvim situacijama može pomoći da djetetu na njemu razumljiv način predočite kada će se tata vratiti. Na primjer, možete na zidu nacrtati sat ili kalendar koji će predstavljati tih mjesec dana i svaki dan pomaknuti kazaljku ili prekrižiti kućicu kalendara. Na taj način Vaše dijete dobiva bolji uvid u to kada će se tata uistinu vratiti.
Spomenuli ste da ponekad ˝drami bez razloga˝. Iako nisam sigurna što ste točno mislili pod time, vjerujem da Vam ponekad nije lako nositi se s tim situacijama. Djeca njegovog uzrasta često testiraju do koje granice mogu raditi što žele. Zbog toga je širok raspon njihovih aktivnosti i ponekad se može činiti da su djeca vrlo neposlušna. Takva faza je sastavni dio odrastanja, ali je potrebna određena struktura kako bi se naučili na postojanje pravila i na njihovu dosljednost. Vjerujem da imate određena pravila u Vašem kućanstvu, ali ovime Vas želim potaknuti na provedbu tih pravila uz bezuvjetnu dosljednost. Ako, na primjer, imate pravilo da Vaš sin treba pospremiti svoje cipele u ormarić i da će tek onda dobiti desert, onda ustrajte u tome koliko god on htio desert, a nije pospremio svoje cipele – tako Vaš sin uči o praćenju pravila i takav obrazac ponašanja ostat će integriran u njegovim navikama u kasnijem životu.
Konačno, razumijem Vašu brigu da će tatina odsutnost imati negativne posljedice na Vaše dijete. S obzirom na sve što ste napisali, čini mi se da dajete sve od sebe kako biste smanjili taj osjećaj odsutnosti pa bih Vas u tom smjeru htjela i podržati. Tuga Vašeg sina za ocem znači da su njih dvojica povezani, a to je temelj za razvoj produktivnih, kvalitetnih socijalnih i emocionalnih odnosa u njegovom kasnijem životu. Zajedno se ipak potrudite već spomenutim metodama da fizička udaljenost ima što manje na značenju.
Ako biste htjeli o bilo čemu vezanom za Vašeg sina razgovarati, možete se javiti ovim putem ili nazvati besplatnu i anonimnu liniju 0800-0800 (Hrabri telefon – linija za mame i tate) radnim danom 09:00-20:00. Također nam se možete javiti putem chata Hrabrog telefona radnim danom 15:00-18:00 na adresi www.hrabritelefon.hr/chat . Svejedno je kojim putem nam se javite, dat ćemo sve od sebe da Vam pomognemo.
Htjela bih da ovaj odgovor završi još jednom pohvalom za brigu oko Vašeg sina – iznimno je pohvalno rješavati svoje nedoumice na ovaj način jer je roditeljstvo sigurno najzahtjevnija vještina bez trenutka odmora.
Sretno i hvala Vam na povjerenju,
Hana Hrpka, prof.
|
