Crijevne bakterije mogu pomoći objasniti zašto se bol kod endometrioze razlikuje
Endometrioza je multifaktorijalna, estrogenom ovisna upalna bolest karakterizirana visokom kliničkom varijabilnosti. Sve više dokaza ističe ulogu disbioze crijevnog mikrobioma u patofiziologiji endometrioze. Međutim, povezanost između mikrobioma, težine simptoma i genetike domaćina ostaje slabo opisana.
Stoga je nova studija imala za cilj popuniti ovaj nedostatak znanja vezan uz endometriozu procjenom 50 odraslih žena europskog genetskog podrijetla s kirurški i histološki potvrđenom endometriozom u bolnici. Većina sudionica (74%) imala je uznapredovalu bolest (stadij III-IV), dok je preostalih 26% imalo endometriozu u ranijem stadiju (I-II).
U studiji su utvrđene veze između sastava crijevne mikroflore, simptoma endometrioze i genetskih varijacija u receptorima gorkog okusa. Ove veze mogu pomoći u objašnjavanju zašto se težina simptoma razlikuje među ženama s ovim stanjem, neovisno o anatomskom stadiju bolesti.
Identificirana su tri različita tipa zajednice crijevne mikrobiote, u kojima dominiraju Bacteroides, Prevotella i Escherichia-Shigella. Dok se sastav mikrobioma nije značajno razlikovao među stadijima endometrioze, beta raznolikost bila je povezana s dismenorejom i stadijem bolesti. Smanjena brojnost taksona koji proizvode kratkolančane masne kiseline, uključujući članove porodica Lachnospiraceae i Ruminococcaceae, bila je povezana s dismenorejom, dok je povećana brojnost Prevotella i Mobiluncus s disurijom, odnosno neplodnošću. Konačno, povećana jačina predmenstrualne boli bila je povezana sa smanjenom relativnom brojnošću taksona unutar reda Burkholderiales i porodice Sutterellaceae. Visoka jačina postmenstrualne boli bila je povezana s nižom količinom Bifidobacteriales i Bifidobacteriaceae.
Smatra se, da bi daljnja istraživanja mogla ispitati intervencije usmjerene na mikrobiotu, uključujući personalizirane prehrambene pristupe i suplementaciju prebioticima ili probioticima. Potrebna su veća istraživanja kako bi se potvrdile ove veze i utvrdilo mogu li takve intervencije smanjiti bol ili poboljšati reproduktivne ishode.