|
kety5
|
29.06.2011. 16:51
Poštovani,
Lijepo bih molila za pomoć. Naime, radi se o tome da imam velikih problema sa sinom od 2,5 mjeseci. Sve je počelo prilikom mog dolaska kući na bolovanje ( u drugom sam stanju). Prije toga je bio na čuvanju kod bake i nije bilo problema, no otkad sam doma, želi biti isključivo sa mnom. izuzetno je živahno i radoznalo dijete, no uočila sam probleme u ponašanju drugom djecom; ukoliko mu se uzme igračka postane agresivan, ako vidi neku igračku kod druge djece, automatski je želi (najčešće govori da mu je to drugo dijete uzelo igračku iako nije njegova). Napominjem da živimo u velikoj obitelji i da trenutno nismo u svojoj kući jer se bavimo turizmom i u kući u kojoj jesmo je puno ljudi. Kod ukućana je stvorena navika da mu stalno nešto kupuju, uzalud su moji apeli da nije potrebno i da se tom radnjom samo stvaraju dodatni problemi (igračke mu dosade i kratkog vjeka su zanimljive) Sada sam mu većinu spremila i postupno ću mu ih davati u nadi da ću na taj način doskočiti tome da mu nisu sve nadohvat ruke. Moram naglasiti da se zaista maksimalno trudim otkloniti problem agresivnosti, pročitala sam impozantan broj naslova dječje psihologije, posjetila brojne forume, jer samo želim, pronaći uzrok problema da ga mogu otkloniti ili ublažiti. Danas je prvi puta pokazao agresivnost prema meni i to me dotuklo, jer on je bio predivno dijete do unatrag kraćeg perioda i ne znam koje radnje ili riječi ga naginju agresivnosti. Molila bih za savjet kako bi na vrijeme uočila i otklonila problem, jer očekujem drugo dijete (on je upoznat s time i izabrao je ime za braca i stalno mu pričamo koliko ćemo ih voljeti i da se ne bi slučajno osjetio zapostavljenim) zahvaljujem od srca
|
|
Hana Hrpka, prof. psih.
|
05.07.2011. 17:00
Poštovana
Prije svega, hvala što ste nam se obratili za pomoć.
Željela bih pohvaliti Vaš izniman trud jer vidim da Vas dosta brine vaš problem oko sina. Pošto ste rekli da ste već pročitali mnogu literaturu i mnoge stvari već pokušali, vjerujem da će Vam neke stvari koje ću sad navesti biti poznate, a možda će Vam neke i biti od pomoći.
Rekli ste da Vas zanima uzrok problema da ga onda možete otkloniti ili ublažiti. Često agresivno ponašanje ovisi o djetetovom temperamentu (jer o njemu ovisi kako će se dijete nositi s agresivnošću), o obitelji i razini stresa te o pozitivnim i negativnim odnosima unutar obitelji, djetetovom promatranju odraslih i imitaciji njih, a na pojavu agresije ovisi i kultura koja tolerira više ili manje agresivnost, a nekad je agresija spoj svih tih čimbenika. Možda nećete moći u potpunosti otkriti uzrok sinove agresivnosti, ali ćete ju možda pomoću nekih postupaka ipak uspjeti ublažiti, a s vremenom na neki način i ukloniti.
Međutim, prije nego neko ponašanje svog djeteta definirate kao eksplozivno, histerično, agresivno... razmislite da li je baš to u pitanju, ili možda samo jos jedna faza u njegovom razvoju. U najranijim godinama mnogi dječje ponašanje znaju smatrati agresivnim ukoliko dijete baca stvari na pod, trga papir itd. Međutim, ta „igra“ je sasvim uobičajena za ovaj uzrast. Na taj način dijete otkriva svoju okolinu, razvija motoriku i sl. Slično je i sa nešto kasnijim uzrastom, između 2. i 3. godine kada dijete polako osvaja socijalni prostor. Ono sada zna da određene riječi izazivaju različite reakcije odraslih i tako provjerava granice koje su mu postavljene, što je dozvoljeno, što i zašto nije, sta se događa kada prekrši dogovor itd. O agresivnosti počinjemo govoriti onda kada je dijete već sposobno da bar djelomično ocijeni posljedice svog postupka, ili kad namjerno čini zlo i raduje se tuđoj šteti ili bolu. Ono što svatko može učiniti kad primijeti da se dijete agresivno ponaša jest da mu jasno postavi granice do kojih u aktualnoj situaciji smije ići i biti dosljedan u tome.
U ovom razdoblju i malo kasnije usredotočite se na vježbanje djetetove koncentracije. Zajednička igra slaganja jednostavnih puzzli, ili igra sa glinom, plastelinom...mogu utjecati da se negativna, nagomilana energija ispolji na pravi način, a da se istovremeno vježba pažnja, razvija motorika, koordinacija pokreta…Fizička aktivnost ili sportovi također mogu omogućiti djetetu da se fizički isprazni, ali i da vježba socijalnu komunikaciju sa vršnjacima. Pokušajte zajedničkim fizičkim aktivnostima da kanalizirate djetetove potisnute emocije i nezadovoljstva, istovremeno jačajući vaš međusobni odnos (šetajte zajedno, vozite bicikl itd). Važno je imati na umu da je daleko važnija sama fizička aktivnost nego sto su važni rezultati ili natjecanje.
Dajte djetetu male zadatke kako bi se osjećalo važnim i vama korisnim- recimo neka vam ponese neku malu vrećicu, donese hranu, izabere odjeću ili kolica za brata. Jako je dobro od Vas što ste svoga sina odmah od početka uključivali u razvijanje odnosa s bratom i između ostalog mu dali da izabere ime za brata.
Ograničite djetetu gledanje TV-a jer je često upravo sadržaj koji dijete vidi na TV-u jedan od okidača agresivnosti. Na nasilne sadržaje djeca reagiraju tako što i sama postaju agresivnija, usvajaju stavove u kojima se koristi agresivnost da bi se riješio konflikt, i sve su manje osjetljivi na stvarno nasilje u svom okruženju. Pokušajte također skloniti od djeteta igračke koje mogu u njemu izazvati veću agresiju (npr. mačevi, pištolji i sl.). Mislim da je mudro od Vas što ste prepoznali kako brzo gubi interes za igračke i neovisno od vaše okoline koja se ponaša drukčije mu dajete igračku po igračku.
Pohvalite dijete svaki put kada umjesto na agresivan način pokušava nešto učiniti na lijep način- npr. kad pruži ruku i zamoli drugo dijete da mu da igračku. Također, kada vidite da je nervozno, da se bori sam sa sobom, da mu je zbog nečega teško- zagrlite ga. Pjevajte ili pričajte priče o osjećajima i frustraciji, opišite kako se ljutnja može osjetiti. Također budite pozitivni, jer su stručnjaci dokazali da se mnogo lakše pamte pozitivne rečenice umjesto negacijskih rečenica:umjesto „Nemoj tući.“ recite „Udaranje boli. Molim te koristi se riječima.“
Kada prepoznate ili naslutite da će se se ispoljiti djetetova agresivnost, pokušajte da je preduhitrite, izbjegnite, skrenite mu pažnju. Ne zaboravite da svojom agresivnosću dijete često želi skrenuti pažnju na sebe. Iako ne razumije do kraja, možda je i za njega zbunjujuće ovo razdoblje u kojem će dobiti „prinovu“ u obitelji. Zato nikada nemojte odustajati, i čekati da ovo ponašanje nestane samo od sebe. Recite kakvo ponašanje očekujete i to ponavljajte jer će zaboraviti pošto je dijete još vrlo malo. Budite djetetova kontrola – ponekad riječi nisu dovoljne pa ćete morati fizički, nježno no čvrsto, zaustaviti neželjeno ponašanje. Kasnije će dijete usvojiti samo takva ponašanja. Važno je da mu vi budete dobar model.
Ima vremena, samo polako, ali ako se agresija nastavi predugo ili postane intezivnija i prekomjerna možete se obratiti doktoru opće prakse i zatražiti uputnicu od psihologa kako bi Vas savjetovao što dalje.
Ako imate dodatnih pitanja vezanih uz odgoj Vašeg sinčića možete se i javiti besplatnoj i anonimnoj savjetodavnoj liniji Hrabrog telefona na broj 0800 0800 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Također postoji opcija da im se javite i putem chat-a na stranici www.hrabritelefon.hr svakim radnim danom od 15 do 18 sati.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
