03.12.2008. 17:20

Zašto ne biste dalje dojili, to je u redu. Legofer tu ne smeta, ali, imate donekle pravo da je to u stvari uvođenje nečega što nije više isključivo dojenje. No, ako ste vi bili anemični u trudnoći, ili je dijete rođeno makar i malo prerano, ili je bilo nekakvih perinatalnih faktora rizika i obilnijeg krvarenja, željezo je dojenčetu indicirano i bez velikih provjera krvne slike.

03.12.2008. 22:45

Znači, ipak je nedonošče. Ništa vam ne koristi samouvjeravanje da je dijete potpuno zdravo, kada je jasno i glasno nedonošče. Zadnjih oko 7 dana nije crpila posljednje, i njaveće, zalihe (od željeza do imunoglobulina), i postupak vaše doktorice je sasvim u redu. Nedonoščad dobiva nadopunu željezomi prije, jer po definiciji nema puna skladišta. Vidim da vas muči opstipacija. Od Legofera se može imati mekša stolica ili i proljev, ali skoro nikada opstipacija.

04.12.2008. 18:50

Što bih vas ja zbunio, pa vi ste zbunjeni bez mene. Sami ste rekli da je nedonošče, a sada citirate nešto drugo. Morate se sporazumjeti sami sa sobom, a najbolje bi bilo da slušate svoju doktoricu, sada i uvijek. Vi nikada nećete moći liječiti samu sebe, nikada. To ne polazi za rukom niti mnogim liječnicima (ne svim, ali mnogim). I nikada nećete moći razumjeti medicinu koliko biste vi to htjeli, čak i da odstudirate medicinu, a čini mi se da ste prilično daleko od toga. Svatko za sebe uzima lijekove, i ne može mama ići na dijalizu, u ime djeteta, niti piti Legofer, ako je željezo potrebno djetetu. Može piti Legofer samo radi sebe, ako je anemična, ako nije, škodi si. Stvarno sam izbezumljen idejama koje se mogu roditi u glavi roditelja ili samih pacijenata, a sve imaju jednu ishodišnu točku: neposluh i nepovjerenje prema izabranom liječniku. Liječnika vam nitko nije nametnuo. Što ne nađete nekoga kome biste vjerovali? Ali, i liječnik ima pravo odbiti liječenje klijenta ako zaključi da ovaj ne sluša. Jer, čemu trud, a onda, ima i odgovornost, jer se pacijenti često i prečesto izvrdavaju na račun liječnika: kada sami krivo naprave, po nekoj svojoj glavi, i vide da ne valja, izmotavaju se na liječnike. A liječničkih je grešaka stvarno puno, puno manje nego tih izmotavanja.

06.12.2008. 13:05

Draga nikita77,
Moram odbaciti sve vaše optužbe i insinuacije.
Upravo zato, što vam odgovaram profesionalno, i bez ikakvog razumijevanja za bilo čije nekompenentno miješanje u medicinu, ili na svu silu traženje ravnopravnosti u nečemu u čemu je ljudsko društvo odredilo podjelu rada i kompetencija, i to na temelju duge prethodne i sveudilj, do kraja karijere, kontinuirane i mukotrpne edukacije, dakle upravo zbog toga profesionalizma, neki moje odgovore doživljavaju potcjenjivačkim. No, ako se samo malo zagrebe ispod površine, problem je što ja ne žrtvujem niti miligram profesionalizma radi oportunizma prema pacijentima/roditeljima. Toga kod mene nema. Može biti taktičkih iznimki, na kraći rok, kada pred sobom imam suradljive i dobronamjerne i povjerljive pacijente/roditelje, da se svakome, kao ljudskom biću, da vremena za prilagodbu profesionalnim znanstveno fundiranim spoznajma koje se tiču njihovog zdravlja.
Međutim, moj je dojam da ste se vi upleli u nešto što nemate šanse razumjeti, osim slučajno. Naime, u recenziranim međunarodnim pedijatrijskim i medicinskim časopisima ima bezbroj članaka o željezu i dojenju. Dovoljno je da pogledate prvih 500-tinjak na site-u National Library of Medicine koja prikuplja svu moguću relevantnu literaturu iz cijelog svijeta i cijele medicine (http://gateway.nlm.nih.gov; u tražilicu utipkajte ' (breast feeding) AND iron ', točno kako stoji između navodnika, bez tih navodnika, i uživajte). Mene ne impresioniraju doktorati, čak niti iz medicine, jer čovjek koji je doktorirao, trebao bi prije svih znati što je to stručna i za određeno područje relevantna literatura. Doktorat iz prava, arhitekture ili kulinarstva, ili iz urologije ili kirurgije, nije niti slučajno kvalifikacija za ravnopravnu raspravu o pedijatriji. Što vama znače Wistar štakori? Ili, što vam znači članak iz 1995., ako ih ima barem 300 na istu temu od tada do danas?
Za jedrenje kroz tu i takvu literaturu nije dosta imati doktorat iz povijesti umjetnosti ili traumatologije.
Pedijatri i eventualno drugi medicinari koji se bave prehranom, najsigurniji su interpreti te literature. Pa čak se i oni oslanjaju na ekspertna mišljenja specifičnih društava i subspecijalističkih grupa koji vode brigu o aktulaiziranju smjernica struke, u ovom slučaju dojenja i prehrane.
Evo preporuke American Academy of Pediatrics iz 2005. g.:

"Complementary foods rich in iron should be introduced gradually beginning around 6 months of age. Preterm and low birth weight infants and infants with hematologic disorders or infants who had inadequate iron stores at birth generally require iron supplementation before 6 months of age. Iron may be administered while continuing exclusive breastfeeding." AMERICAN ACADEMY OF PEDIATRICS, POLICY STATEMENT: Organizational Principles to Guide and Define the Child Health Care System and/or Improve the Health of All Children. Section on Breastfeeding: Breastfeeding and the Use of Human Milk. Pediatrics 2005;115:496–506.

Sada malo dalje, friški rad iz 2008. g., ima nešto se još više približava vašem problemu:
„Under conditions in which maternal iron status, birth weight, gestational age, and umbilical cord clamping time are optimal, and exclusive breast-feeding is practiced, infants should have adequate iron stores for the first 6-8 mo of life. Under suboptimal conditions, infants may not reach this goal and may need to be targeted for iron supplementation before 6 mo of age. (Chaparro CM. Setting the stage for child health and development: prevention of iron deficiency in early infancy. J Nutr. 2008;138:2529-33.)“.

Pa još, također iz2008.:
" ... Although recommendations exist to promote adequate intake of iron among infants through iron-rich foods and iron supplements, few studies have examined adherence to these recommendations. ... Among preterm breastfed and mixed-fed infants, none received oral iron supplements > or = 3 times per week before 3 months of age, 2% received them at 3 months, and 13% received them at 10.5 months. (Dee DL et al. Sources of supplemental iron among breastfed infants during the first year of life. Pediatrics 2008 Oct;122 Suppl 2:S98-104.).

Dakle, kao što možete implicitno zaključiti iz ovih kratkih izvadaka, pogotovo zadnjeg, željezo se daje i isključivo dojenoj dojenčadi, i pogotovo ako su bila nedonoščad.
Slažem se s vama da računi gestacijske dobi nisu uvijek precizni, ali, ipak je i taj račun neki podatak, a vašem djetetu po tom računu fali 7 dana intrauterinog wellnessa. Osim toga, ima i drugih faktora (maternal iron status, birth weight, gestational age, and umbilical cord clamping time), a ima i postnatalnih očitosti, npr. brz rast djeteta pri čemu može upasti u relativni deficit željeza (i drugih elemenata), bljedoća, pastoznost, i sl. Slažem se i s time da ne bi bilo loše učiniti krvnu sliku, ako već ne i razinu željeza u krvi, no, npr. to željezo u krvi je jako, jako varijabilni nalaz, a jedan od većih faktora je i činjenica da se vadi kroz iglu od željezne slitine ... . Tako da liječnik, pedijatar, uzimajući sve u obzir, odlučuje da je više-manje očito da djetetu treba suplementacija željezom, i da bodenje radi uzorkovanja krvi ne bi na toj odluci puno primijenilo. Liječnik brine o vašem djetetu, a ne o vašem doktoratu.
Sigurno da višak željeza smeta, ali, taj višak skoro nikada ne ide kroz crijeva. On (višak) može oštetiti crijevo ako se dijete npr. otruje uzevši puno sirupa željeza najedanput, ali teško da se može trajnije gomilati u rezervama organizma. Takve situacije dolaze tek u slučajevima obilnih transfuzija, kada se, s transfuzijama eritrocita, u bolesnika, po definiciji, ubacuje i puno željeza (vezanog u hemoglobinu), npr. kod bolesnika s aplastičnom anemijom ili leukemijom.

Na kraju još jednom: niti se dobili bujicu uvreda, niti je moj odogvor takav kakav jest zato što se vi brinete ili jer ste roditelji. Na ovom portalu javljaju se često i razni provokatori, dokoličari, pa katkada, sumnjam, čak i po neki medicinar, koji si kroz chat želi pojasniti neke stvari. Svi ste vi iza nekih nadimaka. Odakle ja da znam tko je tko? Dajem maksimalno, u okvirima svojih snaga, profesionalne odgovore, ali se ne ulagujem nikome. Ako ste roditelj (što mislim da jeste) dobili ste odgovor, profesionalni, koliko je moguće preko jednog portala (niste u početku niti spomenuli mogućnost nedonošenosti; do sada ne znam niti porođaju težinu, niti aktualnu težinu; 99% sam siguran da ima barem 1 krvnu sliku do sada, a koju mi ne citirate). Ako niste, već s naslova nekog doktorata iz astronomije, pokušavate intelektualno nadmudrivanje s liječnikom kojem je to kruh svagdanji, opet ste dobili profesionalni odgovor. Što vas kod toga smeta? Što ja znam svoj posao i ne dozvoljavam relativizaciju osnovnih postavki? Danas se previše ljudi pača u tuđi posao, jer svoj ne zna. Takvi su osobito osjetljivi kada netko vlada svojim područjem i još se usudi reći da zna. Trebam li vam dati neprofesionalni odgovor? Da vam pričam kako imate pravo, iako većim dijelom nemate? Pa vi ovdje sebe stavljate u prvi plan, a ja sam pedijatar, liječnik za djecu, kao i vaš pedijatar kojemu slabo vjerujete, jer, po vama, nema vremena. Nas interesira prvenstveno dijete. Recite, koliko ste puta bili kod pedijatra od poroda do sada, pa pitajte nekoga u EU ili USA koliko on puta dođe do njega. Neki niti jednom, čak niti u rodilištu.

06.12.2008. 18:55

Ne bih vas želio mučiti, no ipak moram reagirati na neke stvari, koje sada, direktno ili indirektno, izbijaju na površinu, a na koje bih htio upozoriti, jer ovaj forum čitaju mnogi, a ne samo mi, sudionici prepiske.

"Tko se uopce krije iza imena vrhunskih dijagnosticara, pogotovo kad dobijemo odgovore koji ne zvuce profesionalno ... " - Iza mojeg imena krijem se uglavnom samo ja, ukoliko mi netko ne ukrade identitet, čega, doduše ima, ali na ovom forumu postoje webmasteri koji bdiju nad lozinkama. Dakle, netko se može poigravti jednom, ali ne puno više, jer, i ja odmah vidim da je odgovor sjeo, a da nije došao od mene. No, to se još nikada nije dogodilo. Za slučaj da vas brine moja vrhunska kompetentnost, nemam lijeka. Tu sam, takav sam kakav sam, i dosta sam vam o samom sebi rekao u prethodnom odgovoru. Ako sam „neprofesionalan“, mora da sam jako zabavan, jer, ovaj je forum jedan od najposjećenijih na Cybermedu. "Profesionalno" je jedna riječ koja danas postaje šablonom koju svatko koristi za ono što je njemu ćef. Volio bih kada ga ljudi neko vrijeme uopće ne bi upotrebljavali. Na televiziji i radiju "profesionalno" se u zadnje vrijeme upotrebljava najčešće u novinarstvu, zatim politici, itd., dakle u područjima u kojima u nas neki osobito jasni standardi i ne postoje (volio bih da mi ih netko nabroji, pa da znamo o čemu pričamo), a uglavnom se tom rječju supstituira "pošteno". To uopće nisu iste stvari. Jesu li emisije Latnice profesionalno urađene? Jesu. Imaju li isti pristup lijevim i desnim političkim problemima? Nemaju. Jesu li poštene? Odogvor prepuštam vama. Ključno je pitanje: ako nešto nije pošteno, je li moguće da je profesionalno? Odgovor je jasni NE. Ali, kada nekom odgovara da priča o sebi kao o visokom profesionalcu, tada se očito izbjegava ukupna slika,odnosno, izbjegava se da se kaže „pošten sam“, ili „nisam pošten“. Eto, zato ja baš ne volim tu riječ, jer ima određeno pervertirano značenje u sadašnjem trenutku. I zato za sebe ne volim pričati da sam profesionalac, jer time naglašavam nešto što je samo po sebi razumljivo ili bi moralo biti. A upravo kada sam najprofesionalniji, nađe se netko da mi prigovara. Jer, nije profesija prvenstveno u stilu, već najprije u sadržaju, a zatim u čemu god vam drago.
" Buduci da nemam nijednu krvnu sliku svoje bebe .. " - Beba je lutka, igračka, i izbjegavanje da se ljudska osoba nazove svojim odgovarajućm dobnim imenom (engl. phase sortal: pojam za osobu u njezinim raznim fazama, pri čemu se ne mijenja njezina ljudska bit: embrij, fetus ili čedo, novorođenče, dojenče, dijete, mladić/djevojka, muškarac/žena, starac/starica, itd.), ukazuje već duže vrijeme, meni kao pedijatru, na fenomen da roditelji u stvari pristaju da nekako ta njihova djeca budu njihove najdraže igračke. I zato, po mojem mišljenju dolazi često do toga da se roditelji stavljaju ispred svoje djece, i da to dobivamo osjetiti u sve značajnijim dozama. A izbjegavanje da se čovjek nazove čovjekom, upućuje na širi trend smišljenog ili stohastičkog (nasumičnog, pri čemu nitko ne pazi na ishod tog procesa) manipuliranja ljudskim pravima, omogućavanjem abortusa, eutanazije, i sl., prema trenutnom ukusu i potrebama. A u takvim okolnostima izrastaju čitavi naraštaji, koji, kada odrastu, više ili manje svjesno na kraju preispitaju zašto su, u takvom društvu u kakvom su se prije toliko i toliko godina rodili, opstali. Istraživanje osobne povijesti može dovesti do toga da shvate da su i njih i sve druge njihovi roditelji od početka prihvatili i voljeli, ili da su se oni slučajno "provukli", ili da su se uspjeli roditi u "pravom času", a neki možda ne, i još nekoliko kombinacija koje svatko može zamšljati. I onda, neki to mogu podnijeti, neki ne, neki su toga svjesni do kraja, neki to guraju pod tepih, više ili manje svjesno. I, ako nema konsenzusa što je dobro, a što zlo, koji je sukladan prirodnoj očitosti, stvara se teška društvena i osobna pomutnja s dugoročnim posljedicama. Evo, od malog terminološkog problema, dolazimo vrlo brzo do krupnih pitanja. I ne slučajno.
"A, sto se tice odnosa pedijatar-roditelj kod nas i u USA, evo Vam primjer: u rodilistu u kojem sam rodila ne postoji specijalist za dojenje (stovise, meni do dana otpusta nitko nije imao vremena pokazati kako dojiti)" - Zašto bi trebao u svakom rodilištu biti specijalist za dojenje, i tko je to? Moramo razlikovati kampanju za dojenje od dojenja. Što vama ima netko pričati o dojenju? Ali, netko je u zadnjih 50-ak godina uspješno prekinuo dojenje, pa majke današnjih majki u mnogo slučajeva nisu same dojile, jer je tako bilo "in", a u stvari je to bio dio komunističke politike tzv. oslobađanja žena za rad, za obrazovanje i slično. Sada se najednom vraćamo dojenju, konačno, ali to se nije moglo dogoditi prije nego je Franjo Tuđman srušio komunizam. To je ono što mene strašno muči. Da ovdje uvijek treba neki političar da, na kraju, stvari, koje su tako jasne same po sebi, krenu nekim normalnijim smjerom. Ako se, međutim, sada zamijene pojmovi, pa se od važne kampanje za promicanje dojenja, napravi sepcijalisti ZA dojenje, koji će majkama tumačiti kako se doji, dospjet ćemo do toga da će netko reći: "evo, u mom kvartu nema specijaliste za dojenje, i ja baš neću dojiti ... baš za inat – jer imam pravo jer imam zdravstven osiguranje". Što onda?
"Moja kolegica u USA je imala specijalista za dojenje u rodilistu, pedijatra je mogla izabrati jos i prije poroda, isti ju je posjecivao nakon poroda u bolnici .. " . I još: "Ali mislim da moje zdravstveno osiguranje pokriva makar taj odgovor jednom u dva mjeseca." - U Americi se sve može kupiti, tamo sve ima svoju cijenu. Možete imati osiguranje, ili ne imati osiguranje. Ako ga nemate, plaćate sve na licu mjesta. Ali, ako imate osiguranje, ne možete niti slučajno trošiti više od onoliko koliko na kraju uplatite, jer, onda bi oni postali jednom velikom balkansko-istočnoeuropsko-azijskom državom. I zato su Amerikanci jako sumnjičavi prema općem i obvezatnom zdravstvenom osiguranju. Jer, tu netko (osiguravajuće društvo) MORA postaviti stvari tako da uvijek za svaki slučaj uzme više novaca, nego zdravstvena zaštita košta. U protivnom propada, ili plaća država, a to opet onda znači da plaćaju porezni obveznici od kojih većina nije učinila te troškove. Ona vaša "Ali mislim da moje zdravstveno osiguranje pokriva makar taj odgovor jednom u dva mjeseca" upravo je ilustracija tog sistema u kojemu tonemo. Svatko, ama baš svatko, može tako doći i reći da valjda to osiguranje treba pokrivati upravo njegove trenutne potrebe. Stalno je na snazi tvrdnja da obvezatno zdravstveno osiguranje pokriva SVE, a prikriva se činjenica da Sabor svake godine mora donijeti propis/odluku kojom određuje opseg prava iz zdravstvenog osiguranja. Ali, to niste još nikada čuli istaknutim kao jednu važniju vijest na televiziji, iako novinari profesionalno obavljaju svoju dužnost (ja se sjećam da sam to čuo samo jednom, ali bez ikakvog akcenta ili odjeka). A odigrava se svake godine, i ta prava nisu totalna, ali političari pričaju da jesu. I onda narod misli da ima pravo na sve čega se sjeti. I zato ova nova reforma zdravstva nije nikakva reforma, već mudrovanje kako da se uzme još novaca za takvo zdravstvo. Ključni će problem biti riješen tek onda, kada netko jasno rekne: za toliko para, toliko muzike. A to će se moći dogoditi tek onda kada se privatizira obvezatno zdravstveno osiguranje, baš kao i autoosiguranje. Zar nislite da je moguće privatizirati neko osiguranje u kojem će osiguranici imati pravo na sve zamislivo. Tko će se od privatnih osiguravajućih kuća pojagmiti za takvim tržištem? Stalno se živi u nekim stupidnim iluzijama koje će se samom zdravstvenom sustavu na kraju obiti o glavu. Tu vam je i odgovor čiji su pedijatri bolji. Najbolji su oni koje možeš sam platiti, a ti su, u usporedbi Hrvatske i Amerike, pretežito preko bare. Sustav zdravstvenog osiguranja s punim pravima na sve zamislivo, na kraju će ubiti samo zdravstvo. Amerikancima nije potrebno da to isprobavaju na vlastitoj koži kako bi bolje shvatili. I zato niti Obama niti Hilary Clinton, kojima su usta bila puna problema njihovog zdravstvenog sustava, neće dirnuti u privatni karakter tog sektora. U to sam 100% siguran. Upravo je sažalno kako neki političari, sindikalisti, komenatori pa i zdravstveni radnici vole isticati probleme američkog sustava „s preko 40 milijuna neosiguranih osoba“ kao dokaz da smo mi bolji i društveno moralniji. Barem u nečem, i barem na kratko.

07.12.2008. 19:20

Sve je moguće, ali je problem što te "mame" selekcioniraju podatke, pa umjesto da nauče ili shvate koji su bitni, kad se već u to petljaju, one suvereno njima barataju, i onda postavljaju razna pitanja, koja su, po definiciji, defektna, i, što je najbore, prikriveno defektna, pa se onda dopisujemo kilometarski dok se ne ispostavi istina. Odakle da je znam dubinu nečijeg neznanja, ako mi tako suvereno postavlja pitanje o kvaliteti svog pedijatra? Ako bih a priori sumnjao u nečije znanje, dobio bih odmah pljusku, preko interneta. Ljudi bi očito diskutirali ovako: znam da nemam pojma, ali, ja sam svima i svakome ravnopravan, i kada postavim pitanje, onaj drugi nema da u to sumnja; međutim, kada mi odgovara, neka pazi na to da ja nemam pojma, i neka mi da odgovor kako treba, ali nek' se ne usudi da mi nešto prigovori ili postavi potpitanje.

11.12.2008. 09:50

Nisam napisao da ste komunista. To bi, čak, moglo za nekoga biti i pohvalno. Ali, s obzirom da o tome postoje različita mišljenja, izbjegavam takva etiketiranja. No, siguran sam da se svi slažu, barem na glas, da komunizam nije valjao.

11.12.2008. 14:25

Meni je bio simpatično, pogotovo jer ja znam koja su moja uvjerenja. Inače, ne slažu se svi da komunizam nije valjao. Svaki režim svoje sluge ima. Ako ste ikad čitali knjigu od L.N. Tolstoja Uskrsnuće, ja sam negdje na tom tragu. Sada se povlačim, ovo je medicinski forum.

15.08.2014. 10:00

Dan... moj Marko je prenešen 14 dana ... u bolnici je bio 2 tjedna jer se napio mekonija pa upala pluca i na kraju su mu ustanovili anemiju koju je nasljedio od mene jer sam i sama anemicna bez obzira na to sto sam od 4 mjeseca pila zeljezo i vitamin c.... Pušten je bez transfuzije jer je na granici ali mu je kuci propisan Legofer uz vitamin c... pošto je tek izašao prije 2 dana, pedijatar je na godišnjem, pa me zanima kako da mu pomognem da malo bolje popije željezo jer valjda mu okus ne paše pa ga pola bljucne bez obzira sto mu dajem na špricu...s vitaminom c nemam problem ali legofer pola bljucne pa me strah da onda nema nikakve svrhe od njega...pa da li mu s nečim mogu ublažiti okus ili ???
Unaprijed hvala
Ana