Pedijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 6625 | Broj poruka: 26384

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med.

Poliklinika Salvea
Zagreb, Zagrebačka cesta 126


teškoće u prilagodbi na vrtić


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

Elvira

08.09.2003. 10:19

Molim vas vaše stručno mišljenje i eventualnu preporuku za dj. psihologa, glede problema sa mojom 3-godišnjom kćeri.
Krenula je u vrtić prošli tjedan, uz vrlo postepeno navikavanje (tata je prvih dana ostajao s njom, onda ju je deda ostavljao par sati samu i dolazio po nju. itd...). No, osim što se izgleda malo prehladila, uz temperaturu navečer koja nije visoka, jako slabo jede, omršavjela je, blijeda i ispaćena, a najviše me zabrinjava njezin psihički aspekt, jer je razvila izrazitu averziju prema vrtiću; noću se budi i govori da neće ići u vrtić, ujutro vrišti i plače kada je želim spremiti..Čak je danas i pobrkala moje i muževe roditelje.Naše oduševljenje što se prvih dana lijepo igrala sa djecom,posve se otopilo.. Ukratko, ne prepoznajem više svoje dijete a i sve više sam zabrinuta,premda sam bila svjesna teškoća u svezi prilagodbe na vrtić!
Od vas bih molila da me uputite na neku stručnu pomoć,ili barem posavjetujete, da ne bi sve ostalo samo na oslanjanju na moje majčinske instinkte i subjektivnost.

Da li da i dalje inzistiramo na onom ritmu prilagodbe ili da napravimo pauzu dok se dijete ne oporavi i počne jesti, dakle dok se ne popravi njen fizički status?

Inače, imam i mlađe dijete (13 mjeseci), koje čuvaju djed i baka (oni su čuvali i stariju kćer).

Unaprijed se zahvaljujem!

Dr. Darko Richter

09.09.2003. 09:56

Ne postoji stručno pedijatrijsko mišljenje za ovaj tip problema. To, jednostavno, nije pedijatrija. Kada sam bio mali, pokušali su me dati u vrtić, ali niti ja, niti sestra nismo htjeli, i na kraju su roditelji popustili. Neke probleme morate riješiti sami, a što god vam tko kaže "pod plaštom stručnog pedijatrijskog mišljenja" vrlo je neobavezno, a možda i krivo, jer taj ne poznaje vaše dijete kao vi. Možete se posavjetovati s kime god hoćete i uvijek će vam netko dati neki odgovor kome ćete biti u napasti povjerovati, iako je možda posve krivo. Ipak, možda je najbolje da se najprije posavjetujete s tetama i pedagogom u vrtiću, zatim s psihologom.