Inhibitor KRAS-a divarasib značajno produžuje preživljavanje kod raka pluća
Pacijenti s prethodno liječenim uznapredovalim karcinomom pluća ne-malih stanica (NSCLC) s mutacijom KRAS G12C živjeli su značajno dulje i imali su poboljšanu kontrolu bolesti kada su liječeni ciljanom terapijom KRAS-a sljedeće generacije divarasibom, pokazuju rezultati nove studije.
U ispitivanju su znanstvenici usporedili divarasib s dva trenutno odobrena inhibitora KRAS G12C, sotorasibom ili adagrasibom, kod pacijenata s rakom pluća ne-malih stanica čiji je rak napredovao nakon prethodnog liječenja. Liječenje divarasibom smanjilo je rizik od progresije bolesti za 42%, a rizik od smrti za 44%. Medijan ukupnog preživljenja poboljšao se s divarasibom na 17,7 mjeseci u odnosu na 12 mjeseci sa sotorasibom/adagrasibom.
Za pacijente s rakom pluća s mutacijom KRAS G12C, produljenje preživljenja uz odgađanje progresije raka najvažniji su ishodi. Divarasib je značajno poboljšao oba pokazatelja u usporedbi s trenutno dostupnim inhibitorima KRAS-a. Ovi rezultati uspostavljaju divarasib kao novi standard liječenja i nude nadu pacijentima čije su mogućnosti liječenja ograničene nakon što im je rak napredovao.
KRAS je jedan od najčešće promijenjenih gena kod raka pluća ne-malih stanica, a te mutacije omogućuju stanicama raka nekontrolirani rast. Otprilike 14% pacijenata sa spomenutim rakom pluća ima specifičnu vrstu mutacije, poznatu kao KRAS G12C.
Dok se nekada smatralo da se KRAS ne može liječiti lijekovima, posljednjih su godina inhibitori KRAS G12C (uključujući sotorasib i adagrasib) postali prve odobrene terapije osmišljene za specifično ciljanje mutacije. Divarasib je oralna ciljana terapija sljedeće generacije osmišljena za blokiranje KRAS G12C više učinkovitije od terapija koje su trenutno odobrene. Liječenje djeluje tako da zaključava abnormalni KRAS protein u neaktivnom stanju, u biti isključujući ključni signal o kojem stanice raka ovise za rast i preživljavanje.
Uz poboljšano ukupno preživljenje, pacijenti su imali gotovo dvostruko veću vjerojatnost da će odgovoriti na liječenje divarasibom u odnosu na kontrolnu skupinu. Ukupna stopa odgovora bila je 58,4% u usporedbi s 32,3% za standardnu terapiju, a odgovori su trajali dulje, s medijanom trajanja odgovora od 11,9 mjeseci u odnosu na 6,9 mjeseci.
Važno je da poboljšana učinkovitost nije došla na štetu povećane toksičnosti. Divarasib se bolje podnosio, s teškim nuspojavama povezanim s liječenjem koje su se pojavile kod 25% pacijenata u usporedbi s 35% onih koji su primali trenutne terapije usmjerene na KRAS, unatoč dvostruko duljem primanju liječenja divarasibom.