Home / Članci / Prehrana i rak

Prehrana i rak

Prehrana i rak

Brojna dosadašnja istraživanja pokazala su da je rak bolest s mnogo stadija i čija je pojavnost jako povezana s čimbenicima okoliša i životnog stila. Rak je zapravo rezultat međusobnog djelovanja čimbenika okoliša i genetskih čimbenika. Razlika u pojavnosti različitih vrsta raka u različitm zemljopisnim i socioekonomskim situacijama zajedno s mijenjanjem učestalosti nakon emigracije iz područja s visokim rizikom u područja s niskim i obrnuto, upućuje na ulogu čimbenika okoliša. Ta su opažanja navela na razmišljanje da je većinu novotvorina u načelu moguće spriječiti kada bi se čimbenici okoliša mogli smanjiti ili odstraniti.

Vezano uz čimbenike okoliša zna se zasigurno da pušenje izaziva rak pluća, kao što sunčeva svjetlost izaziva rak kože. Osim s rakom pluća pušenje je povezano s rakom ždrijela, gušterače i mokraćnog mjehura. Pijenje alkohola povećava rizik od raka izazvanog duhanom na nekoliko lokalizacija, posebice gornjih dijelova probavnog i respiratornog sustava.

U posljednje vrijeme posebna se važnost pridaje i prehrani kao jednom od čimbenika u nastanku raka. Ljudska prehrana sadrži mnogo različitih prirodnih mutagena i karcinogena a i mnogo prirodnih protumutagena i protukarcinogena. Mnogi od mutagena i karcinogena djeluju na taj način da stvaraju radikale kisika koji imaju važnu ulogu kao endogeni pokretači degenerativnog procesa, kao što je oštećenje deoksiribonukleinske kiseline (DNK) i mutacije što može biti povezano s rakom. Studije su pokazale da bi u prehrani bilo mudro povećati cerealije bogate vlaknima, povrće i voće, a smanjiti potrošnju proizvoda bogatih mastima i prekomjernog alkohola. Dobra prevencija karcinoma debelog crijeva je održavati probavni sustav aktivnim. Vlakna pomažu u regulaciji spomenute aktivnosti. Važno je naglasiti da dobro hidrolizirano tijelo pomaže u očuvanju probavnog sustava, te je stoga vrlo važno piti mnogo vode, osobito ako se konzumiraju vlakna u pojačanoj količini.

Glikoalkaloidi - solanin i kakonin iz krumpira jaki su kočničari kolinesteraze i mogući teratogeni. Krumpir ih sadrži oko 15mg/200g. Ako su krumpiri bolesni, natučeni ili izloženi svjetlu, ti i drugi glikoalkaloidi dosežu razinu koja može biti smrtonosna za ljude.

Teobromin je rođak kofeina i oba potenciraju oštećenje DNK u ljudskim stanicama različitim karcinogenima. Oko 2% praška kakaa je teobromin te stoga ljudi mogu čokoladom konzumirati stotine miligrama teobromina na dan kao i u čaju. Smatra se da je zato mnogo vrijedniji bijeli čaj iz biljke Camellia sinensis koji ima više polifenola od crnog čaja a koji se ujedno nalaze u drugačijem omjeru nego u crnom čaju. Bijeli čaj može spriječiti DNK mutacije.

Bob (Vicia faba) sadrži toksine vicine i konvicine u koncentraciji oko 2% suhe težine. Spomenuta biljka može u osjetljivih osoba i osoba s genetskim defektom izazvati hemolitičku anemiju.

Različite karcinogene plijesni i mutageni nazočni su u hrani kontaminiranoj s plijesni (npr. kukuruz, pšenica, orasi, maslac od kikirikija). Neki od tih spojeva, kao što su sterigmatocistin i aflatoksin među najjačim su sada poznatim karcinogenima i mutagenima.

Novotvorine želuca i jednjaka vjerojatno su povezane s nitrozaminima i drugim nitrozo-sastojcima formiranim od nitrata i nitrita u hrani. Repa, celer, salata, špinat, rotkva i rabarbara sadrže oko 200mg nitrata na porciju od 100g. Smatra se da u ovoj količini mogu biti važni i protukarcinogeni u hrani.

Dosadašnja istraživanja u ljudi pokazuju, ali ne dokazuju, da je uzimanje velikih količina masti u hrani povezano s rakom debelog crijeva i dojke. Povezanost postoji u mehanizmima oksidacijskih procesa koji se javljaju tijekom metabolizma masnih kiselina. Mast čini više od 40% kalorija u prehrani razvijenih zemalja, dok je količina pojedinih oksidiranih masti znatna. Nezasićene masne kiseline i kolesterol u masti lako se oksidiraju, osobito tijekom kuhanja. Lančana reakcija peroksidacije lipida (užegnuće) stvara brojne mutagene, promotore i karcinogene, te na taj način omogućava izloženost probavnog sustava različitim karcinogenima izvedenim iz masti. Zanimanje za poboljšanje ljudske hrane odnosno da je ona što zdravija, sve više dovodi do otkrivanja i vraćanja nekim već odavno poznatim stvarima. Tako je npr. lan, točnije njegovo sjeme nađeno u egipatskim grobnicama jer se upotrebljavao kao laksativ i ekspektorans. Tijekom povijesti bila je upoznata njegova analgetska sposobnost, zdrobljeno sjeme koristilo se za cijeljenje rana, ulceracija, apscesa i duboko smještenih upala. Cvijetovi lana koriste se kao kardiotonik i za smirenje. No ono što je još važnije, sjeme lana sadrži oko 30-40% ulja koje je sastavljeno od linolne i linolenske kiseline (omega-3 tip ulja) koje su važni zaštitni čimbenici protiv ateroskleroze, tromboze, artritisa i stoljećima poznata protukarcinogena uloga. Spomenute kiseline su esencijalne masne kiseline važne za funkciju imunog sustava i razvoj mozga. Lan sadrži sastojke (engl. lignan) koji su fitokemijski sastojci, članovi velike skupine fitoestrogena (prirodnih protukancerogena) i djeluju kao protuoksidansi spriječavajući razvoj nekih tumora. Tako su istraživanja pokazala smanjenu učestalost uznapredovalog raka dojke u trenutku dijagnosticiranja.

Prženje i pečenje hrane pogoduje oslobađanju tvari iz proteina koje imaju jako mutageno djelovanje. Karamelizacija šećera i stvaranje smeđeg materijala na kori kruha i preprženom kruhu dovodi do nakupljanja različitih agensa koji oštećuju DNK. Kuhanje ubrzava reakciju užegnuća jestiva ulja i masti u mesu, povećavajući tako konzumiranje mutagena i karcinogena. Tako npr. kava sadržava znatne količine zagorenog materijala, uključujući mutageni proizvod pirolize metilglioksal. Sadrži oko 250mg prirodnog mutagena klorogeničke kiseline, te oko 100mg kofeina. Kofein koči sustav popravljanja DNK.

Osim štetnih tvari hrana sadrži i zaštitne tvari koje bi zapravo trebalo češće koristiti u prehrani. Tako se zna da je selen važan prehrambeni protukarcinogen i koči nastanak tumora kože, jetre, debelog crijeva i dojke, premda u visokim dozama može biti i štetan. Glutation je jedan od glavnih protuoksidansa i protumutagena u topljivoj frakciji stanica. Askorbinska kiselina je također važan protuoksidans kao i mokraćna kiselina. Jestive biljke i različite suspstancije u njima, kao što su fenoli koče (kupus) ili pojačavaju (repa) karcinogenezu.

Soja (glycina maxima) spada u obitelj mahunarki i njezino zrno je dobar izvor bjelančevina, balastnih tvari, kalcija, željeza, cinka, fosfora, magnezija i vitamina B-kompleksa. Zbog toga je soja namirnica koja već odavno ima svoje mjesto u ljudskoj prehrani na Istoku i Zapadu. Iako je soja na području Hrvatske poznata još od 1873. godine, ona se u nas premalo koristi. Namirnice načinjene od punog sojinog zrna, kao tempeh, natto i miso dobar su izvor balastnih tvari i kalcija, dok su sojino mlijeko i proizvodi od sojinog mlijeka kao tofu i sojin gruš dobar izvor bjelančevina.

Već od davnina zna se za ljekovito djelovanje soje na ljudski organizam, pa je tako u Kini pronađen medicinski zapis iz 450. godine prije nove ere u kojem se spominje ljekovit utjecaj soje na rad srca, bubrega, jetre i probavnih organa. Različita najnovija istraživanja pokazuju da se uporabom soje u svakodnevnoj prehrani može smanjiti rizik od pojave raka debelog crijeva, a naslućuje se i mogućnost smanjenja rizika raka dojke, zahvaljujući protukarcinogenim tvarima. Talijanski i švicarski znanstvenici utvrdili su da se konzumiranjem teksturiranih sojinih bjelančevina može smanjiti koncentracija kolesterola u krvi čak za 20%.

U konačnici se može zaključiti kako je ipak važno ono što jedemo, te je preporučljivo da se mijenjanju navike konzumiranja hrane kako bi smo i na taj način pomogli našem organizmu u obrani od mnogih bolesti.

Literatura:

  1. Abbott PJ. Carcinogenic chemicals in food evaluating the health risk. Food Chem Toxicol 1992;30:327-32.
  2. Lutz WK, Schlatter J. The relative importance of mutagens and carcinogens in diet. Pharmacol Toxicol 1993; 72: 104-7.
  3. Bougnoix P. Alpha-linolenic acid content of adipose breast tissue: a host determinant of the risk of early metastasis in breast cancer. Br J Cancer 1994;70: 330-40.
  4. Giovannucci E, Rimm EB, Colditz GA et al. A prospective study of dietary fat and risk of prostate cancer. J Natl Cancer Inst 1993; 85:1571-9.

Zadnja izmjena: 06.01.2016.

15 godina zdravstvenog portala Cybermed.hr
Revija za zdravlje
Prijava za newsletter

Anketa

Je li dvojni angažman liječnika u sustavu javnog zdravstva i privatnoj praksi koruptivna praksa i primjer sukoba interesa?

Ljekovito bilje