Kako se manuka med bori protiv otpornosti na antibiotike
Novo istraživanje koje su proveli britanski znanstvenici s Aston University pokazalo je da je za antimikrobno djelovanje manuka meda odgovoran niz spojeva, a ne samo sadržaj šećera i metilglioksala (MGO), kako se prije mislilo.
Već je dokazano da je manuka med učinkovit protiv brojnih bakterija koje uzrokuju bolesti. Kako mnoge bakterije postaju sve otpornije na antibiotike, potrebni su novi pristupi i tretmani. Manuka med do sada nije bio povezan s razvojem otpornosti na isti način kao antibiotici i privlači interes. Razumijevanje onoga što čini manuka med učinkovitim važno je ako se želi dosljedno i učinkovito koristiti u budućim zdravstvenim primjenama.
U istraživanju je korišten manuka med novozelandskog proizvođača manuka meda Comvita Limited kako bi testirali med s različitim ocjenama jedinstvenog manuka faktora (UMF). UMF se kreće od 5+ do 20+, što predstavlja mjeru količine MGO-a u medu i jamči da zadovoljava regulatorni standard novozelandske vlade. Znanstvenici su testirali različite vrste meda u laboratoriju na nizu bakterija koje uzrokuju respiratorne infekcije.
Antimikrobna aktivnost meda povećavala se s povećanjem UMF-a, što nije bilo iznenađujuće. Znanstvenici su također testirali antimikrobnu aktivnost umjetnih formulacija koje sadrže ekvivalentne koncentracije šećera i MGO-a, ali antimikrobni učinak nije se mogao ponoviti, što sugerira da su odgovorni dodatni bioaktivni spojevi ili interakcije između spojeva.
Prije se smatralo da antimikrobna aktivnost dolazi od MGO-a i sadržaja šećera, no sada se pokazalo da to nije slučaj.
Manuka med se često promatra kroz prizmu jednog spoja, metilglioksala, no rezultati ove studije pokazuju da je priča daleko složenija. Čini se da visokokvalitetni manuka med svoju antimikrobnu aktivnost izvodi iz kombinacije čimbenika koji djeluju zajedno, a razumijevanje tih interakcija moglo bi pomoći u otkrivanju novih pristupa borbi protiv infekcija u eri sve veće antimikrobne rezistencije.
Izvor:
Microbiology
