Mijeloidne imunološke stanice igraju ključnu ulogu u zdravlju i bolestima aorte
Aorta se često prvenstveno smatra najvećom krvnom žilom u tijelu - izdržljivim kanalom koji dostavlja krv bogatu kisikom iz srca u svaki organ. No, sve više dokaza upućuje na to da je stijenka aorte također aktivno imunološko okruženje. Imunološke stanice koje se nalaze unutar ili su regrutirane u različite dijelove aorte mogu utjecati na to kako se ova žila razvija, prilagođava mehaničkom stresu i postaje osjetljiva na bolesti.
Mijeloidni leukociti su stanice urođenog imunološkog sustava, uključujući monocite, makrofage, dendritične stanice i neutrofile. Ove stanice su široko poznate po tome što pomažu tijelu da reagira na infekcije i ozljede, ali također sudjeluju u popravku tkiva, upali i dugoročnom preoblikovanju krvnih žila.
Prema mišljenju znanstvenika, aorta se ne smije tretirati kao jedna biološki uniformna struktura. Njezine regije - uključujući korijen aorte, luk, torakalnu aortu i abdominalnu aortu - razlikuju se po embrionalnom podrijetlu, obrascima protoka krvi, mehaničkim silama i sastavu stijenke krvnih žila. Spomenute razlike mogu pomoći u objašnjavanju zašto bolesti poput aneurizme aorte, disekcije aorte i kalcificirajuće stenoze aortnog zaliska nastaju na određenim anatomskim mjestima i različito napreduju među pacijentima.
Mijeloidne imunološke stanice također se razlikuju u tim regijama. Neke su stanice koje žive u tkivu i pomažu u održavanju lokalne ravnoteže u normalnim uvjetima. Druge se regrutiraju iz krvotoka kao odgovor na ozljedu, upalu ili promijenjeni protok krvi. Ovisno o okruženju i stadiju bolesti, ove stanice mogu pomoći u rješavanju oštećenja ili mogu doprinijeti trajnoj upali i destruktivnom preoblikovanju tkiva.
U zdravim uvjetima, makrofagi i druge mijeloidne stanice mogu podržati nadzor tkiva, ukloniti oštećeni materijal i doprinijeti popravku. Međutim, isti imunološki procesi mogu postati poremećeni kada upala traje.
Pokazalo se, da nekoliko bioloških putova mogu biti važni kod bolesti aorte. To uključuje mreže upalne signalizacije koje uključuju NLRP3 inflamasom i citokine poput interleukina-1 beta. Takvi putovi mogu pojačati imunološke odgovore i mogu utjecati na upalu stijenke krvnih žila, staničnu smrt i preoblikovanje tkiva.
Makrofagi se često opisuju kao jedan tip stanice, ali u stvarnosti mogu zauzeti različita funkcionalna stanja ovisno o lokalnom okruženju. Neki mogu podržavati popravak; drugi mogu promovirati upalu, fibrozu ili razgradnju izvanstanične matrice koja daje čvrstoću stijenci aorte.
Ovo rastuće prepoznavanje raznolikosti imunoloških stanica moglo bi pomoći znanstvenicima da se pomaknu dalje od širokih opisa upale i prema preciznijem razumijevanju koje stanice, signali i stadiji bolesti mogu biti najrelevantniji za intervenciju.