Minimalno invazivno stentiranje učinkovito liječi bolni posttrombotski sindrom
Velika studija je pokazala da se posttrombotski sindrom - česta i često bolna komplikacija od koje pate mnogi ljudi koji su doživjeli začepljenje glavnih vena zbog krvnih ugrušaka - može učinkovito liječiti minimalno invazivnim postupkom. Naime, studija je otkrila da postavljanje stenta za otvaranje i jačanje zahvaćene vene smanjuje težinu posttrombotskog sindroma te poboljšava venske simptome i ukupnu kvalitetu života kod oboljelih pacijenata.
Inače, ima mnogo pacijenata koji imaju umjereni ili teški posttrombotski sindrom i teško im je obavljati svakodnevne aktivnosti i održavati dobru kvalitetu života. Mnogi pacijenti ne mogu hodati bez boli ili produktivno raditi. Stanje je nedovoljno liječeno, dijelom i zato što nije bilo dostupnih opcija utemeljenih na dokazima. Ova studija je prvo veliko randomizirano ispitivanje koje pokazuje da je ovo stanje koje se može liječiti, pružajući pacijentima značajno olakšanje od ove bolesti.
U više od 300.000 ljudi se u SAD-u svake godine dijagnosticira duboka venska tromboza, blokada unutar jedne ili više dubokih vena u tijelu, često u nozi. Duboka venska tromboza često povećava rizik od plućne embolije, stanja opasnog po život u kojem krvni ugrušak putuje u jedno od pluća. Zajedno, ova dva stanja uzrokuju čak 100.000 smrtnih slučajeva u SAD-u svake godine.
Procjenjuje se da 40% pacijenata s dubokom venskom trombozom naknadno iskusi posttrombotski sindrom, koji može uzrokovati bol u nogama, oticanje, promjenu boje kože, smanjenu pokretljivost i smanjenu kvalitetu života. U teškim slučajevima, otvorene rane (ulkusi) koje je teško zacijeliti mogu se razviti u nozi ispod blokirane vena.
Primarni cilj liječnika koji liječe duboku vensku trombozu je spriječiti stvaranje novih ugrušaka pomoću lijekova za razrjeđivanje krvi. Međutim, blokade ostavljaju rezidualna oštećenja u veni koja se mogu pretvoriti u ožiljno tkivo i ograničiti protok krvi. Ovo je glavni temeljni uzrok posttrombotskog sindroma, koji se često liječi kompresijom (npr. posebnim čarapama) kako bi se smanjilo oticanje nogu, uz lijekove za razrjeđivanje krvi kako bi se spriječilo novo zgrušavanje. Nažalost, nijedan od ovih tretmana ne rješava temeljnu blokadu protoka krvi u veni niti pruža dosljedno dugoročno olakšanje od simptoma i invaliditeta.
