Niske razine vitamina B12 povezane sa srčanim bolestima
Niske razine vitamina B12 povezuju se s kardiovaskularnim bolestima, što je potaknulo znanstvenike da prouče kako nedostatak tog vitamina utječe na krvne žile, što klinička ispitivanja otkrivaju o uzimanju dodataka prehrani te koji bi pacijenti od toga mogli imati najviše koristi.
Niske koncentracije vitamina B12 povezane su s kardiovaskularnim bolestima, no uzimanje dodataka prehrani nije dosljedno sprječavalo teške kardiovaskularne događaje. Najsnažniji dokazi o mogućoj kliničkoj koristi odnose se na kombiniranu terapiju B-vitaminima u svrhu prevencije moždanog udara, osobito u populacijama u kojima ne postoji obvezno obogaćivanje hrane folnom kiselinom.
Ovaj pregledni članak temelji se na laboratorijskim istraživanjima, velikim populacijskim studijama i kliničkim ispitivanjima kako bi se procijenila uloga vitamina B12 u kardiovaskularnom zdravlju te utvrdilo imaju li dodaci vitamina B12 kardioprotektivno djelovanje.
Vitamin B12 prirodno se nalazi isključivo u namirnicama životinjskog podrijetla, poput mesa, ribe, jaja i mliječnih proizvoda. Njegova apsorpcija odvija se u nekoliko faza. Najprije želučana kiselina i probavni enzimi oslobađaju vitamin iz hrane. Protein nazvan unutarnji čimbenik (engl. intrinsic factor – IF) veže vitamin B12 i prenosi ga do ileuma (završnog dijela tankog crijeva), gdje se vitamin apsorbira. U krvotoku se samo oko 20 do 25 posto vitamina nalazi u aktivnom i iskoristivom obliku, poznatom kao holotranskobalamin.
Vitamin B12 ključan je za djelovanje dvaju važnih enzima. Jedan od njih pretvara aminokiselinu homocistein u drugu aminokiselinu, metionin, što podržava metilaciju DNK i igra središnju ulogu u regulaciji gena. Drugi enzim pomaže u razgradnji određenih masti i aminokiselina. Kod nedostatka vitamina B12, nakupljaju se homocistein i metilmalonska kiselina (MMA).
Znanstvenici opisuju nekoliko mehanizama kojima nedostatak vitamina B12 može negativno utjecati na kardiovaskularno zdravlje. To uključuje oksidativni stres, endotelnu disfunkciju, hiperhomocisteinemiju i defektne procese metilacije, a svi su povezani s aterosklerozom i oštećenjem krvnih žila.
Visoke razine homocisteina (nazvane hiperhomocisteinemija) povezane su s endotelnom disfunkcijom i mogu doprinijeti oštećenju krvnih žila i stvaranju plaka. Studije na životinjama pokazale su povećano nakupljanje plaka s povišenim razinama homocisteina. Kod žena u postmenopauzi, hiperhomocisteinemija je povezana s oštećenom endotelnom funkcijom, što se odražava u slabijoj dilataciji posredovanoj protokom (FMD), mjeri koliko se dobro arterija širi kao odgovor na povećani protok krvi.
Povezani proces je metil-folatna zamka. Bez B12, metionin sintaza ne može koristiti 5-metil-folat, pa se folat zarobljava u obliku koji ne može lako podržati druge reakcije ovisne o folatu. To oštećuje sintezu DNK i replikaciju stanica, dok smanjena dostupnost S-adenozilmetionina (SAM), glavnog donora metilne skupine u tijelu, može promijeniti metilaciju i regulaciju gena u krvnim žilama.
Klinički značaj ovih predloženih vaskularnih učinaka ostaje neizvjestan. Drugi potencijalni put uključuje endotelnu disregulaciju putem smanjene osjetljivosti dušikovog oksida.
Niske koncentracije vitamina B12 povezane su s većim kardiovaskularnim rizikom, ali dodaci vitamina B12 nisu pouzdano spriječili bolesti srca u kliničkim ispitivanjima. Liječenje nedostatka vitamina B12 utvrdilo je hematološke i neurološke koristi, dok najjasniji signal za prevenciju moždanog udara dolazi od kombinirane terapije vitaminima B u odabranim populacijama. Ove studije ne utvrđuju kardiovaskularnu zaštitu samo od vitamina B12.
Holotranskobalamin i MMA mogu poboljšati otkrivanje funkcionalnog nedostatka vitamina B12 kada su rezultati ukupnog serumskog vitamina B12 nejasni, ali njihova prediktivna vrijednost za srčane događaje nije jasna. Budući rad trebao bi se usredotočiti na napredne biomarkere i na precizne pristupe koji kombiniraju krvne pretrage, nutritivni status i moguće genetiku.
Osim toga, niske razine vitamina B12 povezane su sa znakovima električne nestabilnosti u srcu, uključujući elektrokardiografske markere osjetljivosti na aritmije. No, ovi rezultati ne utvrđuju da su kliničke aritmije češće među osobama s niskim koncentracijama B12.
Izvor:
Nutrition Journal
