Pedijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 6622 | Broj poruka: 26371

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med.

Poliklinika Salvea
Zagreb, Zagrebačka cesta 126


NEC


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

anita

22.06.2003. 23:07

Poštovani,
Naša je beba rođena u 38. tjednu carskim rezom, s težinom od 2270 g.Nakon tjedan dana oboljela je od nekrotizirajućeg enterokolitisa. Očajni smo s obzirom na moguće ishode i relativno visoku smrtnost. Obavljena je kirurška intervencija pri kojoj je uklonjena polovica kolona, slijepo crijevo i zalistak između kolona i ileuma. Prije nekoliko dana, tj. nekoliko dana nakon operacije počelo je hranjenje mliječnom formulom koja se za sada tolerira. Čekamo drugu operaciju za spajanje crijeva. Koji se konkretni problemi mogu proizaći iz nepostojanja zaliska i je li ih moguće prevladati. Zanima nas i kakve su (uz maksimalno požrtvovanje liječnika) mogućnosti izliječenja kod nas, a kakve u svijetu i na kojoj se klinici u svijetu taj problem najuspješnije rješava. Hvala.

Dr. Darko Richter

23.06.2003. 07:44

Što se tiče zalistka između cekuma i ileuma, nema znatnijih životnih problema u daljnjem tijeku. Najvažnije je učiniti anastomozu crijeva, tj. spajanje dva, sada razdvojena, kraja. No, ni tu nema žurbe. Čas je onda kada su kirurg i liječnici oko vašeg djeteta sigurni da je dijete sposobno podnijeti zahvat. To je uglavnom oko 6 mjeseci od kolektomije, tj. prve operacije u kojoj je dio crijeva izvađen. Osim toga, gleda se da je dijete u međuvremenu normalnog razvoja i da je fizički O.K. Operacija anastomoze debelog crijeva nije laka operacija, ali, po meni, nije niti operacija oko koje bi bilo stručnih nepoznanica. U principu, teže je napraviti onu prvu, tj. kolektomiju u akutnoj fazi NEC-a sa stomom, a anastomoza se ipak radi u povoljnijem i izabranom času i to na krajevima sada preostalog zdravog crijeva. Najbolje je da je radi onaj isti koji je učinio i prvu operaciju. Na kraju, ipak, moram primijetiti određenu čudnovatost u vašem pitanju: vi mene pitate, i to odmah, kamo biste otišli u inozemstvo, a da niti ne kažete gdje se to vaše dijete liječi i operira ovdje. Zar mislite da su ovdje svi isti i da postoji samo jedna razlika: tuzemstvo - inozemstvo? Postoje razlike unutar inozemstva kao i unutar tuzemstva.

anita

24.06.2003. 01:20

Poštovani dr. Richter,
Očito je da se radi o nesporazumu. Nismo pitali kamo da odemo u inozemstvo, nego smo se interesirali za usporedbu nas i inozemstva. Očekivali smo odgovor da bitne razlike nema. A eto zašto. Zato što su moju trudnoću, za koju su imali vrlo loše prognoze, spasili naši liječnici, a nakon toga su (opet) naši liječnici u odlučujućem trenutku spasili djetetov život. Ali kod nas je "in" hvaliti sve što je vani, a kuditi sve što se radi kod nas. Naš slučaj, međutim, može posvjedočiti ne samo o iznimnom medicinskom tretmanu, nego i o iznimnoj ljudskoj toplini, podršci i požrtvovnosti liječnika, za što vjerujem da se na tako iskren način ne dobiva u inozemstvu. To su stvari koje se jednostavno ne mogu odglumiti. Pretpostavljam jedino da postoji razlika u uvjetima koje na raspolaganju imaju naši, za razliku od inozemnih liječnika. Jasno da ne mislim da su kod nas svi isti (dobri ili loši). I na primjeru vlastitih studenata vidim kako se sve može završiti studij, a kad se jednog lijepog dana dobije diploma, na njoj nigdje ne stoji prosječna ocjena studija (iako ona nije apsolutna garancija). Tek se kasnije u praksi pokaže koliko je tko doista sposoban.
Zahvaljujem na Vašem odgovoru.

Dr. Darko Richter

24.06.2003. 09:51

Vidim da shvaćate puno toga, no ipak vam, s liječničke strane, želim dati malo plastičniji uvid u problem kvalitete. Nije samo stvar u nekim uvjetima u kojima radimo. Jer, ako je liječnik kvalitetan, ako je doista na visini najboljih uvjeta koji mu se mogu pružiti, i toga je svjestan, onda će vam, u okvirima nekih naših realnih uvjeta, reći: mogu vam pomoći, no rezultati su takvi i takvi, naša statistika je 80% umjesto 95%. Da li ste, i kada, od nekoga u nas to čuli? Htio bih da jeste, ali jako sumnjam, iako sam siguran da takvih liječnika u nas ima. No, čini mi se da to nisu uvijek neki razvikani, "nezaobilazni" znanstvenici. U nas se stvari uglavnom odvijaju po shemi: svi su vrhunski, uvjeti su vrhunski (baš jučer slušam na glavnom dnevniku HTV-a da je bolnica u Zadru dobila neke odjele ravne onima u Huston-u). Pa se pitam, otkud ljudima ideja da kod nas nešto nije vrhunsko? Samo kad treba iskamčiti neke novce, za svoju bolničicu, i napraviti se važan u javnosti i politici, ispada da su nam bolnice u katastrofalnom stanju. Nažalost, nema kritične mase građana koja bi znala što je kvaliteta, što im pripada i koji je minimum ispod kojega neće ići. Samo, tada bi javnost konačno čula koliko istinska vrhunska medicina košta, a koliko se novaca izdvaja.
No, što se tiče vašeg djeteta, ponovio bih vam ono iz svojeg prvog odgovora: da pokušate ostati s onim timom koji vam je liječio i operirao dijete kada je bilo ugroženo NEC-om, mislim da je, prema dosadašnjem tijeku, stvar dobro učinjena, da je taj tim kvalitetan, i da je sposoban, stručnom kvalitetom, kompenzirati eventualne manjkavosti materijalnih uvjeta, koji, osim operacijske dvorane, konaca i nešto lijekova, i nisu osobito zahtjevni.