Pedijatrija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 6623 | Broj poruka: 26372

Prof. dr. sc. Milivoj Jovančević, dr. med.

Poliklinika Salvea
Zagreb, Zagrebačka cesta 126


pomoc


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

denis

19.11.2003. 20:00

Postovani dr.Richter,
imamo sina od dvije godine i dva mjeseca,koji je veseo,napredan,prava pricalica...Prvu godina dana uglavnom je dobro spavao,uz povremena budjenja bez placa i vristanja,uvijek raspolozen za igru..Kada je navrsio godinu dana,krenula sam na posao,ostao je na cuvanju kod rodjake,koju sam "otpustila " nakon devet mjeseci zbog straha i konstantnih budjenja od strane djeteta.Taj strah se je pojavio iznenada -jer je dijete izvanredno prihvatilo rodjeku prvih osam mjeseci.I sve se to odjednom promijenilo...nije joj htio,plakao je kad je vidi,nocu je imao uzasne snove...Nakon par provjera ustanovila sam da ona dijete plasi,uspaljuje na silu...
Dali smo dijete na cuvanje roditeljima koji su relativno mladi,i dijete je ponovo bilo veselo,nocu je spavao,nije bilo problema.
Prije mjesec dana bili smo klinici zbog "laringitis ac.subglotica".Bili smo citavo vrijeme s njim ali ponovo dozivljava takav strah da smo prije vremena morali napusiti kliniku. Ponovo se pojavljuje ogroman strah,ne zeli ici vani a nocu se konstantno budi,place i govori kako ne zeli ici na kliniku.Mozda ovo nije pitanje za Vas ali nadam se da cete me barem uputiti kome da se javim i da li rebam traziti strucnu pomoc.Moja pitanja glase:
-da li cekati vrijeme da dijete vremenom zaboravi sve sto se desilo ili mu pricati i pojasniti sto se dogodili(kroz igru i sl.)
-da li je normalno biti u toj mjeri osjetljiv,da li potraziti pomoc,jer on je stvarno preplasen,preosjetljiv,prenjezan
-da li u pedijatriji postoji "fenomen preosjetljivog djeteta",jer je on u odnosu na svoje vrsnjake napredniji u mnogim stvarima ali ovakvo osjetljivo,senzibilno dijete nisam srela.
Izvinite na opsirnosti i hvala na ustupljenom vremenu

Dr. Darko Richter

20.11.2003. 12:46

Pitanje nije za mene kao za pedijatra, iako mi je, kao pedijatru, lakše shvatiti strahove djeteta, osobito nakon boravka u bolnici. Da sam na vešem mjestu, svakako bih izbjegavao bilo kakvo ponavljanje situacija koje u djeteta izazivaju strah i utvrđuju ga u takvoj reakciji. Tada to ima šanse da se s vremenom smiri. Kao primjer, svakako bitno manji, ali moj, ispričat ću vam da sam sa svojom najstarijom kćerkom (sada 8 g) imao "jedan incident" kada je bila stara 2 g. 10 mj. Bacao sam je u zrak, kako to već djeca vole, no u jednom času poletjela je malo više od daljine na kojoj se osjećala sigurno, i ja sam to osjetio, ali ipak sam je malo više bacio. Poslije se godinama nije htjela "odlijepiti" od mojih ruku ako bih je pokušao opet baciti, makar samo zamahnuti prema gore. Tek sada, u dobi do 8 g., kada vidi kako bacam mlađe kćerke (2 i 6 g.) i ona to opet želi i sada u tome ponovno uživa i potpuno se slobodno pušta. No, ako primjećujete da strah počinje ovladavati vašim sinom i suviše često, i bez posebnog razloga, tada svakako treba otići dječjem psihologu. Preporučio bih konzultaciju s profesoricom Matić Flander, koja vodi centar za zlostavljanu djecu u Zagrebu. Osobno jako cijenim njezin rad sa zlostavljanom djecom, i, iako vaše dijete, srećom, nije u tom košu, mislim da bi vam ona, sa svojim puno težim iskustvima i općenito iskustvima s djecom (prije je radila u Klaićevoj), pravim savjetom bila od velike pomoći.

denis

22.11.2003. 10:06

Postovani dr.Richter,
hvala na razumijevanju,i uputama.Mislim da cu potraziti pomoc prof.Flander jer zelim otkloniti ovu situacju i pomoci svom djetetu kako bi izasao iz ovih problem i da znamo na koji nacin postupati ubuduce.
Hvala i puno srece u radu.
Denis