Intravenski razrjeđivač krvi poboljšava oporavak srca nakon kardiogenog šoka
Za pacijente sa srčanim udarom koji razviju kardiogeni šok - najozbiljniju komplikaciju srčanog udara - kangrelor, potentan intravenski razrjeđivač krvi, rezultirao je boljim oporavkom srčane funkcije u usporedbi s oralnom antitrombocitnom terapijom.
Pacijenti koji prežive kardiogeni šok nakon srčanog udara među su pacijentima s najvećim rizikom i imaju značajan rizik od razvoja zatajenja srca. Svako poboljšanje srčane funkcije trebalo bi smanjiti rizik od razvoja zatajenja srca dugoročno. Ovo ispitivanje pokazuje potencijalnu korist snažnih intravenskih razrjeđivača krvi (antitrombocitnih lijekova) u smanjenju komplikacija u ovim složenim slučajevima.
Jednako tako, kangrelor je bio puno bolji u zaštiti srca od mikrovaskularne opstrukcije. U ovom fenomenu, mali fragmenti plaka ili ugrušaka se odlome i začepe krvne žile u srcu, što može oštetiti srčani mišić. Pacijenti koji su uzimali kangrelor imali su 73 posto manju vjerojatnost razvoja ove opasne komplikacije od pacijenata koji su primali tikagrelor.
Nakon godinu dana, kod pacijenata liječenih kangrelorom zabilježen je znatno veći porast ejekcijske frakcije lijeve klijetke (mjera sposobnosti srca da pumpa krv) u usporedbi s pacijentima koji su primali tikagrelor. Ultrazvučni pregledi pokazali su poboljšanje od 37,9 % (u usporedbi s 21,7 % kod tikagrelora), dok su nalazi magnetske rezonancije (MRI) pokazali porast od 15,8 % u skupini koja je primala kangrelor, naspram 2,1 % u skupini na tikagreloru.
Kardiogeni šok nakon srčanog udara za otprilike polovicu pacijenata završava smrtnim ishodom unutar godinu dana. Primjena snažnih lijekova za sprječavanje zgrušavanja krvi (antitrombotika) tijekom ugradnje stenta mogla bi poboljšati tu sumornu prognozu i ishode u slučajevima kardiogenog šoka. Ovo je važno otkriće, s obzirom na to da, osim hitne revaskularizacije začepljene krvne žile ili primjene mehaničkih srčanih pumpi, dosad nijedna druga terapija nije dokazano učinkovita za liječenje kardiogenog šoka.
Izvor:
The Lancet