Zatajivanje srca (zatajenje srca, srčana dekompenzacija) je skup simptoma (tegobe koje bolesnik osjeća) i znakova (nalazi koje liječnik opaža prilikom pregleda) koji upućuju na nemogućnost srca da ispuni svoju osnovnu zadaću, a to je opskrba organizma krvlju. Radi se o zatajivanju crpne (istisne) funkcije srca.
U normalnim uvjetima srce radi na vrlo jednostavnom načelu – ono mora izbaciti cjelokupnu količinu krvi koja u njega ulazi. Ukoliko to nije više moguće, dolazi do stanja koje nazivamo zatajivanjem srca.
Do zatajivanja srca može doći naglo (akutno), ali je češće riječ o sporom procesu (kroničnom), pri čemu srce tipično jedno vrijeme kompenzira (nadoknađuje) svoju slabost različitim obrambenim mehanizmima. Ovi mehanizmi uključuju povećanje srčanih šupljina (dilataciju), zadebljanje srčanih stijenki (hipertrofija), brži rad srca (porast frekvencije, tahikardiju) kao i mehanizme koji nisu povezani sa samim srcem, nego s ukupnim krvožilnim sustavom (stiskanje arterija – vazokonstrikcija, zadržavanje tekućine i soli lučenjem posebnih hormona, usmjeravanjem krvotoka prema važnim organima kao što je mozak – centralizacija krvotoka, itd.).
Zadnja izmjena: 24.08.2019.
Djeca mogu doživjeti akutnu srčanu dekompenzaciju (zatajivanje srca) zbog jakog upalnog stanja (višesistemski upalni sindrom u djece ili MIS-C) nakon infekcije novim koronavirusom SARS-CoV-2, ukazuje nova studija.
Osobe s dijabetesom tipa 1, posebno one s lošom kontrolom glikemije, imaju značajno povećan rizik za kardiovaskularne bolesti, a zatajivanje srca prepoznato je kao važna komplikacija dijabetesa tipa 1. Pa tako, oboljeli od dijabetesa tipa 1 sa slabom kontrolom glikemije, imaju deset puta veći rizik od zatajivanja srca.
