Zatajivanje srca (zatajenje srca, srčana dekompenzacija) je skup simptoma (tegobe koje bolesnik osjeća) i znakova (nalazi koje liječnik opaža prilikom pregleda) koji upućuju na nemogućnost srca da ispuni svoju osnovnu zadaću, a to je opskrba organizma krvlju. Radi se o zatajivanju crpne (istisne) funkcije srca.
U normalnim uvjetima srce radi na vrlo jednostavnom načelu – ono mora izbaciti cjelokupnu količinu krvi koja u njega ulazi. Ukoliko to nije više moguće, dolazi do stanja koje nazivamo zatajivanjem srca.
Do zatajivanja srca može doći naglo (akutno), ali je češće riječ o sporom procesu (kroničnom), pri čemu srce tipično jedno vrijeme kompenzira (nadoknađuje) svoju slabost različitim obrambenim mehanizmima. Ovi mehanizmi uključuju povećanje srčanih šupljina (dilataciju), zadebljanje srčanih stijenki (hipertrofija), brži rad srca (porast frekvencije, tahikardiju) kao i mehanizme koji nisu povezani sa samim srcem, nego s ukupnim krvožilnim sustavom (stiskanje arterija – vazokonstrikcija, zadržavanje tekućine i soli lučenjem posebnih hormona, usmjeravanjem krvotoka prema važnim organima kao što je mozak – centralizacija krvotoka, itd.).
Godine 1970., osoba starija od 65 godina hospitalizirana zbog srčanog udara (infarkta miokarda) u SAD-u imala je oko 60% šanse da živa napusti bolnicu. Danas je stopa preživljavanja preko 90%, s još boljim ishodima za mlađe pacijente.
08.06.2025. 22:3707.06.2025. 22:08
| Family Practice | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Poznato je da se bolje zdravlje mozga povezuje s nižim rizikom od moždanog udara, demencije i depresije u kasnoj životnoj dobi. Neurološke bolesti poput moždanog udara, demencije i depresije u kasnoj životnoj dobi često su uzrokovane kombinacijom promjenjivih čimbenika rizika.