Zatajivanje srca (zatajenje srca, srčana dekompenzacija) je skup simptoma (tegobe koje bolesnik osjeća) i znakova (nalazi koje liječnik opaža prilikom pregleda) koji upućuju na nemogućnost srca da ispuni svoju osnovnu zadaću, a to je opskrba organizma krvlju. Radi se o zatajivanju crpne (istisne) funkcije srca.
U normalnim uvjetima srce radi na vrlo jednostavnom načelu – ono mora izbaciti cjelokupnu količinu krvi koja u njega ulazi. Ukoliko to nije više moguće, dolazi do stanja koje nazivamo zatajivanjem srca.
Do zatajivanja srca može doći naglo (akutno), ali je češće riječ o sporom procesu (kroničnom), pri čemu srce tipično jedno vrijeme kompenzira (nadoknađuje) svoju slabost različitim obrambenim mehanizmima. Ovi mehanizmi uključuju povećanje srčanih šupljina (dilataciju), zadebljanje srčanih stijenki (hipertrofija), brži rad srca (porast frekvencije, tahikardiju) kao i mehanizme koji nisu povezani sa samim srcem, nego s ukupnim krvožilnim sustavom (stiskanje arterija – vazokonstrikcija, zadržavanje tekućine i soli lučenjem posebnih hormona, usmjeravanjem krvotoka prema važnim organima kao što je mozak – centralizacija krvotoka, itd.).
Zadnja izmjena: 24.08.2019.
Dapagliflozin, lijek koji se već uspješno koristi za liječenje dijabetesa tipa 2 i sprječavanje razvoja zatajivanja srca, također se može koristiti i za liječenje već postojećeg zatajivanja srca, čak i u pacijenata bez dijabetesa tipa 2, ukazuje nova studija.
Nakon srčanog udara (infarkta miokarda), pacijenti s dijabetesom izloženi su 44 posto većem riziku od zatajivanja srca i kasnije smrti nego pacijenti bez dijabetesa, ukazuje nova studija. Tijekom hospitalizacije zbog infarkta miokarda kod 32 posto bolesnika s dijabetesom došlo je do zatajivanja srca u usporedbi s 17 posto bolesnika bez dijabetesa.
