|
HarisKecan
|
12.01.2023. 23:55
Dobar dan. Živim i radim u Austriji. Otac sam 2 djece od 3 god i 2 mjeseca, curica i dječak. Djeca se normalno razvijaju vesela su. U vrtic idu već više od godinu dana. Problem je kod dječaka, njegov govor se slabo razvija, ima neki mali fond riječi ali nekako mu razumijevanje slabije od curice. Moram napomenuti da i curica ne priča sad baš nešto extra ali opet se nju može razumjeti. On je veseo djecak, voli da trci, mase i dosta toga ali..u vrtic su nam skrenuli pažnju da on mozda ima autizam, vodili smo ga na specijalne pretrage gdje su mu dali neku nama nejasnu dijagnozu, kao poteskoce u govoru. To je bilo prije pola godine. On normalno jede, spava, ali kad hoce vode ili hranu uzme nas za ruku i vodi do frizidera ili do vode. Ako hoce slatkiša pokaziva na njih . Kad gledaju crtice ona lezi mirno a on se stalno ljulja, cupka i mase rukama. Stalno pjevuši djecije pjesmice ali na neki nerazgovjetan nacin, mi razumijemo koja je pjesma ali to nisu prave rijeci. Ako mu pruzis skupitu saku i kazes da broji on broji ali su to vise mrmljajuci brojevi. Ako npr. otvara ladicu da uzme nesto sto ne smije kad mu se kaže ne odmah se okrene i kao bjezi i smije se. Ponekad reagira na ime a nekad nece. Voli da drži neki predmet u rukama,mase sa njim nije važno sta ali kad to npr ujutro uzme on to nosi sa sobom sve do vrtica. Moram napomenuti da je kao manji dosta gledao crtice i tad nas je slabo dozivljavao, ali smo im duzi period ukinuli tv i onda se dosta promjenio. Mi smo mladi roditelji blizanaca pa smo pogriješili sa tv. Curica je prije puzala, ustala, prohodala a on je u svemu za njom kasnio 3-4 mjeseca. Da li je to sve skupa normalno ili da se brinemo? Hvala unaprijed na odgovoru
|
|
Hana Hrpka, prof.
|
17.01.2023. 14:55
Dragi tata,
hvala Vam što ste se odlučili javiti i podijeliti s nama svoju zabrinutost te nam na taj način iskazali povjerenje.
Iz Vašeg upita dobila sam dojam da ste brižan roditelj koji želi najbolje svome djetetu, pomno prati kako se razvija i trudi se odgovoriti na njegove potrebe, što bih voljela pohvaliti. Ako sam Vas dobro razumjela, imate blizance koji imaju 3 godine i 2 mjeseca. Dječakov se govor sporije razvija, ima poteškoća s razumijevanjem, a ono što mu treba Vam iskaže tako da Vas do toga vodi. Pri tome, spominjete da ste prije pola godine posjetili stručnjaka gdje je utvrđeno da postoje poteškoće u govoru, a u vrtiću su iskazali sumnju na autizam. Pitate se postoji li razlog za brigu ili je razvoj Vašeg djeteta uobičajen za njegovu razvojnu dob.
Vjerujem da Vas sumnja na autizam može zabrinuti i uplašiti, a neslaganja između izjava osoblja u vrtiću i stručnjaka kod kojeg ste bili na specijalističkom pregledu zbuniti, zbog čega ste u potrazi za odgovorima. Pitam se što ste točno saznali od stručnjaka i jeste li dobili neke smjernice. Ponašanja za koja ste izrazili zabrinutost ne znače nužno da Vaš sin ima autizam. Također, postoje razlike u tempu kojim se djeca razvijaju što znači da neće svi u isto vrijeme progovoriti ili slagati rečenice. S druge strane, djeca u dobi od 3 godine trebala bi moći komunicirati s članovima obitelji, obično imaju veliki vokabular i u mogućnosti su formirati kraće rečenice od dvije ili tri riječi koje su Vama razumljive. Budući da je prošlo neko vrijeme od Vašeg posljednjeg susreta sa stručnjakom, potičem Vas da mu se ponovno obratite kako bi Vam mogao dodatno pojasniti dijagnozu, odgovoriti na Vaša pitanja i nedoumice te Vas uputiti na daljnje korake postupanja u situaciji u kojoj se nalazite.
Vjerujem kako Vam se mogu javiti različite misli i brige, kao i osjećaji zabrinutosti, straha i bespomoćnosti te mi je iz tog razloga važno da u svemu ovome niste sami. Potičem Vas da se oslonite na pomoć i podršku stručnjaka iz okoline, kako bi Vi dobili smjernice koje su Vam potrebne, a Vaše dijete adekvatan pristup i podršku kakvu zaslužuje. Budući da navodite da živite i radite u Austriji, pitam se jeste li potražili dostupne stručnjake u Vašoj blizini. U Hrvatskoj pomoć možete potražiti u Centru za rehabilitaciju Edukacijskog-rehabilitacijskog fakulteta gdje postoji cjelokupan tim različitih stručnjaka psihologa, pedagoga, logopeda i drugih stručnjaka posebno educiranih po pitanju autizma. Možete ih nazvati na broj 01 2338 022. Adresa na kojoj se nalaze je Borongajska cesta 83f, 10 000 Zagreb.
Za kraj, željela bih Vas podsjetiti da Vam za sva roditeljska pitanja, brige i nedoumice preporučam i Hrabri telefon, gdje se svakim radnim danom od 9 do 20 sati možete javiti na besplatnu savjetodavnu liniju za mame i tate na broju 0800 0800. Ako Vam to više odgovara, možete se obratiti i putem elektroničke pošte na adresu savjet@hrabritelefon.hr.
Još jednom Vam želim zahvaliti što ste se javili i na taj nam način iskazali povjerenje. Želim Vam puno sreće, ustrajnosti i strpljenja u daljnjim koracima te Vas podsjećam da se uvijek ponovo možete javiti i podijeliti svoja pitanja i brige.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
|
tincica7
|
09.08.2023. 19:50
Poštovani, majka sam djecaka od 17 mj. koji je rodjen iz uredne trudnoce u terminu. Oduvijek je fizicki napredan, visok i jak u rangu djeteta od 2,5 god. Propuzao i posjeo se sa cca 8 mj, prohodao sa 14.
Naime, pocela sam se brinuti sto nema nikakvu pokaznu gestu i skoro nikad se ne odaziva na svoje ime. Nekad mozda ali jako jako rijetko. Kad gleda slikovnicu ili novine (npr. neki katalog) on ispruzi taj prstic i stavi ga na nesto, pa okrene stranicu i tako stalno ali nema onog pokazivanja kad nesto zeli i ne zna traziti. Ako vidi bocicu sa vodom na stolu, on ce doci do stola i nekim svojim glasanjem ce ju traziti s tim da gleda u mene, pa u bocicu, dok ja ne ustanem i dam mu. Znam da je i to neki vid komunikacije, ali voljela bih vidjeti taj prstic. Ne govori jos apsolutno nista, ni mama ni tata, nista. Samo ba-ba, da-da i slicne slogove, ali konkretnu rijec nema jos nijednu. Imam osjecaj da nas ne razumije nista sto pricamo, doslovno nista, zna za “ne ne” i “dodji”. Ne razumije kad mu kazem “daj mami lopticu” ili nesto tako, ali kad pitam “gdje je (ime djeteta)”, odmah se skriva jer se jako voli igrati skrivaca i to smo se igrali jos dok je puzao. Sluh mu je onda ocito u redu, jer cim cuje glazbu, mikrovalnu ili bilo sta, dolazi odmah. Zivimo u inozemstvu u gradu, u stanu, i normalno drukcije je nego na selu gdje ima dvoriste. Evo sad neko vrijeme sam s njim u HR kod mojih roditelja (jer sam jos na porodiljnom) i odusevljen je, stalno bi htio vani, kupi kamencice, bere cvijece, penje se na stolice i gdje god moze, gleda mace, golubove. U ovih mj dana ovdje je bas puno napredovao u vidu igre, istrazivanja, ali recimo za drugu djecu nije nesto zainteresiran, kao da ih ne dozivljava i nece se bas igrati jer ni tamo kod nas se nema s kim igrati. Ili su starija djeca ili doslovno nema djece u parkicu a ovako nemamo nikog tko ima manje dijete. Zna da su njegove igracke njegove jer tu pokazuje ljutnju ako mu neko dijete uzme, i odmah hoce natrag iako se cak i ne igra s tom igrackom. Sad po novom moze dokuciti kvake na vratima i to mu je fora sad otvoriti i otici u drugu sobu, i primjetio je prekidac za svjetlo i takodjer poceo paliti, gasiti. To ponekad radi, nije stalno. Takodjer je poceo otvarati kuhinjske elemente, vadi iz njih stvari i igra se po podu, nosi sa sobom pa baca. Hoce prici ljudima i nema neki strah zasad. Ako vidi da sam ja sjela i igram se s njegovim igrackama, dodje i on, ali nije da ga drzi predugo jer stvarno ga sad sve zanima i sve hoce vidjeti, dodirnuti. Voli se i zna se sam igrati (mama mi je rekla da sam i ja bila takva). Znam da je to sve mozda normalno u njegovoj dobi, samo ne znam dokad bih mozda trebala cekati da se obratim pedijatru. Sto vise citam o autizmu sve vise me strah jer pisu ti neki simptomi koje sam ja navela, a opet znam da ne mora znaciti, samo eto. Ne znam sto da radim. Hvala unaprijed.
|
|
Hana Hrpka, prof.
|
14.08.2023. 22:10
Draga mama,
za početak Vam želim zahvaliti na javljanju i na iskazanom povjerenju. Iz Vašeg sam upita stekla dojam da ste topla majka kojoj je važno da svome djetetu osigura podržavajuću i poticajnu okolinu za daljnji razvoj. Pohvaljujem Vas što brižno pratite svog sina i trudite se olakšati mu suočavanje sa svakodnevnim izazovima od kojih se odrastanje sastoji.
Ako sam Vas dobro razumjela, Vaš dječak od 17 mjeseci rođen je iz uredne trudnoće i po svojoj veličini, težini te fizičkim sposobnostima odgovara razvojnim normama za svoju dob, ili je i iznadprosječan. Navodite kako ste primarno zabrinuti zbog nedostatka pokazne geste i neodazivanja na ime kad ga zovete. Spominjete kako određen oblik komunikacije ipak postoji, te kako dječak pogledom, kao i glasanjem, daje do znanja svoje želje i potrebe. Također, navodite kako dječak nije još izgovorio konkretnu riječ, već se oslanja na slogovno izražavanje, te da Vas brine što nemate dojam da Vas ne razumije, iako reagira na zahtjeve poput „Dođi“.
U svojem ste upitu opisali niz situacija i ponašanja iz kojih dobivam dojam da je Vaš dječak znatiželjno i otvoreno dijete koje je motivirano istraživati svoju okolinu te se i sami trudite obogatiti njegov život raznim iskustvima (poput izlaska u prirodu, igre s njim i slično) koja mu omogućuju izloženost različitim novim podražajima.
Vaš je dječak trenutno u razvojnoj fazi u kojoj su prisutne velike individualne razlike s obzirom na fizičke, kognitivne te jezične sposobnosti. Postoje određena očekivanja o tome kojim bi se tempom njegov razvoj trebao odvijati, a ona se temelje na načinu na koji se određena ponašanja i razvojni zadatci razvijaju kod najvećeg broja djece. No, treba imati na umu da je svako dijete jedinstveno, razlikuje se od druge djece te se ove standardne vrijednosti ne mogu primijeniti na svu djecu. Stoga se bez direktne interakcije i pregleda od strane stručne osobe ne može sa sigurnošću ustanoviti postoje li deficiti u razvoju djeteta.
Na razini opće populacije, između prve i druge godine većina djece može pokazati imenovane predmete i slike svakodnevnih stvari, slijediti nizove povezanih ideja u kontekstu (na primjer, „Dođi ovamo“, „Vrijeme je za spavanje“), razumije govor o ljudima koji nisu prisutni („Baka dolazi na kavu”), prepoznaje dijelove tijela, životinje te predmete na slici, i razumije zapovijedi složene od 2 pojma („Daj bebi vode“). Djeca u toj dobi puno više razumiju no što mogu iskazati riječima. Što se tiče same ekspresije, govorni iskaz je kratak, izgovor većine glasova još je nejasan i neodređen, te većina djece te dobi koristi jednu do dvije riječi u rečenici. Spominju imena bliskih osoba (koja su u dječjoj produkciji skraćena i promijenjena ovisno o govornim mogućnostima), služe se pokaznim zamjenicama, govore o sebi imenom, koriste se gestom umjesto riječi u komunikaciji i traže od odraslih da mu imenuju predmete. Na temelju opisanih ponašanja očekivanih za razvojnu dob, možete vidjeti da Vaš dječak neka od ovih ponašanja pokazuje, a neka ne.
Bitno je da se na dijete ne stavlja pretjeran pritisak oko vježbanja govora nego da ga se potiče na dobi primjeren način. Neka od nepoželjnih ponašanja koja kod djeteta mogu stvoriti pritisak i osjećaj tjeskobe su konstantno traženje da ponavlja za nama kratke riječi ili rečenice, pretjerano korigiranje izgovora, ili uskraćivanje svega što ne zatraži na govorno korektan način. Poticati govorni razvoj u ovoj dobi znači njegovati sve oblike komunikacije djeteta i odraslih, kao i djeteta i druge djece - mimiku, gestu, pantomimu, te sve varijante glasovno-govorne komunikacije. Nadalje, govor se najbolje usvaja kroz zajedničku aktivnost s ostalim govornicima, i to kroz jednostavno i melodično “bojanje” životnih situacija kroz govor – hranjenje, šetnje, kupanje, uspavljivanje, odlazak u trgovinu i slično.
Što se tiče pitanja pravog trenutka za odlazak pedijatru, savjetovala bih Vam da, ako ste zabrinuti, slušate sebe jer Vi ste osoba koja provodi najviše vremena sa svojim djetetom, prati ga i najbolje poznaje. Stoga, ako se osjećate zabrinuto i čini Vam se da se dijete ne razvija tempom koji biste možda očekivali, uvijek se možete otići posavjetovati sa stručnom osobom, koja je tu da bi Vam pomogla u brizi za dobrobit Vašeg djeteta. S obzirom na spomenute situacije i opće razvojne norme, moguće je da je ovo samo faza u dječakovom razvoju koja ne mora ništa značiti, a moguće je i da postoji neka poteškoća koju bi pedijatar mogao brzo uočiti budući da će vidjeti dijete uživo i moći sam promotriti kako dječak reagira. Također, ako prepozna potrebu, liječnik Vas može uputiti na neuropedijatrijsko testiranje. Ono se sastoji od obrade od strane stručnog tima koji će daljnjim testiranjem ispitati postoje li neke neurološke ili druge poteškoće koje bi mogle narušiti normativni razvoj Vašeg djeteta. U tom slučaju, liječnik će Vas informirati o dostupnim opcijama te Vam preporučiti kamo da idete s obzirom na Vaše potrebe. Vjerujem da je mnogim roditeljima pomisao na to da moraju dijete voditi kod doktora i na testiranja stresna pa se pitam brinete li u ovoj situaciji i o svojim potrebama i željama. Kao i Vaše dijete, i Vi imate pravo na podršku i pomoć u svojoj okolini te ljude koji će Vas saslušati ili pomoći oko brige za dijete. Voljela bih znati da tu pomoć imate i koristite kako biste održali i vlastitu dobrobit.
Konačno, voljela bih čuti što mislite o svemu što sam napisala. Potičem Vas da se javite ako ćete htjeti još razgovarati o ovoj situaciji, ili o bilo kojoj drugoj nedoumici koja će Vam se javiti na roditeljskom putu. Možete se ponovno javiti ovim putem, ili nazvati savjetodavnu roditeljsku liniju Hrabrog telefona, na broj 0800 0800, koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Još jednom Vam zahvaljujem na javljanju i želim Vam puno sreće u daljnjoj brizi za Vašeg dječaka.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.
|
