Dječja psihologija


Da bi mogli slati poruke na forum trebate se prijaviti. Novi korisnici mogu se registrirati ovdje. Molimo vas da prije registracije pročitate Pravila za korištenje foruma.

Broj tema: 427 | Broj poruka: 1389

anonymous

Hana Hrpka, prof. psih.

Hrabri telefon
Zagreb, Draškovićeva 72


Da li moje dijete ima autizam


Morate biti prijavljeni kako bi imali pristup forumu. Prijaviti se možete na sljedeći način: ovdje

Autor Poruka

HarisKecan

12.01.2023. 23:55

Dobar dan. Živim i radim u Austriji. Otac sam 2 djece od 3 god i 2 mjeseca, curica i dječak. Djeca se normalno razvijaju vesela su. U vrtic idu već više od godinu dana. Problem je kod dječaka, njegov govor se slabo razvija, ima neki mali fond riječi ali nekako mu razumijevanje slabije od curice. Moram napomenuti da i curica ne priča sad baš nešto extra ali opet se nju može razumjeti. On je veseo djecak, voli da trci, mase i dosta toga ali..u vrtic su nam skrenuli pažnju da on mozda ima autizam, vodili smo ga na specijalne pretrage gdje su mu dali neku nama nejasnu dijagnozu, kao poteskoce u govoru. To je bilo prije pola godine. On normalno jede, spava, ali kad hoce vode ili hranu uzme nas za ruku i vodi do frizidera ili do vode. Ako hoce slatkiša pokaziva na njih . Kad gledaju crtice ona lezi mirno a on se stalno ljulja, cupka i mase rukama. Stalno pjevuši djecije pjesmice ali na neki nerazgovjetan nacin, mi razumijemo koja je pjesma ali to nisu prave rijeci. Ako mu pruzis skupitu saku i kazes da broji on broji ali su to vise mrmljajuci brojevi. Ako npr. otvara ladicu da uzme nesto sto ne smije kad mu se kaže ne odmah se okrene i kao bjezi i smije se. Ponekad reagira na ime a nekad nece. Voli da drži neki predmet u rukama,mase sa njim nije važno sta ali kad to npr ujutro uzme on to nosi sa sobom sve do vrtica. Moram napomenuti da je kao manji dosta gledao crtice i tad nas je slabo dozivljavao, ali smo im duzi period ukinuli tv i onda se dosta promjenio. Mi smo mladi roditelji blizanaca pa smo pogriješili sa tv. Curica je prije puzala, ustala, prohodala a on je u svemu za njom kasnio 3-4 mjeseca. Da li je to sve skupa normalno ili da se brinemo? Hvala unaprijed na odgovoru

Hana Hrpka, prof. psih.

17.01.2023. 14:55

Dragi tata,
hvala Vam što ste se odlučili javiti i podijeliti s nama svoju zabrinutost te nam na taj način iskazali povjerenje.
Iz Vašeg upita dobila sam dojam da ste brižan roditelj koji želi najbolje svome djetetu, pomno prati kako se razvija i trudi se odgovoriti na njegove potrebe, što bih voljela pohvaliti. Ako sam Vas dobro razumjela, imate blizance koji imaju 3 godine i 2 mjeseca. Dječakov se govor sporije razvija, ima poteškoća s razumijevanjem, a ono što mu treba Vam iskaže tako da Vas do toga vodi. Pri tome, spominjete da ste prije pola godine posjetili stručnjaka gdje je utvrđeno da postoje poteškoće u govoru, a u vrtiću su iskazali sumnju na autizam. Pitate se postoji li razlog za brigu ili je razvoj Vašeg djeteta uobičajen za njegovu razvojnu dob.
Vjerujem da Vas sumnja na autizam može zabrinuti i uplašiti, a neslaganja između izjava osoblja u vrtiću i stručnjaka kod kojeg ste bili na specijalističkom pregledu zbuniti, zbog čega ste u potrazi za odgovorima. Pitam se što ste točno saznali od stručnjaka i jeste li dobili neke smjernice. Ponašanja za koja ste izrazili zabrinutost ne znače nužno da Vaš sin ima autizam. Također, postoje razlike u tempu kojim se djeca razvijaju što znači da neće svi u isto vrijeme progovoriti ili slagati rečenice. S druge strane, djeca u dobi od 3 godine trebala bi moći komunicirati s članovima obitelji, obično imaju veliki vokabular i u mogućnosti su formirati kraće rečenice od dvije ili tri riječi koje su Vama razumljive. Budući da je prošlo neko vrijeme od Vašeg posljednjeg susreta sa stručnjakom, potičem Vas da mu se ponovno obratite kako bi Vam mogao dodatno pojasniti dijagnozu, odgovoriti na Vaša pitanja i nedoumice te Vas uputiti na daljnje korake postupanja u situaciji u kojoj se nalazite.
Vjerujem kako Vam se mogu javiti različite misli i brige, kao i osjećaji zabrinutosti, straha i bespomoćnosti te mi je iz tog razloga važno da u svemu ovome niste sami. Potičem Vas da se oslonite na pomoć i podršku stručnjaka iz okoline, kako bi Vi dobili smjernice koje su Vam potrebne, a Vaše dijete adekvatan pristup i podršku kakvu zaslužuje. Budući da navodite da živite i radite u Austriji, pitam se jeste li potražili dostupne stručnjake u Vašoj blizini. U Hrvatskoj pomoć možete potražiti u Centru za rehabilitaciju Edukacijskog-rehabilitacijskog fakulteta gdje postoji cjelokupan tim različitih stručnjaka psihologa, pedagoga, logopeda i drugih stručnjaka posebno educiranih po pitanju autizma. Možete ih nazvati na broj 01 2338 022. Adresa na kojoj se nalaze je Borongajska cesta 83f, 10 000 Zagreb.
Za kraj, željela bih Vas podsjetiti da Vam za sva roditeljska pitanja, brige i nedoumice preporučam i Hrabri telefon, gdje se svakim radnim danom od 9 do 20 sati možete javiti na besplatnu savjetodavnu liniju za mame i tate na broju 0800 0800. Ako Vam to više odgovara, možete se obratiti i putem elektroničke pošte na adresu savjet@hrabritelefon.hr.
Još jednom Vam želim zahvaliti što ste se javili i na taj nam način iskazali povjerenje. Želim Vam puno sreće, ustrajnosti i strpljenja u daljnjim koracima te Vas podsjećam da se uvijek ponovo možete javiti i podijeliti svoja pitanja i brige.
Srdačan pozdrav,
Hana Hrpka, prof.

tincica7

09.08.2023. 19:50

Poštovani, majka sam djecaka od 17 mj. koji je rodjen iz uredne trudnoce u terminu. Oduvijek je fizicki napredan, visok i jak u rangu djeteta od 2,5 god. Propuzao i posjeo se sa cca 8 mj, prohodao sa 14.
Naime, pocela sam se brinuti sto nema nikakvu pokaznu gestu i skoro nikad se ne odaziva na svoje ime. Nekad mozda ali jako jako rijetko. Kad gleda slikovnicu ili novine (npr. neki katalog) on ispruzi taj prstic i stavi ga na nesto, pa okrene stranicu i tako stalno ali nema onog pokazivanja kad nesto zeli i ne zna traziti. Ako vidi bocicu sa vodom na stolu, on ce doci do stola i nekim svojim glasanjem ce ju traziti s tim da gleda u mene, pa u bocicu, dok ja ne ustanem i dam mu. Znam da je i to neki vid komunikacije, ali voljela bih vidjeti taj prstic. Ne govori jos apsolutno nista, ni mama ni tata, nista. Samo ba-ba, da-da i slicne slogove, ali konkretnu rijec nema jos nijednu. Imam osjecaj da nas ne razumije nista sto pricamo, doslovno nista, zna za “ne ne” i “dodji”. Ne razumije kad mu kazem “daj mami lopticu” ili nesto tako, ali kad pitam “gdje je (ime djeteta)”, odmah se skriva jer se jako voli igrati skrivaca i to smo se igrali jos dok je puzao. Sluh mu je onda ocito u redu, jer cim cuje glazbu, mikrovalnu ili bilo sta, dolazi odmah. Zivimo u inozemstvu u gradu, u stanu, i normalno drukcije je nego na selu gdje ima dvoriste. Evo sad neko vrijeme sam s njim u HR kod mojih roditelja (jer sam jos na porodiljnom) i odusevljen je, stalno bi htio vani, kupi kamencice, bere cvijece, penje se na stolice i gdje god moze, gleda mace, golubove. U ovih mj dana ovdje je bas puno napredovao u vidu igre, istrazivanja, ali recimo za drugu djecu nije nesto zainteresiran, kao da ih ne dozivljava i nece se bas igrati jer ni tamo kod nas se nema s kim igrati. Ili su starija djeca ili doslovno nema djece u parkicu a ovako nemamo nikog tko ima manje dijete. Zna da su njegove igracke njegove jer tu pokazuje ljutnju ako mu neko dijete uzme, i odmah hoce natrag iako se cak i ne igra s tom igrackom. Sad po novom moze dokuciti kvake na vratima i to mu je fora sad otvoriti i otici u drugu sobu, i primjetio je prekidac za svjetlo i takodjer poceo paliti, gasiti. To ponekad radi, nije stalno. Takodjer je poceo otvarati kuhinjske elemente, vadi iz njih stvari i igra se po podu, nosi sa sobom pa baca. Hoce prici ljudima i nema neki strah zasad. Ako vidi da sam ja sjela i igram se s njegovim igrackama, dodje i on, ali nije da ga drzi predugo jer stvarno ga sad sve zanima i sve hoce vidjeti, dodirnuti. Voli se i zna se sam igrati (mama mi je rekla da sam i ja bila takva). Znam da je to sve mozda normalno u njegovoj dobi, samo ne znam dokad bih mozda trebala cekati da se obratim pedijatru. Sto vise citam o autizmu sve vise me strah jer pisu ti neki simptomi koje sam ja navela, a opet znam da ne mora znaciti, samo eto. Ne znam sto da radim. Hvala unaprijed.

Hana Hrpka, prof. psih.

14.08.2023. 22:10

Draga mama,

za početak Vam želim zahvaliti na javljanju i na iskazanom povjerenju. Iz Vašeg sam upita stekla dojam da ste topla majka kojoj je važno da svome djetetu osigura podržavajuću i poticajnu okolinu za daljnji razvoj. Pohvaljujem Vas što brižno pratite svog sina i trudite se olakšati mu suočavanje sa svakodnevnim izazovima od kojih se odrastanje sastoji.

Ako sam Vas dobro razumjela, Vaš dječak od 17 mjeseci rođen je iz uredne trudnoće i po svojoj veličini, težini te fizičkim sposobnostima odgovara razvojnim normama za svoju dob, ili je i iznadprosječan. Navodite kako ste primarno zabrinuti zbog nedostatka pokazne geste i neodazivanja na ime kad ga zovete. Spominjete kako određen oblik komunikacije ipak postoji, te kako dječak pogledom, kao i glasanjem, daje do znanja svoje želje i potrebe. Također, navodite kako dječak nije još izgovorio konkretnu riječ, već se oslanja na slogovno izražavanje, te da Vas brine što nemate dojam da Vas ne razumije, iako reagira na zahtjeve poput „Dođi“.

U svojem ste upitu opisali niz situacija i ponašanja iz kojih dobivam dojam da je Vaš dječak znatiželjno i otvoreno dijete koje je motivirano istraživati svoju okolinu te se i sami trudite obogatiti njegov život raznim iskustvima (poput izlaska u prirodu, igre s njim i slično) koja mu omogućuju izloženost različitim novim podražajima.

Vaš je dječak trenutno u razvojnoj fazi u kojoj su prisutne velike individualne razlike s obzirom na fizičke, kognitivne te jezične sposobnosti. Postoje određena očekivanja o tome kojim bi se tempom njegov razvoj trebao odvijati, a ona se temelje na načinu na koji se određena ponašanja i razvojni zadatci razvijaju kod najvećeg broja djece. No, treba imati na umu da je svako dijete jedinstveno, razlikuje se od druge djece te se ove standardne vrijednosti ne mogu primijeniti na svu djecu. Stoga se bez direktne interakcije i pregleda od strane stručne osobe ne može sa sigurnošću ustanoviti postoje li deficiti u razvoju djeteta.

Na razini opće populacije, između prve i druge godine većina djece može pokazati imenovane predmete i slike svakodnevnih stvari, slijediti nizove povezanih ideja u kontekstu (na primjer, „Dođi ovamo“, „Vrijeme je za spavanje“), razumije govor o ljudima koji nisu prisutni („Baka dolazi na kavu”), prepoznaje dijelove tijela, životinje te predmete na slici, i razumije zapovijedi složene od 2 pojma („Daj bebi vode“). Djeca u toj dobi puno više razumiju no što mogu iskazati riječima. Što se tiče same ekspresije, govorni iskaz je kratak, izgovor većine glasova još je nejasan i neodređen, te većina djece te dobi koristi jednu do dvije riječi u rečenici. Spominju imena bliskih osoba (koja su u dječjoj produkciji skraćena i promijenjena ovisno o govornim mogućnostima), služe se pokaznim zamjenicama, govore o sebi imenom, koriste se gestom umjesto riječi u komunikaciji i traže od odraslih da mu imenuju predmete. Na temelju opisanih ponašanja očekivanih za razvojnu dob, možete vidjeti da Vaš dječak neka od ovih ponašanja pokazuje, a neka ne.

Bitno je da se na dijete ne stavlja pretjeran pritisak oko vježbanja govora nego da ga se potiče na dobi primjeren način. Neka od nepoželjnih ponašanja koja kod djeteta mogu stvoriti pritisak i osjećaj tjeskobe su konstantno traženje da ponavlja za nama kratke riječi ili rečenice, pretjerano korigiranje izgovora, ili uskraćivanje svega što ne zatraži na govorno korektan način. Poticati govorni razvoj u ovoj dobi znači njegovati sve oblike komunikacije djeteta i odraslih, kao i djeteta i druge djece - mimiku, gestu, pantomimu, te sve varijante glasovno-govorne komunikacije. Nadalje, govor se najbolje usvaja kroz zajedničku aktivnost s ostalim govornicima, i to kroz jednostavno i melodično “bojanje” životnih situacija kroz govor – hranjenje, šetnje, kupanje, uspavljivanje, odlazak u trgovinu i slično.

Što se tiče pitanja pravog trenutka za odlazak pedijatru, savjetovala bih Vam da, ako ste zabrinuti, slušate sebe jer Vi ste osoba koja provodi najviše vremena sa svojim djetetom, prati ga i najbolje poznaje. Stoga, ako se osjećate zabrinuto i čini Vam se da se dijete ne razvija tempom koji biste možda očekivali, uvijek se možete otići posavjetovati sa stručnom osobom, koja je tu da bi Vam pomogla u brizi za dobrobit Vašeg djeteta. S obzirom na spomenute situacije i opće razvojne norme, moguće je da je ovo samo faza u dječakovom razvoju koja ne mora ništa značiti, a moguće je i da postoji neka poteškoća koju bi pedijatar mogao brzo uočiti budući da će vidjeti dijete uživo i moći sam promotriti kako dječak reagira. Također, ako prepozna potrebu, liječnik Vas može uputiti na neuropedijatrijsko testiranje. Ono se sastoji od obrade od strane stručnog tima koji će daljnjim testiranjem ispitati postoje li neke neurološke ili druge poteškoće koje bi mogle narušiti normativni razvoj Vašeg djeteta. U tom slučaju, liječnik će Vas informirati o dostupnim opcijama te Vam preporučiti kamo da idete s obzirom na Vaše potrebe. Vjerujem da je mnogim roditeljima pomisao na to da moraju dijete voditi kod doktora i na testiranja stresna pa se pitam brinete li u ovoj situaciji i o svojim potrebama i željama. Kao i Vaše dijete, i Vi imate pravo na podršku i pomoć u svojoj okolini te ljude koji će Vas saslušati ili pomoći oko brige za dijete. Voljela bih znati da tu pomoć imate i koristite kako biste održali i vlastitu dobrobit.

Konačno, voljela bih čuti što mislite o svemu što sam napisala. Potičem Vas da se javite ako ćete htjeti još razgovarati o ovoj situaciji, ili o bilo kojoj drugoj nedoumici koja će Vam se javiti na roditeljskom putu. Možete se ponovno javiti ovim putem, ili nazvati savjetodavnu roditeljsku liniju Hrabrog telefona, na broj 0800 0800, koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Još jednom Vam zahvaljujem na javljanju i želim Vam puno sreće u daljnjoj brizi za Vašeg dječaka.

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.

Dzana10

20.04.2024. 18:05

Poštovanje!
Ja sam majka djevojčice od 22 mjeseca,veoma sam zabrinuta .Voljela bih čuti stručno mišljenje.
Da li problem samo vidim ja?Neke situacije me posjećaju na autizam.
Ako ima problem kome da se obratim prvo?
Djevojčica je rođena na termin,zdrava i napredna beba.Nismo imali nikakvi poteškoca.Do svoje prve godine je već hodala,uvijek je bila aktivna,znatiželjna,razigrana.Sa 16 mjeseci je jasno dozivala mama,tata,Mija(to joj je starija seka),djede,maca,hop,baci,Mina,keka to je koliko sam se sjetila.Nije bilo mrmljanje,citko je dozivala.Ako joj kažem idi pokucaj seki Miji na vrata i zovi je da ručate,ona to uradi,pokuca i kaze Mijo nekoliko puta.Ako joj muž kaže daj tati loptu,ona donese i bacaju jedno drugo.Znala je da oponaša manju rodicu koja je puzala,pa i ona bi puzala za njom. Nepoznati osoba bi se uvijek sramila,pa bi sjela kod mene i sakrila glavu uz mene,to bi trajalo kratko,brzo bi je proslo i nastavila po svom.
Ono što se u posljednje vrijeme događa da ona je prestala pričati,sad mrmlja ponekad i samo zove mama,i to kad joj nesto treba.
Od rođenja je vezana za jednu dekicu i jastuk ,bez toga nema spavanja,ali trazi i preko dana,imam osjećaj kao da je to smiruje,kao da miriše taj jastuk i glavu stavi u njega.Ali to sve traje kratko,pogleda napr.u neke igracke i pocne da se igra,ni jednu igru dugo ne igra,osim sto voli lopte,ali ne veze se za njih toliko.Kad vidi suta,ubacuje u kos i nastavi neku drugu igru.Kada je smanjio govor,ja sam pokusala dobiti informaciju od tete koja je cuva,inace doma dok smo mi na poslu da li daje djetetu mobilni telefon ili tv da gleda crtice,ona je rekla ponekad.Ali ja sam imala dojam da ona punu vise gleda,s tim da nisam smjela pustiti telefon na sto,odma bi uzela i trazila da joj se nade crtani.Kada bi ja uzela telefona,ona bi reagovala plačom,uzela svoju dekicu,dudu i jastuk i opet glavu stavila u njega.Brzo bi to sve proslo,nastavila neku igru.
Ima par dana kako sam skrenila paznju teti za telefon,i od tad na njoj primjetim razliku rekla je par rijeci osim mama,i ponovo je pocela raditi neke stvari koje je radila prije.Ne uzima telefon sa stola
Ali me zabrinjava isto sto voli puno da skače,hop,hop.To radi samo na bračnom krevetu,ako smo ostavili vrata otvorena od spavace sobe,trčeći je usla,na krevet legla i čeka da ali ćemo doci za njom,ako odma nismo usli,pocela bi da skače i smija se.Jos sto me u ovom periodu zabrinjava jeste da ponekad kao pregleda svoje rukice,nije cesto ali desi se.Jos bi da napomenem od samog početka ona nikad nije pokazivala prstom predmet,ali je znala da ode to toga sto želi,i cjelom rukom pokaze,ako ja se napravim da nisam cula da me zove,ona u ljutni kaze ono ili daj.Trenutno me zabrinjava i pogled očima,kad radim grimase gleda me i smije se,a kad je samo zovnem na ime nekad pogleda a nekad samo okrene pogled,ima osjećaj kao da sam joj dosadna.
Naprimjer ako kazem idemo vani,ode kod vrata i čeka,kazem obuci kapu stavlja na glavu ili oblači cipele.Kazem joj da nesto odnese u smeđe,uradi.Kazem joj poljubi seku,tatu dosta puta odradi i kaze ljubi mamu,ali ne svaki puta i dode do mene i poljubi.Ono sto me brine je uvijek ne odzivanje na ime,kao da me ignorise,pogleda pa nastavi sta je radila,to ne pokazivanje prstićem i kad joj je nešto drago kao podskakuje i ljulja se na momenat,kao da nezna da iskaze drugacije.Naprimjer ima jedan dječak,od prijateljice malo je veći,prije ga je zvala stalno imenom.Sad ga ne zove ali mu se obraduje smjeskom,kad je on dozove dode kod njega i ljula se i podskakuje par sekundi.Onda nastavi dalje.Sa njim,sekom igra se dobacivanja lopte.Zna cesto da baca ,igra se pa iz cista mira baci neke igracke,ili obori na pod sa stola.Kazem joj idemo oprati ruke,ode do cesme opere i otvara laticu vadi rucnik i brise ruke.Lista knjige i slikovnice ali ne zadraza se puno na njima,voli da slaze kocke,zna se nekada naljutiti kada padnu,a nekad nastavi ponovo.Uglavnom ni jednu igru ne igra dugo.Kad se vozimo u autu razgleda kroz prozor.Voli da se mazi,ali ne i da se smara previse.Ako joj kazem na nesto NE pokusa to ipak uraditi,naprimjer dirati aparat za vodu,ode ipak do njega,stane i pogne glavu,ako se ja okrenem ona opet nastavlja.Zna da uzme neki predmet sto joj ne dam i da se sakrije. Evo naprimjer vlažne maramice,uzme,potrči i ode iza sofe vadi jednu po jednu.Izvinjavam se na dugom tekstu,nadam se da cu sto prije dobiti odgovor od vas.

Dzana10

21.04.2024. 14:40

Zaboravila sam napomeniti javi se ponekad i okretanje u krug,sa osmjehom.Ne tako često,ako ja na to reagujem sa ne past ćes,naljutim se.Brzo prede na drugo zanimanje.Ona pokazuje puno da je znatiželjna,sve mora vidjeti,pipnuti.I da još napomenem kad joj nesto pričam,a to se njoj ne sviđa okrene se i pogled očima bude prema gore.Javilo se povremeno trljanje okica a i kad hoće da privuče pažnju zatvori ih na pola,i tako me gleda.Zna reagovati na dodi mami,odma dođe.Muz isto kad je pozove da mu nesto donese i dode kod njega uradi isto.Moram da napišem jos da sa svom dijecom nema zelju da se igra,to su djeca koja ne viđa često ili ih nije vidjela nikako.Sjedne kod igrački ali ne obraća paznju na njih.A sa djecom od prijatelja,porodice koju viđa češce sjedne bas pored njega,posmatra ga,uzima razne igracke.Mi kao roditelji ako smo sjeli kod igrački odma dolazi i ona.Ne smeta joj ako promjenim slagalicu na drugu stranu i ako ona sve slaze jednu na drugu,ako ja stavim.na neku drugu stranu i ona odma stavi svoju.Gura se na guralici,voli se voziti biciklom,penjati na tobogan,spustati i čekati svoj red,ako vidi da djeca zure da se spuste i ona cini isto.Vani kada izađemo ako ugleda lokvice vode,ide odma prema njima i skače.Jedne prile sam joj pokazala na jednom mjestu cvijeće,i jel ga ugledala ide tamo i želi da ubere,pa ga baci.Moje pitanje je jos da li do ovog njenog ponasanja je doslo zbog znakova autizma,mobitela i televizije ili je moguće da je sve ovo jedna od faza.Molim vas za savjet.
Pišem svega sto se sjetim,u nadi da ako moje dijete ima problem,želim mu pomoći.
Srdačan pozdrav

Hana Hrpka, prof. psih.

24.04.2024. 23:20

Draga mama,

hvala Vam što ste se odlučili javiti i podijeliti sa mnom svoju zabrinutost te mi na taj način iskazali svoje povjerenje. Dobila sam dojam da aktivno pratite razvoj svoje kćeri i promišljate o razvojnim promjenama, zbog čega mi se činite kao brižna i angažirana mama te bih Vas zbog toga voljela pohvaliti.

Spomenuli ste kako ste zabrinuti za Vašu kćer (22 mjeseca) jer je, kako kažete, u zadnje vrijeme promijenila ponašanje. Primjećujete određene obrasce ponašanja koji prije nisu bili specifični za nju i pitate se jesu li ta ponašanja razvojno uobičajena i koji je njihov uzrok. Navodite kako je Vaša kći prestala pričati intenzitetom kojim je pričala prije, te da u posljednje vrijeme često mrmlja. Isto tako, spomenuli ste kako se vezala za dekicu i jastuk te ju to na neki način smiruje. Nadalje, naveli ste kako imate osjećaj da Vas ne gleda u oči dok je dozovete imenom i ponekad se naljuti kad joj ne dopustite gledanje crtića na mobitelu. Bilo mi je drago pročitati kad ste napisali da se voli voziti biciklom, penjati na tobogan te skakati u lokvicama vode. Iz brojnih ponašanja koja ste naveli mogu pretpostaviti da je Vaša kći zaigrana i aktivna djevojčica. Htjela bih Vam reći kako mi se roditelji često javljaju sa sličnim pitanjima i brigama i voljela bih da znate kako u tome niste sami. Kad dijete u kratkom periodu uvelike promijeni ponašanje i prestane se verbalno izražavati kao prije, potpuno je prirodno da roditelji reagiraju brigom i da žele shvatiti zbog čega je došlo do takve promjene.

Mogu zamisliti da vidite razliku između Vaše prve i druge kćeri i da se možda ponekad pitate odakle takva razlika. Prvotno bih voljela naglasiti kako je svako dijete drugačije te ima vlastitu ličnost, obrasce ponašanja, potrebe i stavove. Isto tako, tijekom odrastanja, a pogotovo u prvim godinama života, dijete se kao takvo ubrzano mijenja, raste i razvija se. Nešto što se Vašem djetetu svidjelo prije 3 mjeseca, ne znači nužno da će se svidjeti i danas. Brojne promjene koje ste naveli kod svoje kćeri i brojna ponašanja koja primjećujete, mogu biti odraz njenog razvitka i promjena koje se događaju u fazama razvoja, a koje ponekad ne moraju biti 'prema naprijed'. Isto tako, naveli ste da ste se zabrinuli vezano za njezino provođenje vremena na mobitelu te ljutnje koju iskazuje ako ne smije biti na mobitelu. Htjela bih Vas pohvaliti što ste brzo reagirali i odlučili joj smanjiti dozvoljeno vrijeme 'pred ekranima'. Djeca u dobi od otprilike 2 do 3 godine prolaze kroz ključni razvojni period gdje je interakcija s stvarnim svijetom i ljudima od ključne važnosti za razvoj njihovih vještina. Prekomjerna izloženost mobitelima i ekranima može ograničiti njihovu sposobnost razvijanja socijalnih vještina, jezičnih sposobnosti i kognitivnih funkcija. Umjesto toga, važno je da kod Vaše kćeri potičete aktivnosti koje potiču njezinu maštu, kreativnost i fizičku aktivnost kako bi njeno djetinjstvo bilo što uravnoteženije. Svakako, vjerujem da poneki crtić primjeren dobi ne može naškoditi i može biti zabavna obiteljska razonoda.

Navevši sve do sada, voljela bih Vam reći da razumijem Vašu brigu i važno mi je da u tome niste sami. Iz tog bih Vas razloga voljela ohrabriti da se oslonite na pomoć, smjernice i podršku stručnjaka dječjeg razvoja koji Vam mogu odgovoriti na pitanja koja su Vam važna. Iako nedostatak govora, jaka privrženost stvarima i izbjegavanje kontakta očima mogu biti karakteristike određene razvojne faze, voljela bih Vas ohrabriti da se posavjetujete s nekim od stručnjaka dječjeg razvoja poput pedijatra, neuropedijatra ili dječjeg razvojnog psihologa. Potaknula bih Vas da za početak posjetite djetetovog pedijatra kako bi dobili uputnicu i preporuku za daljnje psihološke procjene. Pedijatar može preporučiti specijaliste poput neuropedijatra ili dječjeg razvojnog psihologa, ili preporučiti timsku obradu cijelog stručnog tima, koji posljedično mogu pružiti potrebnu stručnost i smjernice u vezi s optimalnim razvojem Vašeg djeteta. Pitam se kako Vam to zvuči i javljaju li Vam se oko ovoga određena pitanja ili brige. Voljela bih još jednom naglasiti kako u ovome niste i ne morate biti sami te mi je važno da Vi i Vaša kći dobijete podršku stručnjaka kakvu i zaslužujete.

Za kraj, htjela bih pohvaliti Vašu brižnost, proaktivnost i spremnost da reagirate na najbolji mogući način za Vašu kćer. Ako ćete imati dodatnih pitanja i nedoumica, osim ovim putem, podršku možete potražiti i putem besplatne savjetodavne linije Hrabrog telefona za mame i tate, koja je dostupna svakim radnim danom od 9 do 20 sati putem broja 0800 0800. Puno sreće i strpljenja želim Vam u daljnjim izazovima roditeljstva, kao i lijepih trenutaka s Vašim kćerima!

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.

Dzana10

26.04.2024. 10:15

Hvala vam mnogo na izdvojenom vremenu.
Hvala vam mnogo i na divnim,milim i dragim riječima,koja je potrebna svakom roditelju,kada je u pitanju briga o djetetu i njegovom zdravlju.
Vjerujte nam nismo se susreli uvijek sa takvim osobama.
Vaš odgovor me jak smirio,kao i potaknuo da svakako potrazim savjet navedeni stručnjaka.Jer znam da cu tako biti mirna.I ako trenutno vidim promjena na bolje.
Htjela bi se samo nadovezati,da sam već prije nego sto sam se obratila vama,razgovarala sa djetetovim pedijatrem.Objasnila detalje,što njemu nisam primjetila neku vecću zabrinutost.Osim što mi je postavio pitanje,da li se djete nečeg prestrašilo?Dok smo kući sa njom,nismo primjetili niti imali situaciju da se uplaši.
Tad nam je rekao da pratimo razvoj djeteta da septembra,a poslije da u slučaju potreba da se javimo dječim psihologu,logopedu...Meni se naravno to činilo predugo,pa sam vam morala pisati,da čujem i vaše mišljenje.
Htjela bi samo da dodam,dok smo čekali vaš odgovor,prijemjetila sam neke promjene na bolje.
Dosle su neke riječi koje su već prije bile prisutne,ne puno ali ponekad kaže.
Dobili smo jednu i novu a ta je seka.
Nekoliko dana smo setali do jezera,hranili smo patkice,vidjela sam da je to puno veseli.Bacala je komadice hljeba i mahala im.A danas kada smo išle prema njima.
Rekla sam patkice da li ste gladne?
Gdje ste se sakrile?
Nasmijala se i pokazala mi prstom prema njima.
U momentu nisam mogla vjerovati.Smijala mi se kao da je znala da želim da pokaže,i ako mi se često tako učini.
Primjetila sam da želi biti samostalna,pa sam sebi postavila pitanje da li sam joj bila naporna,u želji da je potaknem na govor,pokazni gest i slicno..Malo sam promjenila taktiku,sad kada želimo da se igramo,šetamo,vozimo bicikl.Kažemo ko je za igru i slično?Odma me pogleda u oči,nabaci svoj medeni osmjeh,vidim tu želju i sreću.Srdačan pozz

Hana Hrpka, prof. psih.

30.04.2024. 19:40

Draga mama,

hvala Vam na ponovnom javljanju i dijeljenju dodatnih detalja o svojoj kćeri i njezinom razvoju. Drago mi je da ste u prošlom odgovoru pronašli nešto što Vas je umirilo i ohrabrilo. Nadam se da ćete i u budućnosti surađivati sa stručnjacima uz koje ćete se osjećati sigurno i koji će pokazivati razumijevanje za Vaše brige, kao i da ćete nastaviti ustrajno i proaktivno tražiti pomoć kao što to sad činite.

Naveli ste da ste se već obratili djetetovu pedijatru koji Vam je predložio da pratite promjene u ponašanju djeteta do rujna i da se tad po potrebi obratite stručnjacima poput psihologa i logopeda. Pohvalno je što ste već podijelili svoje brige s pedijatrom i drago mi je da ste od njega dobili neke smjernice. Potičem Vas da nastavite surađivati s pedijatrom i dijeliti svoje brige, a ako primijetite da koraci koje poduzimate ne rezultiraju željenim promjenama ili Vas neka promjena počne dodatno zabrinjavati, u redu je da potražite mišljenje drugih stručnjaka kad za time osjetite potrebu. Vašoj djevojčici susret sa stručnjakom nikako ne može naštetiti i to obično izgleda kao uobičajeni razgovor i igra, a Vi biste se mogli osjećati sigurnije i mirnije.

Razveselilo me pročitati da ste primijetili neke pozitivne pomake u ponašanju djevojčice, kao što su usvajanje novih riječi, ponovno korištenje nekih koje je ranije usvojila, želja za samostalnošću i slično. Vjerujem da Vam to može biti ohrabrujuće, a i iz prvog upita stekla sam dojam da je Vaša kći zaigrana, vedra, aktivna i znatiželjna djevojčica. Nije neuobičajeno da roditelje zabrinjavaju promjene koje primijete, no one su često prolaznog karaktera i dio očekivanog razvojnog tijeka. Također, djeca jednako kao i odrasli mogu imati varijacije u raspoloženju, razini energije i drugim čimbenicima koji utječu na ponašanje. Svakako bih Vas potaknula da nastavite pratiti ponašanje djevojčice, a u tome Vam može pomoći i vođenje dnevnika. Možete zapisivati promjene kad ih primijetite i bilježiti okolnosti koje Vam se čine važnima (primjerice aktivnosti toga dana) kako biste mogli stručnjacima prenijeti što više detalja i primijetiti određene obrasce ako postoje. Pitam se kako Vam to zvuči.

Za kraj, voljela bih Vam još reći da mi je bilo zaista lijepo pročitati s kolikom ljubavlju, toplinom i nježnošću opisujete svoju kćer i svoju želju da joj pomognete. Vjerujem da ste brižna i posvećena mama koja stavlja djecu na prvo mjesto, a htjela bih Vas potaknuti da uz sve izazove odgoja ne zaboravite i na svoje potrebe. Ako ste Vi sretni i zadovoljni, imat ćete i više kapaciteta za brigu o djeci. Vaša dobrobit je jednako važna kao i dobrobit Vaše djece i zaslužujete osjećati se mirno i podržano. Ako Vam se jave neka nova pitanja o ovoj ili bilo kojoj drugoj roditeljskoj temi, slobodno mi ponovno pišite ovim putem. Možete i nazvati besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broju 0800 0800 radnim danom od 9 do 20 sati. Želim Vam puno sreće, strpljenja i snage u svemu što Vas očekuje.

Srdačan pozdrav,

Hana Hrpka, prof.