Divertikulitis se obično dijagnosticira tijekom akutnog napada. No, obzirom da i druge bolesti poput akutne upale crvuljka (apendicitis), raka debelog crijeva, raka jajnika, sindroma iritabilnog crijeva, ishemijskog kolitisa, infektivnog kolitisa, peptičkog ulkusa i Crohnove bolesti, mogu izazvati slične simptome, potrebno je provesti niz laboratorijskih pretraga i dijagnostičkih postupaka poput laboratorijskih pretraga krvi i urina kako bi se uočili znakovi infekcije, testiranja stolice na okultno krvarenje, kompjuterizirane tomografije (CT), ultrazvuka (UZV) abdomena te rendgenskog pregleda s dvostrukim kontrastom.
Prednost ima CT abdomena uz peroralni i IV radiokontrast, premda se u gotovo 10 posto pacijenata ne može razlučiti divertikulitis od raka debelog crijeva. Stoga se obično 6 tjedana nakon liječenja divertikulitisa radi kolonoskopija kako bi se isključio podležeći rak debelog crijeva. Kolonoskopija i klizma barijem su kontraindicirane u akutnoj fazi bolesti obzirom da mogu dovesti do perforacije (puknuća) upaljenog divertikula.
Zadnja izmjena: 30.10.2019.
Više razine tjelesne aktivnosti povezane su s manjim rizicima od hospitalizacije za 9 od 25 najčešćih stanja, ukazuju rezultati studije koja je analizirala podatke od 81.717 sudionika, u dobi od 42 do 78 godina.
Tijekom pandemije COVID-19, opseg kirurških zahvata se smanjio, ali je klinička slika divertikulitisa postala ozbiljnija, ukazuju rezultati nove studije. Tijekom pandemije broj operacija debelog crijeva zbog divertikulitisa smanjio se za 13,1 posto.
