Giht (ulozi, urični artritis) je recidivirajuća upala jednog ili više zglobova koja nastaje zbog odlaganja kristala soli mokraćne kiseline (urata).
Naime bolesnici s gihtom imaju poremećaj metabolizma purina što rezultira povišenom koncentracijom mokraćne (urične) kiseline u serumu, tu pojavu nazivamo hiperuricemijom. Ukoliko netko ima hiperuricemiju, to ne znači da ima giht.
Do upale zgloba dolazi zbog reakcije organizma na kristale mononatrijskog urata u sklopu hiperuricemije. Ako se urati nakupljaju u mekim tkivima nastaju tofi, dok nakupljanje u bubrezima može rezultirati nastankom bubrežnih kamenaca.
Visoka koncentracija mokraćne kiseline u serumu (hiperuricemija) nastaje zbog hiperprodukcije (previskog stvaranja u organizmu) ili hiposekrecije (preniskog izlučivanja iz organizma).
Hiperuricemija može postojati bez simptoma, može dovesti do akutne atake (napadaja) gihta ili kroničnog gihta s komplikacijama. Oko 90 posto bolesnika s kroničnim gihtom ima nefropatiju (poremećaj bubrega).
Pojavnost gihta je viša kod muškaraca nego kod žena, giht je najčešća upalna bolest zglobova kod muškaraca starijih od 40 godina, dok se broj žena koje obolijevaju od gihta povećava nakon menopauze. U Hrvatskoj od gihta boluje oko 0,5 posto stanovnika.
Zadnja izmjena: 19.08.2019.
Rezultati nove studije u kojoj je sudjelovalo više od 119.000 ispitanika, pokazali su da je povijest gihta povezana s povećim rizikom za benignu paroksizmalnu pozicijsku vrtoglavicu (BPPV) i Meniereovu bolest.
Za mlade muškarce, promjene u metaboličkom sindromu (MetS) povezane su s promijenjenim rizikom od slučajnog gihta, ukazuju rezultati nove studije u kojoj su sudjelovali muškarci u dobi od 20 do 39 godina.
