Legionarska bolest

Legionarsku bolest izaziva bakterija Legionella, a najčešći uzročnik je Legionella pneumophilia (85 do 90% slučajeva), Legionella micdadei (5 do 10%), Legionella bozemanii i Legionella dumoffii. Bakterija raste u toplom i vlažnom prostoru te u vodi, često u klimatizacijskim uređajima, i prenosi se udisanjem bakterije u pluća.

Zaraza se često širi u hotelima ili vojarnama, gdje boravi mnogo ljudi, a koriste se klimatizacijski uređaji koji nisu dobro održavani ili se rijetko uključuju pa je voda odstajala i topla, što su idealni uvjeti za razmnožavanje Legionelle.

Bolest je česta u razvijenim zemljama, u zemljama u razvoju još češća, a osobito su u opasnosti imunokompromitirane osobe.

Općenito, ljudi ne prenose legionarsku bolest na druge ljude. Međutim, to može biti moguće u rijetkim okolnostima.

Inkubacija obično traje od 2 do 10 dana. Simptomi su vrućica, slabost, glavobolja, mialgija, kašalj, a može se javiti i proljev.

Većina zdravih ljudi izloženih legioneli ne oboli. Međutim, određeni čimbenici izlažu ljude povećanom riziku za dobivanje legionarske bolesti. Osobe s povećanim rizikom od obolijevanja uključuju: sadašnje ili bivše pušače, osobe od 50 ili više godina, osobe s određenim zdravstvenim problemima ili stanjima.

Osobe sa sljedećim zdravstvenim stanjima imaju povećan rizik od obolijevanja ako su izložene legioneli: rak, kronična bolest pluća, dijabetes, zatajenja bubrega, zatajenje jetre te slab imunološki sustav. Kronična bolest pluća uključuje kroničnu opstruktivnu bolest pluća (KOPB) i emfizem.

Legionarska bolest zahtijeva liječenje antibioticima. Većina slučajeva ove bolesti može se uspješno liječiti. Rano prepoznavanje i liječenje bolesti može povećati izglede za uspješnost liječenja. Zdravi ljudi obično ozdrave nakon što su oboljeli od legionarske bolesti, ali im je često potrebna bolnička njega.

Specifična terapija uključuje antibiotike koji mogu postići visoke intracelularne koncentracije (npr. makrolidi, kinoloni, ketolidi, tetraciklini, rifampin). Prijavljeni redoslijed in vitro i intracelularne aktivnosti protiv L pneumophila su kinoloni, zatim ketolidi, a zatim makrolidi. Beta-laktami i aminoglikozidi djeluju protiv vrsta Legionella in vitro, ali nisu klinički učinkoviti.

Azitromicin je lijek izbora za djecu sa sumnjom ili potvrđenom infekcijom legionelom. Uz rijetke iznimke, početnu terapiju treba primijeniti intravenski. Nakon što se primijeti dobar klinički odgovor, može se prijeći na oralnu primjenu. U bolesnika s teškom bolešću ili kod kojih se čini da ne reagiraju na monoterapiju, preporučuje se dodatak rifampina.

Oko 1 od 10 ljudi koji se razbole od legionarske bolesti umrijet će zbog komplikacija svoje bolesti. Za one koji dobiju legionarsku bolest tijekom boravka u zdravstvenoj ustanovi, oko 1 od 4 će umrijeti.