Sindrom suhog oka ili suho oko je stanje kod kojeg suze više ne mogu održavati površinu oka dovoljno vlažnom. Posljedica nedovoljnog vlaženja oka je osjećaj neugode u oba oka, osjećaj umornih očiju, pečenja i pijeska u očima, povremena zamućenja vida te preosjetljivost na svjetlo, suhe i vjetrovite prostore. Paradoksalno, važan simptom sindroma suhog oka može biti i prekomjerno suzenje.
Suzni film ima složenu strukturu koja se pojednostavljeno može podijeliti na tri sloja. Meibomove žlijezde u vjeđama luče površinski lipidni (masni) sloj suza koji sprječava njihovo isparavanje ili "bježanje" preko ruba vjeđa. Vodeni sloj najvećim dijelom nastaje u suznoj žlijezdi. Glavne funkcije ovog sloja su vlaženje i ispiranje oka, a sadrži i brojne bjelančevine važne za obranu oka od mikroorganizama. Najdublji je mucinski (sluzavi) sloj koji omogućuje ravnomjerno prijanjanje suza uz površinu oka te lagano klizanje vjeđa prilikom treptanja. On nastaje u vrčastim stanicama koje su smještene u spojnici, opni koja prekriva većinu površine oka i unutarnju površinu vjeđa.
Iako je često prisutno mišljenje kako je najvažniji uzrok suhog oka smanjena proizvodnja vodene komponetne suznog filma, istraživanja u posljednjem desetljeću potvrdila su kako je najčešći uzrok smanjena kvaliteta suza koja nastaje zbog poremećaja funkcije Meibomovih žlijezda u vjeđama. Ovaj poremećaj poznat je pod nazivom disfunkcija Meibomovih žlijezda (eng. Meibomian gland dysfunction, MGD).
Zadnja izmjena: 21.04.2015.
U redovnoj proceduri na Osnovnu listu lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) stavljena su 3 nova lijeka: karfilzomib, iksazomib i daratumumab za liječenje multiplog mijeloma, a na Dopunsku listu lijekova stavljen je ciklosporin za liječenje suhog oka.
Istraživanje provedeno u SAD-u u kojem je sudjelovalo gotovo 73.000 osoba, pokazalo je da su osobe koje pate od migrene izložene 20 posto većem riziku od razvoja kroničnog sindroma suhog oka, i to posebice starije osobe.
