Seksualni poremećaji i poremećaj spolnog identiteta

Masturbaciju možemo definirati kao seksualnu stimulaciju odnosno samostimulaciju kojoj nije jedini cilj postizanje orgazma. Podrijetlo same riječi nije u potpunosti jasno. Prije se smatralo da svoje izvorište ima od grčkog manus (ruka) i stupro (uprljati). No, znanstvenici novijeg doba smatraju da riječ masturbacija vuče grčki korijen od riječi mezea (genitalije) i da joj je originalno značenje "uzbuditi genitalije".

Sociolozi su utvrdili da postoje dva važna razloga koja par čvrsto drže u krevetu: intimnost i osjećaj sigurnosti. Ljudi često misle da je razlog zašto parovi spavaju u istom krevetu - seks, ali to nije u potpunosti točno. Većina ljudi navodi krevet kao mjesto gdje mogu u miru razgovarati.

Ljubav i seks ponekad mogu biti i loši za partnere. Većinom su za dobar osjećaj pri zaljubljenosti i dobar seks odgovorni endorfini, koje proizvodi tijelo kada poraste strast. Ponekad ljudi riskiraju svoje karijere, ugrožavaju brakove i zaboravljaju na humanost upravo radi endorfina o kojem postaju ovisni. Savjetnici i stručnjaci koji pokušavaju izliječiti ljude od takve vrste ovisnosti tvrde da takva ovisnost može biti jako opasna, jer ovisnici nakon nekog vremena ne biraju način kako će zadovoljiti svoju potrebu.

Ponekad se pitamo da li je moguće kontrolirati proces zaljubljivanja. Prvi odgovor kojeg se sjetimo je ne. Možda nismo sposobni svjesno izabrati u koga ćemo se zaljubiti ali možemo svjesno nešto poduzeti. Mislimo da ljubav ne bira, ali ipak postoji vrlo velika mogućnost da predvidimo u koga ćemo se zaljubiti.

Parafilije su grupa poremećaja kod kojih su seksualno privlačni neuobičajeni objekti, a seksualne aktivnosti neobične po svojoj prirodi, postoji devijacija u tome što je osobi privlačno. Ova privlačnost treba biti snažna i trajati barem šest mjeseci. Bitna obilježja parafilija su ponavljajuća, snažna seksualna maštanja, seksualne potrebe ili ponašanja koja općenito sadrže: neljudske objekte, patnju ili ponižavanje osobe ili njezinog partnera, djecu ili druge osobe koje to ne žele, te da se javlja u razdoblju od najmanje šest mjeseci.

Iako se psihijatrija kao naučna disciplina počinje razvijati tek krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, postoje brojni podaci, da neke psihičke bolesti postoje koliko i čovjek. I sama psihička bolest kao i psihijatrija u stalnoj je interakciji s društvom, s čovjekom, koji nije bolestan, s obitelji i sa širom i užom zajednicom. Zanimljivo je ukazati na niz činjenica, koje tijekom povijesti u toj interakciji pokazuje psihijatrija u odnosu na društvo, a i društvo na psihijatriju.