Crijevna mikobiota mogla bi pomoći u predviđanju invaliditeta kod multiple skleroze
Nova studija otkrila je da je gljivična komponenta ljudske crijevne mikrobiote povezana s razvojem i napredovanjem multiple skleroze, kronične autoimune bolesti središnjeg živčanog sustava, te da može utjecati na nju.
Multipla skleroza je progresivna neurodegenerativna bolest koja se razvija kada imunološki sustav tijela pogrešno napadne zaštitni omotač živčanih vlakana (mijelinsku ovojnicu), što dovodi do upale, oštećenja živaca i poremećene komunikacije između mozga i ostatka tijela.
Genetski, okolišni i čimbenici načina života značajno doprinose razvoju i napredovanju multiple skleroze. Nedavni dokazi također povezuju imunomodulatornu ulogu ljudske crijevne mikrobiote s patogenezom multiple skleroze. Iako je većina studija posebno istraživala ulogu crijevne bakterijske zajednice kod multiple skleroze, neki nedavni dokazi istaknuli su uključenost crijevne gljivične zajednice (mikobiote).
Kod pacijenata s multiplom sklerozom uočena je povećana količina antitijela specifičnih za Candidu albicans. Candida albicans je najčešći gljivični član crijevne mikrobiote, uglavnom bezopasan kada je prisutan u maloj količini. Specifična enzimska aktivnost Candide albicans također je povezana s težinom bolesti.
Rezultati ove studije pokazali su trend većeg broja i raznolikosti gljivica kod pacijenata s multiplom sklerozom u usporedbi sa zdravim osobama, iako razlike nisu bile statistički značajne za mjere ukupne raznolikosti. Specifični gljivični rodovi, uključujući Saccharomyces, Torulaspora i Malassezia, pokazali su značajne obrasce u skupu podataka. Ipak, Torulaspora i Debaryomyces bili su karakterističniji za neliječene pacijente s multiplom sklerozom, dok je Saccharomyces bio tipičniji za kontrolnu skupinu.
Jednako tako. studija je pronašla snažnu povezanost između profila mikobiote pacijenata s multiplom sklerozom i varijanti HLA-DRB1*15 genetskog faktora rizika za multiplu sklerozu, pri čemu nositelji varijante HLA-DRB1*1501 pokazuju veći rizik od razvoja teške multiple skleroze. Naime, pacijenti koji nose varijantu HLA-DRB1*1501 imali su veću zastupljenost rodova Debaryomyces i Talaromyces. Nasuprot tome, nenositelji su pokazali veću zastupljenost roda Cladosporium.
Studija je identificirala Malassezia kao gljivični rod povezan s većom težinom multiple skleroze i invaliditetom, iako je ukupna raznolikost mikobioma predvidjela težinu bolesti snažnije od bilo kojeg pojedinačnog roda. Malassezia ima visok afinitet za lipide u mozgu, zajedno s imunosupresijom i poremećajem krvno-moždane barijere kod multiple skleroze, što može olakšati ulazak Malasseziae u mozak i naknadnu progresiju bolesti.
Smatra se, da ova studija pruža nove uvide u promjene u populacijama crijevnih gljivica koje mogu pratiti patogenezu i progresiju multiple skleroze. Jednako tako, ona ističe važnost razmatranja dinamike crijevnih gljivica u patologiji multiple skleroze.
Izvor:
Frontiers in Immunology
