Multipla skleroza se može manifestirati najrazličitijim simptomima te se ranije s pravom nazivala "kraljicom neurologije". Upravo zbog toga na početku bolesti može ostati neprepoznata ili se zamijeniti s nekom drugom neurološkom bolešću. Zahvaljujući sve većim dijagnostičkim dostignućima danas se bolest dijagnosticira najčešće već pri prvom napadu bolesti. Dijagnostika multiple skleroze mora početi detaljnim uzimanjem anamneze tj. povijesti bolesti i kliničkim pregledom bolesnika. Nakon toga je potrebno učiniti laboratorijske testove da se isključe drugi mogući uzroci simptoma. Od karakterističnih pretraga kojima se dokazuje bolest svakako su; analiza cerebrospinalne tekućine, evocirani moždani potencijali, magnetska rezonanca mozga i vratne, a po potrebi i cijele kralješnice.
Lumbalnom punkcijom dobijemo cerebrospinalni likvor (tekućinu koja obavija mozak i leđnu moždinu) čiji se sastav biokemijski i citološki analizira. U 3/4 bolesnika nalazi se blago povišenje limfocita, tipičan je nalaz plazma stanica kojih nema u likvoru zdravih osoba, te umjereno povećanje bjelančevina, osobito imunoglobulina G, čije relativno povećanje među likvorskim proteinima upućuje na njihovo stvaranje u samom središnjem živčanom sustavu, što je karakteristično za multiplu sklerozu.
Evociranim moždanim potencijalima ispituje se funkcija prijenosa živčanog impulsa kroz vidni, slušni ili osjetni put na različitim razinama te se njima može potvrditi prostorna razasutost lezija i dobiti jasniji uvid u tijek bolesti.
Danas je nezaobilazni dio dijagnostičkog postupka magnetska rezonanca, budući se njome mogu vizualizirati područja upale i demijelinizacije u mozgu i kralješničkoj moždini, mjeriti njihova veličina i broj te procjenjivati starost i aktivnost oštećenja.
Jedan od vodećih okidača za multiplu sklerozu (MS) je infekcija Epstein-Barrovim virusom. Međutim, određene genske varijante također igraju važnu ulogu. Znanstvenici sa University of Zurich sada su pokazali da je molekularna interakcija između okolišnih i genetskih čimbenika rizika, EBV infekcije i HLA-DR15 haplotipa, ono što u konačnici pokreće bolest.
31.12.2025. 15:0631.12.2025. 14:03
| Scientific Reports | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Sve više dokaza upućuje na to da teška bolest desni, parodontitis, može doprinijeti poremećajima središnjeg živčanog sustava putem kronične upale. Međutim, njegova uloga u multiploj sklerozi, kroničnoj autoimunoj bolesti središnjeg živčanog sustava, nije bila jasna. No, rezultati nove studije upućuju na potencijalnu povezanost između relativne brojnosti Fusobacterium nucleatum, bakterije koja se nalazi u ustima, i težine bolesti kod pacijenata s multiplom sklerozom.
