Metabolička disfunkcija kod oboljelih od bipolarnog poremećaja povezana s kognitivnim oštećenjem
Iako dijele slične depresivne i kognitivne simptome, biološki temelji bipolarnog poremećaja i velikog depresivnog poremećaja su različiti. Nova studija, prva je koja identificira klinički relevantne putove koji povezuju metaboličku disfunkciju, strukturu mozga i kogniciju kod poremećaja raspoloženja, s jačim i specifičnijim učincima uočenim kod bipolarnog poremećaja. Ističe potencijal ciljanja metaboličkih putova za poboljšanje kognitivnih simptoma kod bipolarnog poremećaja.
Veliki depresivni poremećaj i bipolarni poremećaj su onesposobljavajuća psihijatrijska stanja, značajno narušavajući regulaciju raspoloženja i biološke ritmove. Čak i kada je raspoloženje osobe stabilno, trajni problemi s pamćenjem i fokusom otežavaju funkcioniranje u svakodnevnom životu. Sve veći broj dokaza upućuje na snažnu vezu između poremećaja raspoloženja i metaboličke disfunkcije. Stanja poput pretilosti, dijabetesa i inzulinske rezistencije povezana su s većim rizikom od depresije i obrnuto.
U ovoj studiji je utvrđeno da pacijenti s bipolarnim poremećajem pokazuju teži metabolički profil, karakteriziran inzulinskom rezistencijom i disregulacijom leptina, što vjerojatno odražava teži tijek bolesti, jer je veće opterećenje bolešću - posebno veći broj epizoda raspoloženja i maničnih poremećaja - bilo povezano s gorom metaboličkom disfunkcijom i doživotnim opterećenjem bolešću.
Jednako tako, otkrili su da su metaboličke promjene poput inzulinske rezistencije povezane s kognitivnim deficitima, potencijalno kroz njihov utjecaj na volumen sive tvari u ključnim regijama mozga uključenih u kognitivno funkcioniranje što je bilo povezano s lošijim pamćenjem, pažnjom i izvršnim funkcijama. Značajno je da su ove povezanosti uočene samo kod bipolarnog poremećaja, što sugerira da inzulinska i leptinska rezistencija mogu igrati ključnu ulogu u povezivanju metaboličke disfunkcije s kognitivnim oštećenjem potičući upalne i neurotoksične procese koji utječu na strukturu mozga, posebno u regijama koje podržavaju kogniciju.
Ovi rezultati ističu da metaboličko zdravlje nije samo periferna briga, već ključni čimbenik koji utječe na strukturu mozga i kognitivno funkcioniranje kod poremećaja raspoloženja. Rezultati ove studije pomažu objasniti zašto kognitivni simptomi često traju čak i kada se simptomi raspoloženja poboljšaju, naglašavajući složenu interakciju između zdravlja mozga i metabolizma. Razjašnjavanjem ovih mehanizama, ova studija otvara vrata personaliziranijim strategijama liječenja koje integriraju metaboličku i psihijatrijsku skrb.
Izvor:
Biological Psychiatry: Cognitive Neuroscience and Neuroimaging
