Riječ epilepsija potječe od grčke riječi koja označava napadaj ili obuzetost. Epilepsija se prvi puta spominje još u drevnom Babilonu. Stari su je Grci smatrali "svetom bolešću" i nadprirodnim fenomenom. U kasnijim civilizacijskim kulturama uglavnom je povezivana s demonima i mistificirana zbog svoje dramatične kliničke slike. Smatralo se da su ljudi koji boluju od epilepsije opsjednuti zlim duhovima i vrazima. 1875. godine engleski je neurolog John Hughlings Jackson opisao epilepsiju kao poremećaj živčanog sustava koji nastaje zbog pretjeranog izbijanja moždanog živčanog tkiva prema mišićima. Ova se definicija i danas koristi.
Zadnja izmjena: 03.05.2024.
Osobe koje razviju epilepsiju nakon traumatske ozljede mozga imaju 80 posto veći rizik od prerane smrti u usporedbi s onima koji su pretrpjeli sličnu ozljedu mozga bez razvoja epilepsije, ukazuje nova studija.
Neki ljudi razviju epilepsiju nakon što su preživjeli moždani udar, jer ozljeda koju su pretrpjeli uzrokuje ožiljke i neorganiziranu električnu aktivnost u mozgu. No čini se da jedna vrsta antihipertenziva pomaže osobama koje su preživjele moždani udar da izbjegnu epilepsiju nakon moždanog udara (PSE), ukazuje nova studija.
