Kako živjeti s epilepsijom?

Većina oboljelih od epilepsije može predvidjeti epileptički napadaj prema nekim specifičnim znakovima i vlastitom predosjećaju. Taj predosjećaj (aura) može biti čitav niz diskretnih simptoma (neobičan miris, okus, neobični zvukovi, mučnina s povraćanjem, trnjenje ruku, lupanje srca, nevoljni pokreti i sl.) koji prethode samom napadaju. Vrsta simptoma koja se javlja ovisi o dijelu mozga iz kojeg potječe sam napadaj. U nekim situacijama pravi se napadaj neće niti razviti, već će se sve zaustaviti na ovom obliku "upozorenja".

Samu pojavu epileptičkih napadaja može isprovocirati premalo sna, uživanje alkohola ili opojnih droga, stres, bljeskajuća svjetlost pri gledanju televizije. Zato je važno dovoljno spavati, izbjegavati stres, opuštati se uz odgovarajuću glazbu, šetnje, vježbe disanja i primjerene slobodne aktivnosti.  Terapiju antiepileptičkim lijekovima treba uzimati redovito bez preskakanja pojedinih doza lijeka i onda kada se napadaji ne javljaju. Jedino specijalist neurolog i neuropedijatar smiju terapiju promijeniti ili ukinuti.

Svi članovi Vaše obitelji, kao i prijatelji i kolege na poslu moraju znati da bolujete od epilepsije, kako bi Vam u slučaju potrebe mogli pomoći ili pozvati liječnika. Ako osjetite auru koja može prethoditi epileptičkom napadaju, svakako lezite na bok na neku meku površinu. Preporučljivo je da uz sebe imate mobilni telefon kako bi mogli pozvati pomoć.

Današnja terapija epilepsija je značajno učinkovitija i s puno manje nuspojava nego prije. Veliki broj bolesnika može uz dobro odabranu terapiju biti potpuno bez napadaja i živjeti normalnim životom.