Prethodna istraživanja sugeriraju blisku vezu između pretilosti i depresije, pri čemu je pretilost zabilježena kod gotovo 60% ljudi u jednoj skupini s teškom depresijom. Ova je studija također pokazala da je pretilost 1,2-1,5 puta češća kod ljudi s velikim depresivnim poremećajem.
Odrasli koji su imali ambliopiju (lijeno oko) u djetinjstvu imaju veću vjerojatnost da će doživjeti hipertenziju, pretilost i metabolički sindrom u odrasloj dobi, kao i povećan rizik od srčanog udara, otkriva nova studija.
Većina ljudi zna da je hidracija ključna za očuvanje zdravlja, ali istraživanja pokazuju da je nedovoljna hidracija čest problem koji pogađa gotovo polovicu ispitanih odraslih osoba u SAD-u i Europi.
Tinejdžeri pod stresom vjerojatno će imati više faktora rizika za zdravlje srca u odrasloj dobi, ukazuje nova studija. Tinejdžeri s povišenim razinama stresa imali su tendenciju visokog krvnog tlaka, pretilosti i drugih čimbenika rizika za srce kako su starili, u usporedbi s tinejdžerima s manje stresa.
Tinejdžeri koji su nagomilali višak kilograma imaju značajno povećan rizik od razvoja bolesti bubrega u mladoj odrasloj dobi, otkriva nova studija. Pretilost je povećala rizik od kasnije bolesti bubrega čak devet puta kod dječaka i četiri puta kod djevojčica.
Rezultati nove studije provedene u SAD-u pokazali su da tinejdžeri s lošom prehranom imaju kardiometaboličke čimbenike rizika. Analiza je uključivala 192 adolescenata, u dobi od 10 do 16 godina.
Iako se prevalencija teške pretilosti kod male djece smanjila od 2010. do 2016., primijećena su novija povećanja, ukazuje nova američka studija koja je analizirala podatke od 16,6 milijuna djece u dobi od 2 do 4 godine. Inače, kod teške pretilosti je indeks tjelesne mase (ITM) ≥35 kg/m2.
Visoki indeks tjelesne mase (ITM) u kasnoj adolescenciji povezan je s ranom kroničnom bubrežnom bolešću (CKD) u mlađoj odrasloj dobi, ukazuju rezultati nove studije.
Rezultati nove studije pokazali su da konzumacija nara (Punica granatum l., PG) može pomoći u sprječavanju metaboličkih poremećaja kao što su hiperglikemija i hiperlipidemija, zahvaljujući učinku polifenola.
Pregled više od 280 publikacija otkriva da pretilost doista doprinosi riziku od karcinogeneze, a epigenetske modifikacije povezane s pretilošću mogu potaknuti održivost i proliferaciju stanica raka. Zabrinjavajuće je, da je utvrđeno, da su osobine povezane s pretilošću nasljedne, što je dovelo do toga da potomci pretilih očeva imaju veći rizik od pretilosti te posljedično i od raka prostate.
