Postoji jaka povezanost između raka anusa i infekcije humanim papilomavirusom (HPV) tip 16 i 18. HPV infekcija je odgovorna za većinu slučajeva karcinoma anusa.
Pušenje je također čimbenik rizika koji je vjerojatno u interakciji s virusnom infekcijom. Anogenitalne bradavice, kao i analni seks, također se ubrajaju u čimbenike rizika za analni karcinom. Svakako treba spomenuti da su muškarci i žene koji tijekom života imaju veliki broj seksualnih partnera izloženi većem riziku od raka anusa.
Većina slučajeva raka anusa razvijaju se u osoba starijih od 55 godina, dok se 1/3 njih javlja u mlađih osoba.
Također, treba spomenuti da je i HIV infekcija predisponirajući čimbenik za rak anusa.
Jednako tako, bolesnici kojima su transplantirani organi također imaju veći rizik od oboljevanja od analnog karcinoma, kao i bolesnici u kojih je primjenjena terapija zračenja zdjelice poput bolesnika s rakom debelog crijeva, prostate, mokraćnog mjehura ili raka vrata maternice. Ne treba zaboraviti i da su bolesnici koji imaju duže vrijeme analne fistule ili otvorene rane u analnom području, izloženi nešto većem riziku od raka anusa.
Australski znanstvenici otkrili su da gen TAK1 pomaže stanicama raka da prežive napad imunološkog sustava, otkrivajući mehanizam koji može ograničiti učinkovitost imunoterapijskih tretmana. Imunoterapije raka mogu vrlo dobro funkcionirati, ali u nekim slučajevima ne daju dobre rezultate zbog ugrađenih procesa preživljavanja tumora koji im pomažu da se odupru napadu imunološkog sustava.
12.10.2025. 21:5012.10.2025. 21:35
| Journal of Clinical Investigation | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Liječenje raka se kontinuirano poboljšava, ali i dalje može uzrokovati iscrpljujuće, čak i fatalne nuspojave. Inhibitori imunoloških kontrolnih točaka revolucionirali su terapiju raka, no njihova upotreba može izazvati rijetku, ali smrtonosnu nuspojavu koja utječe na srce: miokarditis. Miokarditis povezan sa spomenutom terapijom ima smrtnost do 40%.