Rak anusa može se otkriti za vrijeme rutinskog digitorektalnog pregleda ili tijekom manjih kirurških zahvata poput uklanjanja izrasline za koju se sumnja da je hemeroid.
Jednako tako, analni karcinom se može otkriti i više invazivnim postupcima kao što su anoskopija, proktoskopija ili endorektalni ultrazvuk.
U slučaju sumnje na karcinom treba se uzeti biopsija tumora. Biopsija je ključna za potvrdu dijagnoze, te za određivanje porijekla tkiva, kao i za terapiju, obzirom da se terapija za skvamozni karcinom razlikuje od terapije za adenokarcinom.
Ukoliko je dijagnoza raka anusa potvrđena biopsijom, rade se dodatne pretrage poput ultrazvuka, RTG snimanja, kompjuterizirane tomografije (CT), magnetske rezonancije (MRI) i pozitronske emisijske tomografije (PET), kako bi se utvrdilo u kolikoj mjeri se rak proširio.
Oko polovina svih analnih karcinoma dijagnosticira se prije nego što se zloćudni tumor proširio izvan primarnog sijela tumora, dok se 13 do 25 posto njih dijagnosticira nakon što se rak proširio na limfne čvorove, a 10 posto se dijagnosticira nakon što se rak proširio na udaljene organe, ili je metastazirao.
Zadnja izmjena: 29.07.2014.
Sindrom lize tumora (TLS) je hitno stanje opasno po život koje se javlja kada se veliki broj stanica raka brzo razgrađuje, oslobađajući tvari poput mokraćne kiseline u krvotok koje mogu oštetiti bubrege i uzrokovati ozbiljne komplikacije.
Sve veći broj dokaza mijenja način na koji se rak shvaća, stavljajući pozornost na intratumoralnu mikrobiotu kao snažne, ali prethodno zanemarene igrače unutar mikrookruženja tumora. Daleko od toga da su sterilni, tumori su domaćini složenim zajednicama bakterija, gljivica i virusa koji aktivno utječu na napredovanje bolesti, imunološke odgovore i ishode liječenja.
