Home / Članci / Javna rasprava o Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji prepuna zabluda

Javna rasprava o Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji prepuna zabluda

Javna rasprava o Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji prepuna zabluda

U zadnje tri godine gotovo neprestano se vode rasprave o medicinski pomognutoj oplodnji (MPO), odnosno izvantjelesnoj oplodnji, IVF-u. Suprostavljaju se gledišta, svjetonazori, posvuda se vode stručne i još više nestručne rasprave.

Obračunavaju se udruge građana, glasnogovornici, političari i oni koji bi to voljeli biti, vjernici i nevjernici. Društvo se polariziralo, a doima se da su svi nezadovoljni sa prekasno donesena dva zakona. Oni koji imaju više djece iz prirodne, kućne reprodukcije, željeli bi ograničiti prava nesretnim neplodnim parovima koji nemaju niti jedno. Samo su etičari bili embrij. Jednima je sporno zamrzavanje, drugima je premalo 12 jajnih stanica, (ne)potrebno je psihološko savjetovanje, upitna je (a)nonimnost donora, a neki se zgražavaju nad najstarijom metodom liječenja neplodnosti (200 godina), donacijom sjemena. Ističe se da liječenje treba biti dostupno za sve, bez obzira na dob, bolesti i rizike te da je šest besplatnih postupaka premalo. Treći pak ističu da je NAPRO metoda nepravedno zapostavljena, iako je jednako uspješna kao i IVF.

Jedan je zakon restriktivam i nazadan, a njegovi rezultati loši i uljepšani, ističu udruge. Drugi je zakon preliberalan i uvredljiv za Hrvate, ističe druga strana. Rasprave se vode na svim javnim mjestima, u medijima, pa i na sastancima kućnog savjeta. Raspravlja se o jednakovrijednosti djece, posvojenju djece, IVF-u kao ubojstvu i genocidu. Nažalost, takve strašne tvrdnje bez ikakvog etičkog temelja pokazuju nedostatak osnovnog znanja o reprodukciji čovjeka.

Kada se istroše rezerve neutemeljienih argumenata, agresivno se traži novi cilj napada na IVF. Samo da se ostane još malo važan na sceni, jer će to sigurno netko i prepoznati. Sada su za sve krivi neki predstavnici struke jer su oni pisali zakon po svojoj mjeri. Krive su privatne IVF institucije i farmaceutske tvrtke.

Kako je navedena javna rasprava o Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji (MPO) prepuna zabluda pokušat ću neke stvari ponovno pojasniti:

  • Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji (MPO) nije pisala struka već Ministarstvo zdravlja odnosno vladajuća politika. Struka je prihvatila zakon jer za nikoga ne postoji druga opcija. Jednako tako, struka je inzistirala da samo dokazana neplodnost koja je neuspješno liječena bude preduvijet za liječenje s MPO-om. To znači da nije dopušteno liječenje po želji. Svojim doprinosom smatramo edukaciju stručnjaka, novu opremu i 6 besplatnih postupaka.
  • Za struku je nedvojbeno da život počinje začećem, nastankom zigote i aktiviranjem genoma. Veći problemi od ostavljenih 11 tisuća zamrznutih zametaka su 12 tisuća abortusa godišnje i činjenica o depopulacije Hrvatske jer žene rađaju tek 1,4 djece u reprodukcijskoj dobi.
  • Izvantjelesna oplodnja ima manje reprodukcijskih pogrešaka od prirode. Tehnološkim napretkom selekcijom gameta i zametaka IVF-om gubi se manje zametaka. Nenormalni embriji ne prežive baš kao i u prirodi. U niti jednioj etapi liječenja zameci se ne uništavaju, kao ni u postupku zamrzavanja. Nikako da se shvati da je više od 50 posto embrija abnormalno bez obzira kako su nastali.
  • Stimuliranje rađanja više djece desetljećima je neuspješno bez obzira na intervencije. To nije zamjena za liječenje neplodnih. U našoj zemlji udio IVF djece iznosi 2,5 postoi. Obzirom na demografsku krizu u Hrvatskoj trebamo biti ponosni na 20.000 rođene djece uz pomoć MPO-a (1.500 godišnje) U Hrvatskoj se godišnje usvoji manje od 100 djece, a usvojenje nije zamjena za IVF.
  • NAPRO metoda se uvijek koristi prije IVF-a i uspješna je samo u 20-30 posto neplodnih parova. IVF-om se liječi 70 posto uzroka neplodnosti.
  • Zamrzavanje embrija ima uspješnost 40 posto, a jajnih stanica 25-30 posto. Neplodan par nakon savjeta stručnjaka, a ovisno o svom svjetonazoru, sam odlučuje koliko želi jajnih stanica oploditi, koliki će biti broj embrija za transfer (1 ili 2), te želi li zamrzavanje suvišnih embrija ili oocita, ili jedno i drugo.
  • Zašto samo 12 oocita u liječenju? Danas je dobro poznato da se sa 8 do 10 jajnih stanica postiže optimalan rezultat. Želja za velikim brojem oocita donosi ozbiljne zdravstvene rizike bez povećanja uspješnosti. Naime u Danskoj je 6 žena umrlo zbog hiperstimulacije. Struci je jasno da ne postoji mjera za postizanje točno 12 oocita te se manja i sporadična prekoračenja trebaju tolerirati. Ponavljana prekoračenja ukazuju na nestručnost. Od 12 oocita optimalno nastaje 8 zametaka što je dovoljno za 1 svježi i 2-3 odmrznuta ET, što daje visoku vjerojatnost za trudnoću. Treba podsjetiti da se u Hrvatskoj prosječno dobiva manje od 6 jajnih stanica (5.8) po pacijentici.
  • Šest besplatnih IVF postupaka nije malo, jer npr. u Njemačkoj država pokriva 50 posto troškova, a Austrija 70 posto, za samo tri pokušaja.
  • Privatne institucije svuda u Europi i svijetu izvode IVF potpuno jednakopravno državnim. Time se povisuje dostupnost i kvaliteta, a smanjuju liste čekanja. Zato su čudni motivi kritiziranja takvog modela koji postoji u svim specijalnostima.

Zadnja izmjena: 07.05.2015.

15 godina zdravstvenog portala Cybermed.hr
Revija za zdravlje
Prijava za newsletter

Anketa

Je li dvojni angažman liječnika u sustavu javnog zdravstva i privatnoj praksi koruptivna praksa i primjer sukoba interesa?

Ljekovito bilje