Dugotrajna izloženost onečišćenju zraka povezana s povećanim rizikom od Parkinsonove bolesti
Onečišćenje zraka glavni je javnozdravstveni problem, a dugotrajna izloženost finim česticama povezana je s povećanim rizikom od raznih bolesti, uključujući moždani udar i demenciju. Također je povezano s neurodegenerativnim bolestima poput Parkinsonove bolesti, multiple skleroze i bolesti motornih neurona. Sada je analiza 26 studija pronašla dva onečišćujuća elementa zraka koja su povezana s povećanim rizikom od Parkinsonove bolesti, koja pogađa otprilike 6 milijuna ljudi diljem svijeta.
Čestice promjera 2,5 mikrona ili manje (PM2.5): onečišćujuća tvar sastavljena od sitnih čestica dovoljno malih da se mogu udahnuti duboko u pluća. Ove čestice dolaze iz nekoliko izvora, uključujući ispušne i neispušne emisije vozila, elektrane, industrijske procese, peći na drva i kamine te građevinsku prašinu. Također se formiraju u atmosferi zbog složenih kemijskih reakcija koje uključuju druge onečišćujuće tvari poput sumporovog dioksida i dušikovih oksida. Čestice mogu dugo ostati u zraku i putovati daleko od mjesta gdje su proizvedene.
Čestice promjera 10 mikrona ili manje (PM10): veće čestice, ali još uvijek dovoljno male da se mogu udahnuti. Ove čestice dolaze iz izvora koji uključuju prašinu s cesta ili građevina, pelud i spore plijesni, emisije vozila (posebno iz dizelskih motora), uključujući neispušne emisije poput trošenja kočnica i guma, te industrijsko onečišćenje.
Prema znanstvenicima, za svakih 5 mikrograma po kubnom metru (μg/m3) PM2.5, relativni rizik od Parkinsonove bolesti za pojedinca povećao bi se za 10%. Prosječno mjerenje PM2.5 uz cestu u središnjem Londonu 2023. godine iznosilo je 10 μg/m3.
Za svakih 15 μg/m3 PM10, relativni rizik od Parkinsonove bolesti povećao se za 18%. Prosječno mjerenje PM10 uz cestu u središnjem Londonu 2023. godine iznosilo je 17 μg/m3.
Dokazi o vezi između dušikovog dioksida (NO2), ugljičnog monoksida (CO), sumpor dioksida (SO2), ozona i čađe nisu bili uvjerljivi, uglavnom zbog malog broja istraživačkih studija i njihove nepreciznosti ili nedostatka dosljednosti. Buduća istraživanja trebala bi procijeniti ove onečišćujuće tvari i interakciju između onečišćujućih tvari kada bude dostupno više dokaza.
Izvor:
University of Cambridge