Ne postoje specifične metode dijagnostike kojima bi se dokazala bolest, pa je potreban detaljan neurološki pregled i obrada kako bi se postavila dijagnoza bolesti.
Za postavljanje dijagnoze potrebno je uzeti temeljitu anamnezu bolesnika, odrediti opći i neurološki status bolesnika te, ukoliko je potrebno, učiniti test levodopom.
Glavni simptomi su:
tremor (drhtanje) u mirovanju; obično više izražen na jednoj strani tijela
rigor (ukočenost mišića ruku, nogu i vrata)
bradikinezija (usporenje pokreta)
Za procjenu stupnja težine bolesti koriste se rezultati dobiveni ocjenskim ljestvicama za Parkinsonovu bolest (Hoehn and Yahr Staging of PD; UPDRS) i pomažu u liječenju i prognozi bolesti.
UPDRS (Unified Parkinson Disease Rating Scale) je skala koja se sastoji od tri različite skupine pitanja vezanih uz mentalno stanje, raspoloženje, ponašanje, sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti i motoričku aktivnost.
Maksimalni zbroj bodova je 199 što ujedno predstavlja i najteži oblik onesposobljenja zbog bolesti.
Pozitivan odgovor na terapiju levodopom služi za potvrdu dijagnoze bolesti.
Dodatne dijagnostičke pretrage poput kompjutorske tomografije mozga (CT) ili magnetske rezonancije (MR) mogu pomoći isključiti neke neurološke ili vaskularne poremećaje sa sličnim simptomima, no ne i dokazati bolest.
Osobe s Parkinsonovom bolešću mogle bi pronaći olakšanje zahvaljujući novoj tehnici duboke stimulacije mozga koja ne zahtijeva operaciju, pokazuje nova studija. Jedan od najučinkovitijih tretmana za uznapredovalu Parkinsonovu bolest uključuje operaciju implantacije elektroda u mozak, koje isporučuju električne impulse za stimulaciju moždanih regija. No, znanstvenici su sada razvili tehniku koja bi mogla primijeniti istu stimulaciju izvan lubanje, bez potrebe za operacijom mozga.
07.05.2026. 11:3307.05.2026. 11:20
| Research | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Desetljećima su se antimikrobni peptidi (AMP) i peptidi koji stvaraju amiloid proučavali u uglavnom odvojenim kontekstima. AMP-ovi su se prvenstveno smatrali urođenim imunološkim efektorima koji pomažu domaćinu u kontroli mikrobne invazije, dok je agregacija amiloida češće bila povezana s poremećajima poput Alzheimerove bolesti (Aβ), Parkinsonove bolesti (α-sinuklein), dijabetesa tipa 2 (hIAPP) i sistemske amiloidoze. Ipak, sve veći broj dokaza dovodi u pitanje ovo jasno odvajanje.