Terapija ivermektinom značajno smanjuje učestalost svraba


Terapija ivermektinom značajno smanjuje učestalost svraba

Oralna primjena ivermektina kod čitave zajednice može značajno smanjiti učestalost svraba (šuge, scabiesa) i impetiga, ukazuje nova studija. Inače, u siromašnim zemljama, posebice u onima u tropskom području, svrab je odgovoran za visoku učestalost bakterijskih infekcija kože i njihovih komplikacija.

U ovom istraživanju su od rujna 2012. do rujna 2013. primjenjena tri različita protokola za liječenje svraba kod tri zajednice na otoku Fidži. Jačina svraba na početku liječenja bila je slična u svim trima zajednicama.

Prvi protokol se sastojao od primjene permetrina kod zaraženih osoba i osoba koje su bile s njima u kontaktu, kod drugog protokola se masovno primjenio permetrin u čitavoj zajednici bez obzira na prisutnost svraba, a kod trećeg se masovno primjenio ivermektin.

Najveće smanjenje učestalosti svraba uočeno je u zajednice kod koje je primjenjen ivermektin, gdje se učestalost smanjila s 32,1 posto na 1,9 posto. Slični rezultati uočeni su i za učestalost impetiga.

Najčešće nuspojave nakon primjene navedenih terapija bile su svrbež i glavobolja, a najučestalije su bile kod ispitanika koji su se liječili ivermektinom (5,3 i 3,8 posto).

Prema mišljenju stručnjaka masovna primjena lijekova pruža obećavajuće rezultate kao važna kontrolna strategija u zemljama u kojima je svrab endemičan.

Svrab, šuga ili scabies je parazitarno kožno oboljenje uzrokovano grinjom Sarcoptes scabiei var. hominis (Acarus scabiei), obligatnim ljudskim parazitom koji živi u izrovanim tunelima u vanjskom (rožnatom) sloju epidermisa kože. Obično se bolesnici sa svrabom žale na jak svrbež koji je najjači noću te pojavu crvenog osipa na mjestima koja se grebu.

Impetigo je piodermija površinskog sloja kože, a bolest je karakteristična za dječju dob. Piodermije su bakterijske bolesti kože uzrokovane piogenim bakterijama, najčešće stafilokokom i streptokokom.

Također, treba spomenuti da je ivermektin inače lijek izbora za strongiloidozu i onhocerkozu, a zamjenski je lijek za niz drugih helmintičnih infekcija.

Izvor:
New England Journal of Medicine