Visok unos fruktoze povećava rizik od masne jetre
Nova studija otkriva kako kronična prekomjerna konzumacija fruktoze, posebno iz bezalkoholnih pića i ultraprerađene hrane, može tiho oštetiti jetru. Stoga su promjena prehrane i načina života i dalje najmoćniji alati za prevenciju masne jetre.
Fruktoza je prirodni monosaharid ili jednostavni šećer koji se nalazi u mnogim voćima i povrću, u medu, a posebno kao dodani šećer u prerađenoj hrani. Prekomjerni unos fruktoze povezan je s nealkoholnom masnom bolešću jetre (NAFLD).
Fruktoza je ključni sastojak više često korištenih namirnica bogatih kalorijama. Koristi se kao sladilo, posebno u obliku kukuruznog sirupa s visokim udjelom fruktoze (HFCS), koji je vrlo ukusan i jeftin sladilo koje se široko koristi u prehrambenoj industriji.
Metabolički utjecaj fruktoze može varirati ovisno o spolu i tjelesnoj masi. Neke metaboličke promjene traju čak i nakon što se smanji unos fruktoze. Čini se da majke s visokim udjelom fruktoze prenose promjene na svoje potomstvo, reprogramirajući njihov metabolizam fruktoze i predisponirajući ih za promjene masne jetre, koje mogu prethoditi pretilosti ili inzulinskoj rezistenciji.
Za razliku od glukoze, fruktoza se brzo i izravno metabolizira u jetri. Metabolizam fruktoze uvelike zaobilazi regulaciju inzulina, a mnogi njezini metabolički međuprodukti obrađuju se hepatalno, iako neki mogu ući u sistemsku cirkulaciju. Velike količine fruktoze mogu se metabolizirati u jetri, predstavljajući supstrate za više metaboličkih putova.
Prijenos glukoze i fruktoze u značajnim količinama, odvojeno, u jetru pokreće drugačiju vrstu metabolizma u usporedbi sa saharozom, iako potonji sadrži iste šećere kemijski vezane.
Do otprilike 60% unesene fruktoze se oksidira. Većina fruktoze se brzo pretvara u glukozu kao energetsko gorivo ili pohranjuje kao glikogen. Višak fruktoze pretvara se u mast, koja se taloži u jetri. Ovo stanje često dovodi do nealkoholne masne bolesti jetre i inzulinske rezistencije.
