Etiologija i patofiziologija benigne hiperplazije prostate

Etiologija benigne hiperplazije prostate (BHP) je nepoznata, ali smatra se da uzrok mogu biti hormonske promjene povezane sa starenjem. Dolazi do pojave mnogobrojnih fibroadenomatoznih čvorova u periuretralnom dijelu prostate, koji prije nastaju u periuretralnim žlijezdama nego u fibromuskularnom dijelu prostate.

Etiologija je usko povezana s dobi, prostata specifičnim antigenom (PSA) i prostatičnim volumenom (PV). Utjecaji ostalih rizičnih činitelja (osim starosti) - zasada nisu poznati. Određenu ulogu igra svakako nasljednost. Uloga pušenja i konzumacije piva, vina i čaja, te soje i nekih vrsti voća i povrća, nije dokazana. Zanimljivo je da, primjerice, Japanci imaju manju prostatu nego muškarci u bilo kojem drugom dijelu svijeta. U eunuha se prostata ne povećava, zbog odsutnosti testosterona.

Povećanje prostate uslijed hiperplazije (množenjem stanica) uglavnom u njezinoj unutrašnjoj zoni, zajedno s povećanim tonusom (napetošću) njezinih mišićnih vlakana, ima za posljedicu pritisak na mokraćnu cijev, njezino sužavanje i smanjenu "protočnost" za mokraću te, uslijed toga, i niz tegoba: opsktrukcijskih (zbog smanjena protoka mokraće) i iritacijskih (nadražajnih, koji nastaju već samim povećanjem žlijezde smještenoj u blizini mjehura).

Prostata se obično povećava polako, postupno i bezbolno. Samo povećanje ne bi smetalo da ta žlijezda nije smještena u neposrednoj blizini mokraćnoga mjehura i mokraćne cijevi, te da ne obiluje alfa receptorima simpatičkoga živčanog sustava.

Određena grupa bolesnika je u povećanom riziku od progresije i kod njih treba započeti rano liječenje s adekvatnom terapijom.

Noćna mokrenja i nizak urinarni protok neki su od prvih pokazatelja bolesti.

U nastanku benigne hiperplazije prostate (BHP) krucijalnu ulogu imaju dva izoenzima 5-alfa reduktaza tip I i tip II koji pospješuju stvaranje dihidrotestosterona (DHT-a).