Eutireoidna guša

Eutireoidna guša (netoksična difuzna ili netoksična nodozna guša) je najčešći uzrok povećanja štitne žlijezde, a češće se otkriva u pubertetu, u trudnoći ili u vrijeme menopauze. Brojni drugi uzroci su intrinzični defekti stvaranja hormona štitnjače, a u nerazvijenim zemljama s manjkom joda ingestija hrane s antitireoidnim tvarima koje inhibiraju sintezu hormona štitnjače. Mnogi lijekovi također mogu smanjiti sintezu hormona štitne žlijezde.

Za eutireoidnu gušu je karakteristično povećanje štitne žlijezde bez kliničkih i laboratorijskih znakova poremećene funkcije štitne žlijezde, osim ako etiologija nije manjak joda (endemska guša).

U ranijem stadiju dijagnoza se postavlja nalazom mekane simetrične glatke guše, dok kasnije može doći do razvoja multiplih čvorova i cista.

U endemskoj guši TSH u serumu može biti blago povišen, T4 u serumu je nisko-normalan, dok je T3 normalan ili blago povišen.

U područjima s nedostatnim unosom joda, jodiranje soli, oralna ili intramuskularna primjena jodiranog ulja jednom godišnje, te jodiranje vode, ljetine ili krme uklanja gušu uzrokovanu manjkom joda. Lijekove i hranu koji mogu uzrokovati nastanak guše treba izbjegavati.

Supresija hipotalamo-hipofizne osovine hormonima štitnjače sprječit će TSH stimulaciju koja ima glavnu ulogu u stvaranju guše.

Za mlađe osobe korisne su pune TSH supresive doze L-tiroksina, dok je L-tiroksin kontraindiciran u starijih osoba s netoksičnom nodularnom gušom.

Velike guše je ponekad potrebno liječiti kirurški ili s ¹³¹I kako bi se sprječile smetnje disanja i gutanja.