03.05.2024. 13:4321.11.2010. 17:50
| Mr. sc. Ema Ničea Gruber, dr. med. | Neuropsihijatrijska bolnica "Dr. Ivan Barbot"
Za postavljanje dijagnoze depresivne epizode potrebna su najmanje dva tipična i dva druga simptoma te trajanje simptoma od najmanje dva tjedna.
Tipični simptomi depresije su:
depresivno raspoloženje;
gubitak interesa i zadovoljstva u uobičajenim aktivnostima koja pričinjavaju zadovoljstvo;
smanjenje energije i povećan zamor
Drugi česti simptomi depresije su:
poremećen san, insomnija ili hipersomnija;
poremećaj apetita, značajan gubitak ili porast tjelesne težine više od 5%;
smanjena koncentracija i pažnja;
smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje;
ideje krivnje i bezvrijednosti;
ideje o samoozljeđivanju ili suicidu;
promjena u psihomotornoj aktivnosti, agitacija ili retardacija.
Ako simptomi traju kraće od 2 tjedna govorimo o kratkotrajnoj depresivnoj epizodi. Ako su prisutna 2 tipična i 2 ostala depresivna simptoma riječ je o blagoj depresivnoj epizodi. Ako su prisutna 2 tipična i 3-4 ostala simptoma, radi se o umjereno izraženoj depresivnoj epizodi, a kada su prisutna 3 tipična i najmanje 5-6 ostalih simptoma to je teška depresivna epizoda. Kada su prisutni patognomonični ili vitalni simptomi govorimo o depresivnoj epizodi sa somatskim sindromom.
Kada se depresivna epizoda očituje po prvi puta postavlja se dijagnoza Prve depresivne epizode (F32). Ako bolesnik s depresivnom epizodom ima u anamnezi i hipomaničnu ili maničnu epizodu govorimo o bipolarnoj depresiji ili bipolarnom afektivnom poremećaju (F31). Kada su u bolesnika prisutne samo depresivne epizode, tada se radi o povratnom ili ponavljajućem depresivnom poremećaju (F33). Ako se bolest očituje kratkotrajnim depresivnim epizodama tada se radi o ponavljajućem kratkom depresivnom poremećaju (F38.10). Kada se radi o perzistirajućim (najmanje 2 godine) depresivnim simptomima koji ne ispunjavaju kriterije za blagu depresivnu epizodu, tada se može raditi o distimiji ili ciklotimiji, ako su prisutne i faze povišenosti raspoloženja. Kada u bolesnika postoji neki drugi primarni psihijatrijski poremećaj, somatska bolest ili zlouporaba alkohola, droga ili lijekova, tada govorimo o sekundarnim depresivnim poremećajima.
Kada su prisutna psihotična obilježja to je psihotična depresivna epizoda koja po definiciji predstavlja težak poremećaj, a pri čemu psihotični simptomi mogu biti u skladu ili neskladu s temeljnim depresivnim raspoloženjem. Ako u bolesnika postoji neki primarni organski poremećaj govorimo o organskoj depresivnoj epizodi, kada se depresivna epizoda pojavi nakon nekog stresnog ili velikog životnog događaja, riječ je o reaktivnoj depresivnoj epizodi.
Kako se ljudski životni vijek povećava, tako se povećava i rizik od razvoja neuroloških poremećaja poput Parkinsonove bolesti, Alzheimerove bolesti, anksioznosti i depresije. Ove poremećaje često prati prekomjerna količina reaktivnih vrsta kisika ili ROS-a. ROS se stvaraju u tijelu tijekom normalnih procesa i imaju svoje mjesto u funkcionalnom staničnom ekosustavu; međutim, kada njihov broj postane previsok, nastaju problemi.
18.08.2026. 12:0918.08.2026. 11:53
| European Neuropsychopharmacology | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Osobe koje žive s teškim mentalnim bolestima suočavaju se sa znatno većim rizikom od demencije tijekom odrasle dobi, kao i sa značajno povećanim rizikom od moždanog udara u ranoj i srednjoj odrasloj dobi, pokazuje nova studija.