Home / Centri A-Z / Rak debelog crijeva

Rak debelog crijeva

Rak debelog crijeva

Što je rak debelog crijeva?

Rak debelog crijeva jedna je od najčešćih zloćudnih bolesti među stanovništvom razvijenog svijeta i ujedno jedan od glavnih uzroka smrti sa zabrinjavajućim trendom porasta učestalosti. Podjednako se javlja u osoba oba spola, a većina oboljelih starija je od 65 godina.
 
Rak debelog crijeva nastaje u donjem dijelu probavnog sustava, a može se javiti u dijelu debelog crijeva koji se nalazi uz tanko crijevo (cekum), u glavnom dijelu debelog crijeva (kolon) ili u donjem dijelu debelog crijeva koji vodi do analnog otvora (rektum).
 
Dosadašnja saznanja ukazuju da u nastanku bolesti, pored genetske predispozicije važnu ulogu imaju čimbenici okoliša, odnosno životni stil i prehrambene navike pojedinca. Tako su visok sadržaj masnoća u hrani uz malo prehrambenih vlakana, niski sadržaj selena, heterociklički amini te produkti nastali djelovanjem enzima nekih crijevnih bakterija, prepoznati kao vjerojatni ili mogući rizični čimbenici u razvoju bolesti.

Povezano s rakom debelog crijeva

Testiranje genskog profila tumora osigurava informacije koje mogu biti odlučujuće za odabir ciljane terapije, imunoterapije ili posebnih vrsta terapija kod rijetkih tumora za koje često nemamo terapijski izbor ispitan u velikim kliničkim studijama faze III. U osnovi, svaki je tumor jedinstven i sadržava jedinstveni molekulski potpis različitih proteina, koji su određeni različitim mutacijama različitih gena. To i jest temelj tzv. personalizirane terapije, odnosno prilagodba terapijskih nastojanja molekulskim značajkama tumora.

Napredak tehnologije posljednjih desetljeća je omogućio intervencijskoj radiologiji da razvije još jednu metodu liječenja tumora koja se temelji na primjeni topline. Iako se toplina od davnina, a i danas koristi u kirurgiji za zaustavljanje krvarenja, tek se razvojem termalne ablacije – metode preciznog uništavanja tkiva toplinom - počela koristiti u liječenju tumora.

Određivanje genskog profila tumora pomaže liječnicima da točnije dijagnosticiraju subtipove tumora, predvide njihovo ponašanje te im olakšava izbor ciljane terapije. U biti, ako znamo koji su geni promijenjeni u nekom tipu tumora, možemo dati lijek koji specifično blokira posljedice genskih promjena (npr. promijenjene signalne putove) i tako liječimo terapijom koja ima veću vjerojatnost da će biti učinkovita i uz manju vjerojatnost da će se izazvati ozbiljnije nuspojave. 

Obična ili žuta mrkva (lat. Daucus carota), dvogodišnja je biljka iz porodice Umbelliferae, koja je raspostranjena u prirodi i u kulturama u velikom broju podvrsta i varijateta. Smatra se da je mrkva ljudima poznata već 5.000 godina kao povrće i kao lijek, a najviše se upotrebljava njen vretenasto zadebljao, crvenkasto ili žučkasto obojen korijen, koji sadrži karoten (provitamin A; 5-20 mg/100 g). Cvjetovi mrkve su bijeli, žučkasti ili ružičasti skupljeni u štitac. List je složen, pernast i usječen. Obična mrkva podrijetlom je iz središnje Azije, a od 13. stoljeća se uzgaja u Kini i sjeverozapadnoj Europi.

Od davnina se češnjak (bijeli luk, lat. Allium sativum) koristi kao začin i dodatak jelima, no osim u kulinarstvu, češnjak se već tisućama godina također koristi i u medicini za prevenciju i liječenje raznih bolesti, te se ubraja među najstarije i najčešće rabljene prirodne lijekove. Inače, češnjak potječe iz središnje Azije, a bio je već poznat starim Indijcima, Egipćanima, Grcima i Rimljanima.

Osjećaj suhih usta medicinski se naziva kserostomia. Uzroci kserostomije su brojni, a vrlo često je uzrok stvarni manjak sline ili pak promjene u njezinu sastavu od kojih pati i 20-tak posto ljudi u razvijenim zemljama.

Poznato je da na spomen kolonoskopije većina ljudi pomisli na nešto neugodno i bolno, stoga smo željeli u razgovoru s dr. Hrvojem Ivekovićem sa Zavoda za gastroenterologiju i hepatologiju, Kliničkog bolničkog centra Zagreb, saznati više o navedenoj pretrazi, za koju se iz dana u dan potvrđuje da njena pravodobna primjena spašava ljudske živote.

Desenzibilizacija na lijek je postupak kojim se postiže specifično privremeno stanje tolerancije prema lijeku na koji je bolesnik preosjetljiv. Desenzibilizacija je indicirana samo u slučajevima kad je primjena tog lijeka apsolutno nužna, jer ne postoji odgovarajuća zamjena.

Tumorski biljezi ili kako se još nazivaju tumorski markeri su različiti proteini, hormoni, enzimi, receptori i drugi stanični produkti koji se pojačano stvaraju u malignim stanicama. Tumorski biljezi su najčešće normalni sastojci stanica koji se u krvi zdravih osoba nalaze u fiziološkim ili vrlo malim koncentracijama. Međutim kako su maligne stanice često vrlo nezrele tako ponekad sintetiziraju tvari kojih u zrelim stanicama zdravog organizma praktički nema. Brzim i progresivnim rastom malignih stanica značajno se povisuje količina tumorskih biljega, kako lokalno u samom tkivu tumora tako i u cirkulaciji. Logično je dakle, da veća masa tumora znači i višu koncentraciju tumorskog biljega u krvi.

Brojna dosadašnja istraživanja pokazala su da je rak bolest s mnogo stadija i čija je pojavnost jako povezana s čimbenicima okoliša i životnog stila. Rak je zapravo rezultat međusobnog djelovanja čimbenika okoliša i genetskih čimbenika. Ljudska prehrana sadrži mnogo različitih prirodnih mutagena i karcinogena a i mnogo prirodnih protumutagena i protukarcinogena. Mnogi od mutagena i karcinogena djeluju na taj način da stvaraju radikale kisika koji imaju važnu ulogu kao endogeni pokretači degenerativnog procesa, kao što je oštećenje deoksiribonukleinske kiseline (DNK) i mutacije što može biti povezano s rakom.

15 godina zdravstvenog portala Cybermed.hr
Revija za zdravlje
Prijava za newsletter

Anketa

Je li dvojni angažman liječnika u sustavu javnog zdravstva i privatnoj praksi koruptivna praksa i primjer sukoba interesa?

Ljekovito bilje