Početak shizofrenije

Što se tiče početka bolesti, postoje dva dosta različita tipa. Kod jednog dijela bolesnika bolest počinje postepeno, ušuljavajući i roditelji često retrogradno znaju reći, da je shizofreno dijete već od rođenja bilo drugačije nego druga neshizofrena djeca, nije se uklapalo u okolinu, uvijek "su bili odsutni, kao u nekom drugom filmu". Drugi, meni se čini veći dio djece bili su prije početka bolesti slična zdravoj djece, često odlikaši, marljivi, visokog kvocijenta inteligencije, zadatke su lako rješavali i u većini aktivnosti bili vrlo uspješni. A onda, negdje u pubertetu postaju druge osobe, dezorganizirane, odsutne, počinju se povlačiti od svih, čak i od roditelja, umjesto dosadašnjeg rada i učenja, počinju slušati glazbu, satima leže u krevetu ne radeći ništa ili slušajući glazbu, knjiga im postaje strana, otuđuju se od prijatelja, počinju "razgovarati sami sa sobom", neuspješni su u svemu, zapuštaju i vlastitu vanjštinu, ili postaju bizarni i u odijevanju i u ponašanju.

Prvi opis početka bolesti je nepovoljniji, jer se pojedini simptomi već i kronificiraju prije nego započne liječenje, jer roditelji stanje ne prepoznaju kao bolest, već kao adolescentni tip ponašanja ili "teško odgojivo dijete". U slučaju abruptnog početka tj. kod drugog tipa početka bolesti, stanje se gotovo uvijek prepoznaje kao bolest i vrlo se brzo potraži liječnička pomoć, pa je prognoza obično bolja.

U prvom slučaju bolest postepeno počinje u pubertetu, a nekad čak i ranije, ali se kao bolest prepozna oko 20. godine, a u drugom slučaju bolest se prepoznaje najčešće između 18. i 25. godine.

Klasični su autori vrsnih tekstova (kao npr. Kurt Schneider, Emil Kraepelin i Eugen Bleuler) češće opisivali drugi tip početka bolesti, tj. nagli zaokret životnog tijeka, opisujući početak bolesti kao lom životne linije s naglim zaokretom od normalnoga k bolesnome.

Tekst priredila:
Prof. dr. sc. Vera Folnegović Šmalc, dr. med.