Zašto je duševni bolesnik još uvijek stigmatiziran?

Duševni bolesnik je još uvijek stigmatiziran, stigmatiziran je i on i njegova obitelj, i u praksi vrlo često nailazimo na činjenicu, da i kada smo sigurni, da osoba boluje od shizofrenije, ne stavljamo tu dijagnozu već rabimo eufemizme.

Zašto je to tako?

Ima više razloga. Prvi i osnovni razlog je u tome, što društvo vrednuje onoga, koji zarađuje, koji je uspješan, šarmantan, koji se uspijeva nametnuti, koji vlada okolinom i materijalnim sredstvima, bez obzira kako je do njih došao. Shizofreni bolesnik gotovo da ne uspijeva ništa od toga, često ne uspijeva završiti škole, dio ih ne radi i većinom su uzdržavani, bilo od socijalne pomoći, mirovine koju zarađuju preko roditelja ili (što je rjeđe) od bračnog partnera ili rijeđe u vlastitoj invalidskoj mirovini. Rijetko su zaposleni s punim radnim vremenom, a još su rjeđe "na položaju".

U prilog lošeg društveno-ekonomskog i obiteljskog statusa shizofrenih bolesnika govori i podatak da je od ukupno 120 umrlih bolesnika u PB Vrapče (1954. godine) čak 53 sahranjeno na bolničkom groblju, 22 na anatomskom institutu, a dvoje na sudskoj medicini. Samo ih je 40% bilo preuzeto od obitelji.

Drugi bitan razlog za stigmatiziranost je vjerovanje, da je shizofrenija nasljedna bolest, i da se često javlja više članova oboljelih u istoj obitelji. Često se prikriva i dijagnoza i bolesnik. Kada sam kao mladi psihijatar obilazila shizofrene bolesnike po njihovim kućama po cijeloj Hrvatskoj, imala sam podatke iz Registra psihotika RH. Između ostalih bolesnika, trebala sam posjetiti bolesnika, čija je obitelj živjela u jednom zabitom selu. Prilikom raspitivanja za adresu njegove kuće, nekoliko mi je seljana reklo, da je "on već davno umro". Kako nas je zanimao razlog smrti, tražili smo roditelje i brata, i kada smo ih našli, majka se rasplakala i kroz suze rekla, "on je živ, ali živi daleko od njihovog sela u domu, a seljanima taje da je živ, jer je sramota da imaju takvog bolesnika". Išli smo provjeritii našli ga živog u domu u kojem živi već godinama.

Tekst priredila:
Prof. dr. sc. Vera Folnegović Šmalc, dr. med.