Zatajivanje istisne funkcije srca i kompenzatornih mehanizama dovodi do pojave tegoba, prvenstveno u smislu zamora, nedostatka zraka (zaduhe), pri čemu svakodnevne aktivnosti poput hodanja po ravnom ili uz stepenice, postaju teške ili nemoguće. Zaduha se može javiti i noću, pa čak i probuditi osobu iz sna. Osim toga, može se javiti i učestalo noćno mokrenje. Bolesnik nerijetko opisuje potrebu za spavanjem / ležanjem na povišenom uzglavlju. Može doći i do nakupljanja viška tekućine u plućima (što se može očitovati hroptanjem, kašljem, iskašljavanjem krvlju zamućene sluzi) ili u tijelu (tipično je oticanje potkoljenica – edemi, ponekad čak i u trbušnoj šupljini - ascites, porast tjelesne težine).
Težinu tegoba kod zatajivanja srca liječnici obično opisuju prema jednostavnoj ljestvici koju je sastavila američka kardiološka udruga iz New Yorka, pa se stoga naziva NYHA (New York Heart Association) klasifikacija. NYHA I stupanj označava odsutnost ograničenja ili simptoma kod uobičajene tjelesne aktivnosti. Osobe u stadiju NYHA II navode blage simptome i blago ograničenje tijekom uobičajenih, svakodnevnih aktivnosti, dok u mirovanju nemaju smetnji. NYHA III opisuje značajno ograničenje svakodnevnih aktivnosti, čak i kod manjeg napora, dok su tegobe odsutne isključivo u mirovanju. NYHA IV je najteži stadij, kada se tegobe javljaju i u mirovanju.
Za pacijente sa srčanim udarom koji razviju kardiogeni šok - najozbiljniju komplikaciju srčanog udara - kangrelor, potentan intravenski razrjeđivač krvi, rezultirao je boljim oporavkom srčane funkcije u usporedbi s oralnom antitrombocitnom terapijom.
10.11.2026. 11:5810.11.2026. 11:49
| Nature Cardiovascular Research | Mr. sc. Dean Delić, dr. med.
Znanstvenici su razvili terapiju koja "ponovno budi" stanice srčanog mišića, potičući ih na diobu i sudjelovanje u popravku oštećenog mišićnog tkiva. U studiji provedenoj na miševima, nakon srčanog udara, ovaj je postupak rezultirao snažnijim otkucajima srca i povećanjem količine krvi koju srce ispumpava pri svakom otkucaju za oko 10% u usporedbi s miševima koji su primili lažnu terapiju. Iako ovo ne predstavlja potpuno izlječenje, čak su i manja poboljšanja srčane funkcije povezana sa smanjenom smrtnošću pacijenata i boljom sposobnošću obavljanja svakodnevnih aktivnosti.