Uzroci zatajivanja srca su mnogobrojni. Bolest srčanog mišića općenito se naziva kardiomiopatija. Srčani mišić može oslabiti u svojoj istisnoj funkciji uslijed primjerice dugogodišnjeg neliječenog visokog tlaka, kao posljedica upale ili nakon preboljelog infarkta (tada normalni srčani mišić u značajnom dijelu zamjenjuje ožiljak, koji nema sposobnost kontrakcije, stiskanja).
Ponekad srce zataji zbog prevelikog zadebljanja stijenki (hipertrofijska kardiomiopatija), teške plućne bolesti ili kao posljedica šećerne bolesti.
Zatajivanje nastupa i kod promjena na zaliscima, primjerice ukoliko je srce prisiljeno duže vrijeme pumpati krv kroz značajno sužen aortni zalistak, ili se pak uslijed poremećene funkcije zaliska značajan dio krvi ponovno vraća u srce i to dovodi do opterećenja mišića.
Relativno često nije moguće sa sigurnošću utvrditi uzrok slabosti srčanog mišića, i tada se govori o idiopatskoj kardiomiopatiji. Srce može zatajiti i kao posljedica nekih prirođenih srčanih grešaka.
Zadnja izmjena: 06.09.2011.
Za pacijente sa srčanim udarom koji razviju kardiogeni šok - najozbiljniju komplikaciju srčanog udara - kangrelor, potentan intravenski razrjeđivač krvi, rezultirao je boljim oporavkom srčane funkcije u usporedbi s oralnom antitrombocitnom terapijom.
Znanstvenici su razvili terapiju koja "ponovno budi" stanice srčanog mišića, potičući ih na diobu i sudjelovanje u popravku oštećenog mišićnog tkiva. U studiji provedenoj na miševima, nakon srčanog udara, ovaj je postupak rezultirao snažnijim otkucajima srca i povećanjem količine krvi koju srce ispumpava pri svakom otkucaju za oko 10% u usporedbi s miševima koji su primili lažnu terapiju. Iako ovo ne predstavlja potpuno izlječenje, čak su i manja poboljšanja srčane funkcije povezana sa smanjenom smrtnošću pacijenata i boljom sposobnošću obavljanja svakodnevnih aktivnosti.
